Dnevnik vinopije

Cijena: NA

…spicy nos, koncentrirano voće – borovnice, smatraju se karakterističnim za vrlo zreli Petit Verdot… inače kasnodozrijevajuću sortu koja očito u tikveškim vinogradima ostvaruje uvjete za punu zrelost. PV je pradavna sorta koja je bila sinonim za Bordeaux prije Phylloxere. Povijest tvrdi kako su je istisnule sorte koje su se bolje prilagodile američkoj podlozi. Zanimljivo, pručavajući Bulićevu Ampelografiju naletio sam na navedenu reakciju starih Dubrovčana koji su tvrdili da „nikad više“ njihove Malvasije Dubrovačke na „novoj podlozi“ 🙂

Nakon ove ničim izazvane digresije, vraćam se vinu koje se dekantiralo dva do tri sata. Sada miris podsjeća na pastu od zelenih maslina, zanimljiv aromatski deskriptor, koji se isto povezuje sa specifičnim aromatskim profilom koji može ostvariti Petit Verdot.

Izvaredan sklad u ustima i zanimljiva aromatika. Suho vino s 13,5%, a prava igra odvija se između prirodne acidičnosti i kožnatih tanina. ponovo, oboje karakteristično za enciklopedijski Petit Verdot 😉

Stobijev PV 11 prožet je hladnim kiselinama i sočnim taninima. Osvježava čak i kad se tanini otapaju nakon gutljaja. Jako dobro to vozi zajedno, u ovoj Stobijevoj interpretaciji. Vrlo jasno, usklađeno… inteligentno. Svježina moćnog vina, neuobičajeno uvjerljiva za makedonske crnjake, ali opet je tu i ta „tikveška zrelost“, potentnost vina.

Odličan posao. Meni uz Vranac najdraži Stobi crnjak.

Cijena: 87,38 kn

Korica limuna i kvaščeva gljivica. Vrlo ozbiljno „tijesto“ koje je postalo – brut.

Jabučna srdačnost stimulirana srčanom sočnosti 😀 Sočnosti koja nije banalna. Kao što to nije niti sama pitkost pjenušca koji nije opterećen nebitnim poput perlanja. Ova srčanost više je pulsirajuća perzistencija na nepcu. A ovo što perzistira je aromatski doživljaj, koji je jabučan, ali nije banalan. Što nas dovodi opet na početak 😉 i zaključak da je dosta filozofiranja jer vrijeme je za novi gutljaj 🙂

S tim da ni Millennium više nije veseljak, pristupačan pjenušavac za najšire mase konzumenata. Ima jasnu mineralnu bazu u kičmi, jabučnu mesnatost i (nastavi niz) 😀

Uz prethodne Millenniume mogao si i podrignuti i sve O.K. Ovo je seriozno. Nedeklarirani vintage (2010) najpjenušavijeg podruma u državi. Da nije lagani grejp twist u nekon povratnom okusu nakon druge i pol čaše, bilo bi presavršeno 😛

Cijena: 43,98 kn

Priprema vina bez dekantiranja, otvoreno sat vremena prije konzumacije. Pribor – burgundska čaša. Uvijek imam trilemu kad treba odabrati čašu za Blatinu, pa i neka druga vina, recimo Teran…

Lagana prozirnost, jarka rubin crvena prema ljubičastom odsjaju. Nježna hrastovina u vidu mokrog drva, ugodna volatilnost, iz čaše hlapi začin i zemljani tonovi.

Visoka zrelost voća i „blatnjava aromatičnost“ autohtone hercegovačke sorte. Svilenkasta tekstura, ugodna punoća naizgled bez tanina. Ovako iščitavajući bilješke rekao bi da u svemu korespondira s godištem 2010. (https://vinopija.com/2013/06/14/vinarija-citluk-blatina-de-broto-2010/) Ali…

vino nije toliko uvjerljivo kao 2010. 😦 Malo je „masnije“, alkoholnije (uz istih 13% na deklaraciji). Naprosto malo „umornije“ i „bez daha“. Tek za nijansu preslatka zrelost voća. Pratim ovu Blatinu i uzeo sam je kao uvjerljivog kandidata za Preporuku, ali pričekat ću 2012. godinu. i sljedeću 008540 numeriranu bocu 😀

Cijena: 29,98 kn

Stavljam u čašu za zrele Bordeauxe i odležane Plavce. Stolzle Quatrophil Bordeaux sposobna je deatomizirati i daleko prestižnije kapljice u paramparčad 🙂 što je ponekad nezgodno ako recimo želim doživjeti cjelinu, a što je u pravilu – uvijek 😉

Vino nisam dekantirao. Ima zadimljenosti isprva, crni drop bombon, odn. liquorice kakogod, začinjenost, otvara se uskoro i voće, višnja i kupina, s rogačom.

Markantni tanini kulerski objašnjavaju „nismo mi trpki, samo smo ono što jesmo“… a ja kimam glavom. Ako izgleda kao Plavac i miriši kao Plavac, biće da je onda Pelješac 😀  Šalu na stranu, to je okus uz koji sam odrastao. Ovo je vino. Iz sorte Plavac Mali. Uzgojene na Pelješcu. Meni baš autentično. Imam osjećaj da se napravilo „samo od sebe“.

Nije tanko, već pitko. Nešto čime se mnogi prekoncentrirani Plavci baš i ne mogu pohvaliti. Kod ovakve strukture karakter Plavca lakše i jasnije dolazi do izražaja. Rudimentaran tip. Ne priča puno. Ali tu je kad te napadne čagalj iz tanjura 😉 O.K., možda neke druge zvijeri radije.

Životvorne kiseline lijepo raspoređene. Nenametljivo. Nepretenciozno. Ali vinsko iskustvo koje me odvede na poluotok neprohodnih brda i divljeg bilja uspješnije od mnogih daleko skupljih „Plavaca“.

A što se čaše tiče, bilo bi nevažno i da ga točim u pivsku kriglu 😉

Cijena: 79 kn

Proljetos u Bornsteinu na predstavljanju zagorskih vinara otkrio sam meni novo ime. Ime Zdolc (kao i Petrač uostalom) u tom trenutku nisam mogao pronaći niti u publikaciji Udruge Vino Zagorje. Zdolc pripada vinogorju Pregrada i te večeri je ponio Sauvignon, Graševinu i Sivi Pinot.

Prilično sam siguran da to nije bilo ovo godište, ali vrijeme je proletjelo, a pamćenje izblijedilo. Misao na vino srećom nije. Graševina 2012. miriši vrlo zrelo, ali dubinski resko… djeluje “neforsirano”, “spontano”, aromatski asocira na dunje i jabuke i nešto valjda neizbježne floralnosti.

U ustima okrepljujuća svježina strukture s “glicerolnim” alkoholima (14,3% !?!) i čak s ostatkom sladora da je deklarirano polusuho, ali prožete kiselinama…

Zvonak ton, vibrantan, jasan zvuk. Ne predubok, jer težina i bilo kakva zamjetna alkoholnost, osim jače viskoznosti, je izbjegnuta. Hrskava jabuka i aromatična dunja.

Obično ne navodim ove aspekte, ali Zdolc njeguje tradicijski uzgoj bez umjetnih gnojiva, bez insekticida i sistemika dok u podrumu cijeni modernu vinifikaciju s ciljem očuvanja primarnih aroma, ali s odležavanjem u hrastovim bačvama. Uglavnom, nešto što treba obavezno probati u kontekstu “drugačije” Graševine.

Cijena: 37,98 kn

Odrastao sam na ovome. U vremenima kad je prosječna radnička obitelj makar jednom tjedno imala ovakvu butelju na stolu.

Prepoznatljiva etiketa nije se puno promijenila i ne treba što se mene tiče. Promijenio se čep i umjesto klasičnog plutenog čepa sad vidim Diam3. Korektna zamjena pretpostavljam, barem za cjenovni segment. Ali cijena već dugo nije 30 kuna. U pet godina porasla je 25%. Baš bi volio da mi se javi netko da li je tako i na drugim tržištima.

Dekantiranje baznog crnogorskog Vranca ne pada mi na pamet. Koji to pošten čovjek dekantira ovo vino 🙂 Otvoriš i rastočiš tu lijepu zadimljenost, začinjenost i voćnost. Već u mirisu s naznakama zelenkastih kiselina, što se potvrđuje na nepcu. Kao da je nešto ranije bran materijal vruće berbe?

Ozbiljno suho vino srednje puna tijela s uklopljenih 13% alkohola. Osvježavajuće kiseline izraženije su nego što pamtim, ali kako vino nije prekoncentrirano, ne samo da ne smetaju, nego ovako lijepo raspoređene čak i odgovaraju… cjelina je ugodna i pitka, a punoća tijela sasvim dosta. Tanini sitni i uglađeni.

Ostvaruje slast kakvu stvarno vino može ostvariti i ravnotežu koju Vranac može osigurati.

Da li bi ovo vino kupio ponovo za 38 kn? Vjerojatno povremeno, ali obzirom da nisam posegnuo za ovom bocom punih 5 godina, to mi je snažan signal da preispitam razlog zbog kojeg sam je kupio. Ne mogu zasad staviti ovo u Preporuku jer ako može Laguna napraviti Terra Rossu za 30 kn, ne vidim zašto bi bazični Vranac najvećeg jedinstvenog vinograda u Europi bio 25% skuplji. S druge strane, nisu to vina za usporedbu, ali pričekat ću berbu 2013. S 2014 se ionako skoro nitko neće usrećiti.

Cijena: cca 62 kn

Zeleno-žuti Chardonnay… doduše je boja u čaši više blijedozlatna, ali mirisi su “zelenkasti” (jabuka i limeta) i “jarkožuti” (limun, nezrela dunja).

U ustima nektarina, glatka i sočna, sačuvane pažljivo balansirane svježine.

Brzopotezan sočan gutljaj ostvaruje slast uravnoteženog suhog vina s 12,5%. Zaron u kontroliranu fermentaciju savršeno pravilnog i versatilnog Chardonnaya Ormoža. Lijepo ostvareno i elegantno vino za ispijanje iz Sauvignon/Riesling čaše, a ne nekog širokog pokala za drvene “putraste” visokoalkoholne koncentrate.

Vino je odlično i na sobnoj temperaturi, ali osobno mi nema bolje nego rashladiti Ormožonnay ovakvog profila 🙂

Blistav i pun, unutar svojih elegantnih gabarita. Handpicked on 11-9 😉

Cijena: 36,98 kn

Ugodno i pitko, lijepo posloženo i banalno. S jedne strane veseli da se jednostavna osvježavajuća Graševina sa svega 12,5% alkohola 🙂 deklarira kao „vrhunska“, a nemojmo se zavaravati da ta oznaka još uvijek nešto znači pre-velikom broju kupaca.

Srećom, Dika je bez artificijelne tropicane na nosu. Unatoč „slanosti“ koja ostane nakon gutljaja, Dika nije vino mineralnosti, tla i elegancije. Ali dobro „vozi“ taj gutljaj podržan pitkim kiselinama u prototipu raširene, dopadljive i univerzalno dopadljive Graševine. Uspjelo vino koje apsolutno služi svrsi svakodnevnog zalijevanja zalogaja uz ručak ili večeru.

Vino po receptu, posloženo u podrumu u skladu s masovnim očekivanjima i po vrlo fer cijeni. Zaista, daleko više fer ponuda od mnogih konkurenata u svojoj kategoriji.

Reska „slatkoća“ suhog vina, koja ni u jednom trenutku ne prelazi u gorčinu, ostvarena unutar svojih ambicija.

Cijena: 215 kn

Prvi nos je stari podrum. Čotar je i poznat po dominantno starim, višestruko rabljenim bačvama zbog neutralnog utjecaja samog drva na vino.

Možda sam trebao dekantirati duže od dva i pol sata. Ultimativno vinozno iskustvo s 12% alkohola i još posebnije, bez dodanog sumpora. Merlot, Teran i Cabernet Sauvignon iz škole obitelji Čotar. Ali, što vrijedi kad je ifke jedva čekao rastočiti svojeg Ronca od 15% 🙂

Malokoje vino devet godina nakon berbe još tako „grize“, „kad znaš da je vino pravo“ i „koja je ovo ludost“, spontano se komentira, ali sve u pozitivnom smislu… kiselinska kičma u vječnom plesu kiselina i tanina, hladnoća i vlaga, suha šljiva i transformacije u čaši. Istinska kompleksnost nije nabrajanje aromatskih asocijacija, već vino koje se mijenja u čaši. Ako šuti, možda bi se trebao koncentrirati na slušanje, da mu dopustim da progovori.

Govor je hipnotičan, vino je volatilno i divlje, a prepuno energije… „dugačko u ustima, dosta sadržaja…“ kaže ifke, „ali dosta asketsko“ sugeriram. „Ko` hostija!“ bilježim briljantnu ifkeovu opservaciju 🙂 „Ledeni mineral i kiselina… i stare bačve… totalno zanimljivo“.

Ovo je prvi zajednički dojam s ifke-om i Tomislavom i jedan od svega tri „zajednička“ čini mi se. Ne radi se o tome da ne volim podijeliti vino s društvom, ali kad si u društvu, pažnja je ipak usmjerena na ljude kojima si okružen. Čotar Terra Rossa jedno je od meditativnih vina. Sposobna promijeniti percepciju i kad ti se jednom svidi, može postati stalan impuls koji te vječno vuče u potragu za „onim nečim“.

Kasnije na nosu pušu neki drugi vjetrovi, otvaraju se suhe trave i korica naranče, hlape kiseline, a ne alkohol. Kad ti uz hranu postane „slatko“, tek tad si ulovio pravu frekvenciju…

Cijena: cca 5 Eur

Što je ovo? Cedevita šumsko voće? Ali s alkoholom 🙂

Šumsko voće zaista je intenzivno kao da je žvakaća guma u pitanju. Zbilja, ničeg stidljivog nema u mirisu 🙂 Ali, ne mogu nikako reći da je voćnost artificijelna.

U ustima, prekrasne kiseline uklopljene u skoro masnu voćnost za vino ovakve strukture, uz „mineral undertone“ ili nešto „domaće“, moštoliko i metalno. Kao neki Portugizac na steroidima, s jedrom punoćom, vino koje je vrlo izravno i nedvosmisleno.

Danas više nije toliko ezoterično čim Mezzacorona ima svoj monovarijetalni label, ali oživljavanje ove autohtone sorte Trentina, još uvijek ozbiljnije zastupljene isključivo u DOC Teroldego Rotaliano, povezuje se s Elisabettom Foradori (!?), vinskom zvijezdom Italije (jer hipsteri nisu čuli ni za legendarnog Luigina Bettu ni za desetke drugih koji su klasični Teroldego radili oduvijek before Foradori was even a gleam in her father’s eye) Ovo vino je i nepretencioznom cijenom ideal vina-za-svaki-dan, a osobito u kontekstu standarda razvijenijih tržišta.

Ovo je crno vino koje osvježava, koje ide uz ogroman broj različitih jela, koje se pri tom vrlo lako ispija, sa zrnatim, ali malobrojnim i ipak nekako ugodnim taninima. Jednako ugodne spicy kvalitete, čini se kao da je odležalo u drvu, ali nije. Usto je vrlo živahno na nepcu, energično, a ne nemirno.

Zamišljam krupne bobice puna soka i tanku, ali tvrdu kožicu s pomalo one „Izabela sluzi“. Sudeći po naknadnom provjeravanju fotografija i nisam puno promašio.

Slasno i oblo, resko i sočno. Teroldego, moje novo najdraže voće 🙂 Ovo bi bila sigurna Preporuka da je po ovoj cijeni dostupno na hrvatskom tržištu.