Dnevnik vinopije

Cijena: cca 75,00 kn MPC

kirmizi sek sarap – suho crno vino. Vinogradi Denizli u regiji Aegan (Egej).

Čemu čuđenje? Turska je Mediteran. Ima vina. I to od autohtonih sorti. Kayra je jedna od četiri najveća proizvođača koji zajedno proizvode između 6 i 8 milijuna litara godišnje.

Želim znati što se to pije u Turskoj. Zato mi je drago vidjeti lokalnu etiketu, bez riječi engleskog.

Kalecik Karasi nazivaju turskim pinotom crnim. Zbog osnovnih obilježja koja dijele: aromatična vina tanjeg do srednje punog tijela. I tu sličnost prestaje 🙂

Jarka rubin crvena, ravnomjerno intenzivna od sredine prema rubu. Potpuno transparentna i s ljubičastim odsjajem. Da je još malo prozirnija, bila bi blizu boji nekih dalmatinskih rose-a 🙂

Vino je naglašeno aromatično na nosu. Neću reći parfemasto. Dosta topline 13,5% alkohola. Preporuka je ovo vino konzumirati hladnije, na oko 12-14 stupnjeva.

Širok spektar voćnih mirisa, maline, šumske jagode, trešnje, crveni ribizl. Ponajviše crveno bobičasto voće, dijelom vrlo zreli materijal što djeluje šarmantno.

Sviđa mi se prostor između zrelih i supersitnih, ali u strukturi značajnih, tanina i vinskih kiselina. Vrlo neočekivano food friendly cjelina. Ne u smislu da je izražena acidičnost koja poziva kakav zalogaj, jer uopće nije. Više u smislu da nije građeno kao samodostatno vino, već začin stolu.

Interesantno, eventualna vanilija koju automatski povezujemo sa školovanjem u drvu osjeti se tek retronazalno, kao i ostatak sladora u realno suhoj strukturi.

U potpunosti „napravljeno vino“. Jesam li u živao u egzotičnom iskustvu?

Definitivno. Igra tanina i kiselina u suhoj strukturi od vrlo zrela materijala, naglašene aromatičnosti, s doživljajem ostatka sladora i topline. Jasno ko dan i primjenjivo na mnoga vina, ali Kalecik Karasi ipak uspijeva biti drugačiji.

Cijena: 104,50 kn

breskva, dunja, malo putra, malo soli…

školovanje u drvu naslućuje se u vidu vaniliziranog okvira u kojem ima dosta prostora da diše blago macerirana cjelina.

Produljena maceracija ovdje ne znači da se radi o ikakvom narančastom vinu, što je prilično očito, zbog čega sam vino točio u tulipan čašu, ali nešto veće zapremine. Ovdje se radi o temperaturno kontroliranom ležanju na vlastitom talogu uoči fermentacije. To je osiguralo pravi začin dobrom materijalu.

U spoju Chardonnaya i Graševine, Chardonnay je evidentno aromatski i u svakom pogledu dominantan. Ali, cjelina je elegantna. Gladak gutljaj i citrični slad. Odnosno, visoka integriranost komponenti. Skladna priča koja priziva novi gutljaj. Zato što uspješno izbjegava prijetnje sporosti i težine ekstrakta. Čak posjeduje određenu dinamiku na nepcu…

premda nije riječ o nekom energičnom vinu. Ovdje nema tenzija, niti velikog naboja. Sve je vrlo mirno, uglađeno, pod kontrolom. Smjer kojim je zaplovio Slaven Jeličić dao je meni dosad možda najdraže vino vinarije Galić, a bilo je tu ovisno o godini ponajboljih Sauvignona, Chardonnaya pa i Graševina i rose-a ne samo Kutjeva, već i Hrvatske.

Dosta karaktera koji se otkriva na pravoj temperaturi, nakon nekog vremena u čaši.

Persille di Piemonte naziv je sira kojeg sam pripremio isporbati uz Galićevo Bijelo 9. Persille di Piemonte je moćan 🙂 Ostavlja okus u ustima deset minuta nakon zalogaja. Nije ni čudo kad je to Gorgonzola Piccante „špricana“ Chardonnay-em. Slatko i voćno, intenzivno, ali bez oštrine (!) kakvu znaju imati „buđavi“ sirevi 😛 Hvala Fromagerie Jabuke i ruže na još jednom sirnom otkriću.

Cijena: 22,98 kn

Izuzetno zanimljivo šumsko voće otvara nos, prema truljenju, ali još vrlo zdravo. Riječni mulj.

Isprva nemirno, uzburkane kiseline, kao da je octeno vrenje započelo ili radi kao da nikad nije završilo, ali čim se smiri u čaši, čim udahne zraka, vinska narav prevlada.

Izuzetno zanimljivo…

Amaterska etiketa, jeftina boca, Baranja i Crni Pinot te 14% alkohola – sve u istoj rečenici. Priznajem, imao sam predrasudu, odnosno predočekivanja, a zapravo se pripremao za razočarenje 🙂

Umjesto razočarenja dobio sam uzbudljivo vino napravljeno bez kerefeka, skoro eau naturel, s nemoguće uklopljenim alkoholima !? Rustikalno, šarmantno vino koje se uopće ne uklapa u postojeću predodžbu Crnih Pinota Baranje.

Čak je i boja znakovita, ozbiljna mat nijansa granitna odsjaja, ravnomjerne transparencije…

Nakon gomile sličnih vina rađenih po istom receptu, uvijek tražiš „ono nešto“. Ne mogu vjerovati da je ovo vino na tom tragu. Robusni village burgundac kontinentalne „hladnoće“. Dekadentno, ali nimalo perverzno 🙂

Cijena: 37,98 kn

Varaždin. Niti Zagorje. Niti Međimurje.

Slamnatožuta boja, potpuno transparentna. Poput gazirane mineralne vode s aromom vina. You grasp it more firmly if You grasp it less tightly (tnx Terry Theise).

Svakako nije prenaglašeno voćno čega sam se pribojavao čitajući opis na etiketi.

Doduše, cvijetni tonovi u prvom planu su nedorečeni. Ne vode nikud. Ipak, vino ima taj za Riesling meni itekako požaljan, vinski karakter. Jest stisnuto i pomalo reduktivno u izvedbi. Ali jest uspjeli, potpuno suhi, Riesling s primjerenih 12,6% alkohola i nekako pripada tradiciji uzgoja i izrade Rieslinga na području od Štajerske, kontinentalne Slovenije do SZ Hrvatske i Slavonije.

Delikatna struktura iz koje ništa ne iskače iz mirnog slatkovodnog jezera. Tek poneki valić zapljusne obalu intenzivirajući aromatski doživljaj. To je taj dodatni gutljaj koji ispire prethodni obnavljajući ga pritom.

Šafranov Riesling ima lijepu britku kiselinu koja je „anestezirana“ i tako prihvatljiva indiferentnom nepcu… i koja prekrasno upotpunjuje strukturu da se ne „otopi“ ni na višoj temperaturi konzumacije. Bazičan, ali neočekivano čvrst, stabilan, vinozan Riesling, koji se neočekivano lijepo razvija u čaši i koji paše uz lokalne sireve ili fingerfood.

Cijena: 94,25 kn

Profi, pedantno i elegantno… ipak razina iznad. Jedan davno popijeni Cabernet Franc podruma Degrassi s istog položaja Contarini bio je moj osobni inicijator za otkrivanje crnih vina Istre. Postupno sam zavolio Terane, Refoške, Borgonje i autohtone sorte, međutim ono što sam tada doživljavao kao istaknutu specifičnost istarskih crnih vina, kod bilo koje sorte i kod većine vinara i danas je ključna distinkcija – terra rossa.

Stari nasadi Merlota na Contariniju ipak nisu na terra rossi! Bijela zemlja cijenjena je za Malvaziju, ali ovoj crnoj bordoškoj sorti kao da osigurava posebnu eleganciju.

Brusnica. Idealna zrelost grožđa. Idealna zrelost vina.

Ova „brusnica“ ima vibru 😉 Napeta je. Aromatska tenzija u mirnoj strukturi. Suho, 12,9%. Terra rossa voćne kiseline i punoća tijela neprimjetno začinjena drvom. Ugodna mineralna signatura. Contarini. Otvara se postupno. Za strpljive.

Izuzetno vino. Kulturno. Profinjeno. Pametno.

Za one koji žele znati više 🙂 i za potpunu čaroliju, uz čašu Contarini Merlota uzeo sam drugi najsmrdljiviji sir na svijetu, jer nije bilo Epoissesa u Fromagerie :-D. Nisam sipao vino u mali „bunar“ na gornjoj strani Langresa, jer to se radi s šampanjcem.

Ovo je moj sir. Zaudara gore od nečega što bi izvadio iz uha prehlađenog trola 🙂 Kad ga probaš, čak i nije toliko rustikalan, te „smrdljive“ arome vrlo su „čiste“, odnosno jasne… na sobnoj temperaturi gubi svoju formu i postaje kremozan s rastopljenim dijelovima. To je trenutak za laktični delirij. Ovo zapravo nije sir, ovo je savršeni umami desert od nepasteriziranog mlijeka.

Cijena: 49,98 kn

Škatula za sne. Pored mene trešnje, maline… razigrane, nježne al` jasne.

Vrlo čvrsto tamo gdje trebaju biti. Vrlo gurmanske kiseline integrirane u strukturi koja je savršeno smirena i stabilna, ali koja posjeduje živost ne samo zbog voćne lepršavosti.

Iz te ravnoteže nastupa suzdržana snaga, tjelesnost koja energizira i „sladi“.

Od ljubičica preko trešanja i malina do badema i smreke. Bez džemastosti, bez ukuhanosti, suho s primjerenih 13,5%. Prekrasan Cabernet, pomalo „on the sweet side“ zbog strukture tanina, ali potpuno u skladu sa zahtjevima podneblja i berbe. Godište koje je dalo dosad najuspješniji Iuris Cabernet Sauvignon i Merlot. Sočno i skladno, k tome vjerodostojno.

Probudilo mi je glad za namazom od crnih maslina. Zašto ne?

Cijena: 28,86 kn

Tvrdoglavo magare s punkerskom naušnicom zapravo puni Vinska klet Goriška Brda 🙂 To je ispisano sitnim slovima na deklaraciji. Kao da se srame, premda ovo pune za naručitelja. Nemaju se čega sramiti pod uvjetom da je cijena očekivano niska.

Ne znam je li ovo uopće u distribuciji jer treba imati duha za ovakvu etiketu u bilo kojoj cjenovnoj kategoriji, a neke velike petlje i vica u pravilu nema gotovo nitko na ovim prostorima.

Barilo je jedino crno vino koje mi ide uz ćevap. Uz pravi balkanski roštilj u pravilu ide pivo, bez obzira na sav gemišt i bambus koji se ispije tijekom grill svetkovine 😀 Barilo bi, međutim, sjeo perfektno uz balkan style bbq.

Ako je nešto robusno tvrdo i rudimentarno, onda je to Barilo. Ali je i lišeno bulišita…prizemno vinsko iskustvo s naglašenim Inox plus „neuspjelo čipsanje“ karakterom, zapravo mi je draže od hrpe uvoznih artificijelnih voćnih aroma. Barilo je vinčina… u kojoj sam neopterećeno uživao… čije reske kiseline osvježavaju, a nigdje ne smetaju… čijih 12,5% alkohola ne opterećuje sasvim dovoljno ustrajno tijelo. Ravno ko daska, ali to je bar prava greda. Balvan. Bolji od hrpe pretencioznih sranja. Drsko, uzbudljivo, a prizemno…

Uglavnom, kraj ovako pristupačnog i prostodušnog Barila, ni Barolo nema nikakve šanse 🙂

Burp!

Cijena: 50,00 kn

Ono što isprva stišće nos nisu ni alkoholi niti hlapivost, već koncentrirana snaga i mladost. Mesnato voće u ponoj žestini. Ni prezrelo, ali niti nezrelo.

Čini se još zeleno nakon prvog gutljaja i bez prethodnog dekantiranja. Međutim, nakon kratke adaptacije, materijal se čini idealan. Acidična kičma i voćna svježina…

Čvrsto tijelo uz svega 12,7% alkohola. Neočekivano za suho vino Baranje!?!

Prodornost i naboj primjereni najzačinjenijoj kuhinji Podunavlja. Poput svakog pravog rustikalnog i robusnog Blaufrankischa rastvorit će i najmasnijji zalogaj. Pritom će ostati „u zraku“ prezentan jedan elegantni aromatski akcent…

Doživljaj školovanja u barrique-u i omekšanost polusirove cjeline najbolje se nivelira dan nakon. Dan nakon otvaranja vino je drugačije i osjetno „bolje“, odnosno spremnije, zaokruženije, smirenije, kad se omekša i uspostavi uravnoteženost koju posjeduje.

Osjeti se to kod ipak ukroćenih tanina s neuobičajeno izraženim kiselinama, gdje u svojoj strukturi vino ima dovoljno prostora da se dubinski uravnoteži vremenom u boci. Vino koje treba pratiti. Prekrasan rad. Vino koje se postepeno otvara. Transformacija nastupa postupno. Meko i podatno tijelo, vibrantno i osvježavajuće resko… ali uglađeno, zaokruženo i pristupačno. Ili se možda kušač mijenja već nakon neke čaše 😉 adaptirajući se sočnoj Frankovki koja mu darežljivo uzvraća.

Cijena: 84,98 kn

Dunja i lješnjak. Jasno se osjeti materijal u punoj zrelosti, dijelom pod botritisom.

Osvježavajuće voćne kiseline lijepo su uklopljene. Vino je polusuho, ali je i vrlo stabilno. Nije potrebno dekantirati, a čuvano u hladnjaku ostat će identično i dan nakon otvaranja.

Priliči mu ova polusuha struktura koja uspješno skriva visokih 14,5% alkohola kasne berbe na posebnom položaju vinogorja Orahovica-Slatina pod nazivom Jezerac.

Ne vidim ga samo kao rashlađeni aperitiv ili uz lagane slastice (ne s čokoladom) ,već i uz neki rižoto s gljivama recimo, umak od bukovača sa slatkim senfom…

Taman kad zaprijeti vrhnjasta maslačnost, Silvanac se uzdiže iz orašastog u voćno, još uvijek opojno iskustvo koje završava ugodnom retronazalnom gorčinom plemenite plijesni. Proslavljeni recept Kutjeva i Orahovice, vješto balansiran od strane iskusnog podrumara. Omamljen, bilježimmmm…

 

Cijena: cca 70 kn MPC

Rose kojeg je na slijepo teško dovesti u asocijaciju na hrvatski rose. Istra s karakterističnim teran-based rose-om ili nekim terra rossa crnim sortimenom suštinski je drugačiji food frendly rose. Slavonija i kontinent, nerijetko s ostatkom sladora u poluozbiljnoj varijanti, ali u bilo kojoj inkarnaciji opet drugačiji od ovakvog vina. Osobito u odnosu Dalmaciju čiji su „opoli“ tamni i alkoholni, premda ponekad puni šarma i unikatne osobnosti, bitno drugačiji od rose vina Skradina 🙂

Skradin, s izraženim kontinentalnim klimatskim utjecajem usred Mediteranskog krša, nekako je bliži idealu provansalskog ružičastog vina.

Boja breskve prema boji lososa. Nježne jagode i nar, suptilni na nosu. Niskoalkoholan hladni karakter prožet uvjerljivim kiselinama. Sve na pravom mjestu, savršena struktura proljetnog i ljetnog rose-a koji se toliko lako ispija.

Prekrasan rose, nježan, ali čvrst, potpuno suh. Aromatski „obojano“ Plavinom baš koliko treba. Neka fina svježa salata s hobotnicom ili škampi na buzaru čine se perfektna kombinacija. Ja sam točao Margheritu u primoštensko maslinovo ulje obitelji Gracin 🙂 Jednostavan, ali gušt 😀

Rose je vrlo stabilan i postojan 🙂 čak i na sobnoj temperaturi! Ali, dobro rashlađen ipak je pravi način za konzumaciju. Orošena boca ovoga na stolu opasno je blizu ideala „ljetnog vina“. Bio bi iznenađen kad se raspoložive količine ne bi popile do kraja kolovoza.