Dnevnik vinopije

Cijena: 50 kn (u vinariji)

Uvelike potaknut recentnim isprobavanjem novog godišta 🙂 „prisjećam se“ prošlogodišnjeg rose-a OPG Sladić. Zabavlja činjenica da je rose Plavine i Lasine „alkoholniji“ od crnog vina 🙂 12,8% 🙂

Boja soka lubenice. I miriši na lubenicu, i na ružmarin, i na šumske jagode, dok je ogrozd i trešnja u ustima.

Međutim, najvažniji mi je nepogrešivo vinski osjećaj. Vinoznost. Konzumacija vina. Ne soka od grožđa.

Plavina i Lasina kao da su stvorene za rose. Duboka integriranost komponenti u s lakoćom realiziranom suhom vinu s potrebnom punoćom i intenzitetom, a svega 12,8% 😉

Imam osjećaj da je nastalo „samo od sebe“. Samo je trebalo pustiti prvi sok da ostvari svoj streloviti potencijal.

Zbog sačuvanih kiselina i izrazite suhoće te nenametljive aromatičnosti, nema greške uz morske rakove ili školjke. Premda, osobno mi mnogi rose odgovara uz salamu 🙂 Ne bilo koju, ali salamu tipa „Panona“, samo po mogućnosti domaće radinosti 😉 Pršut također 😀

Ipak, ovaj rose savršen uz morske plodove.

Cijena: 59,98 kn

Ritoša radi skladna, uravnotežena vina. Osobito Cabernet Sauvignon.

Aktualna berba 2012. još je premlado godište da bi u njemu u potpunosti uživao, ali od 2008. naovamo jedva čekam trenutak izlaska nove berbe 🙂

Umjesto nezrelosti pokazuje spremnost i potencijal.

Umjesto cikle, tu je humus, zemljanost. Umjesto prezrelosti i džemastosti, ovdje je voćnost elegantna.

A to je samo miris prije kušanja… u ustima, vino je živo, gutljaj dubok i trajan upravo koliko treba biti. Mlade kiseline idealno raspoređene. Puno, ali vitko tijelo. Uklopljeni alkoholi (13%) Usitnjeni tanini koji više nisu drveni već nekako prirodno tkivo vina u čaši.

Aromatski profil zavodljiv, višnja, arancin, sirova mesnatost… punjenje potentnog, a još tvrdog voćnog bombona dovoljno ozbiljnog za potvrdu statusa jednog od najuspješnijih domaćih Cabernet Sauvignona.

Cijena: cca 17 Eur MPC

Ovo je bila 121. od 5610 bordoških butelja i 240 magnuma. To je to iz godišta 2011 🙂 Omjer sorti uvijek je podjednak. 60% Ribolla Gialla, 30% Verduzzo, 10% Picolit. Za ovaj prilično jasan glas sottozone Cialla imam posebno mjesto u olfaktivnoj memoriji.

Vrlo tamna boja, vrlo zrelo, na očima i na nosu. Čisto, bistro, jasno i kompleksno.

Jedinstven miris, čvrstoća saliniteta i vinska voćnost. Suptilne, premda „kasne“ arome, prezrela kruška i breskva, smokva i aromatično bilje više negoli floralnost, cvijet akacije, čaj od jasmina…

Opulentno u kontekstu ove konkretne etikete, terroira, sorte, pa čak i regije, što je vjerojatno obilježje godišta. Ipak, mineralni soil-to-glass transfer je uvjerljiv. Aromatsko sjedinjenje već u ovako ranoj životnoj fazi zato iznenađuje. U fazi u kojoj se terroirski mineralni aspekt najintenzivnije potvrđuje tek u povratnom okusu.

Ne samo aromatski, cjelina je skladna, sa svim komponentama koje vuku u istom smjeru. Sinkronizirana utrka kiselina, ekstrakta, alkohola (13,5%), ali sve to je niti sekundarne važnosti… Kako je ovo dobro. Kako predobro. Ima sve, karakterno, povezano s podnebljem i kulturom. Naprosto, djeluje stvarnije.

Cijena: 27,98 kn

Ovaj Pinot Noir kao da uživa u Erdutskom vinogorju i kao da Iurisu s njim “ide od ruke”.

To nije uobičajena priča za Pinot Crni. Obično se ističe zahtjevnost, komplikacija ova ili ona…

Ali, eto domaćeg Crnog Pinota kojeg sam s guštom popio. Nije to neki kompleksni burgundac kojeg samo rođena majka može voljeti. Međutim, ništa manje ne impresionira ovakva „linija sortnih vina stvorena za vaš svakodnevni užitak“.

Upravo perfektno ispunjava upravo tu ulogu. U mojem je svijetu ovo savršeno vino-za-svaki-dan, ne samo zbog tih niti 30 kn za litru!

Veselim se svakom petku i fiš paprikašu iz Domaćice uz kojeg ću popiti čašu ovog Crnog Pinota. Dobro je da ima praktičan navojni čep, jer je još bolje dan, dva nakon otvaranja, kad se malo izvjetri, opusti i dodatno omekša. Bez da izgubi pinotnoirovski voćni karakter.

Transparentne boje, kako dolikuje. Bilo kakva druga boja, biula bi neozbiljna. Nepretenciozno, ali ipak seriozno vino. Široko, osvježavajuće voćno, mekano i uglađeno, a bez prezrelosti, bez masti i težine. Nježno lice Pinota koji se tu dobro osjeća. Sačuvanih karakterističnih mirisa i okusa malina i šumskih jagoda, bez sladunjavosti.

A opet potpuno zrelo, nimalo „zeleno“. Ugodna punoća i izrazita pitkost. Prekrasno vino, ovako pristupačno, bez prekoncentiranosti. S mekanim kiselinama i na svim pravim mjestima.

Sočno, svakodnevno, neočekivano ugodno.

Cijena: ne želiš znati 🙂

U svakoj publikaciji koja obrađuje tematiku francuskih vina, regija i apleacija, jugozapadna Francuska obično se spominje posljednja u tzv. „vidi pod ostalo“ kategoriji.

Kladim se da uvjerljiva većina ne samo domaćih konzumenata Malbec asocira s Argentinom, a Tannat s Urugvajem, dok za Cahors ili Madiran nisu niti čuli, a za Marcillac još manje.

Marcillac je tako jedino područje u kojem se može naći monovarijetalno vino sorte Fer Servadou, lokalno poznatije kao Mansois 😉

Idealna zrelost na nosu. To znači i koncentracija bez preekstraktnosti, ali i puna aromatičnost. Začinjenost i voće, kupine i sl. Jasna mineralna komponenta jasno upućuje na povezanost s tlom, zemlja obogaćena željezom u subsoilu i nešto koprive, vegetabilnosti, „katrana“…

Miris je dubok i kompleksan na način da se tranformira u čaši ne gubeći čvrsti „terroirski identitet“.

Nije koncentracija razlog zbog kojeg ovaj jedinstveni okus ostaje beskrajno dugo u ustima. Perzistencija i uravnoteženost zrelog Marcillaca natopljenog željeznom mineralnošću odgovorna je za takvu trajnost koja ne impresionira „in you face“ snagom, već „finesom“ i „mudima“.

Metalne kiseline i tanini uklopljeni u suhi ekstrakt. Uglađena izvorno gruba, ali neodvojiva cjelina, prirodno uravnotežena vremenom. Vremenom u vinogradu, koji je u berbi 2004. imao preko 80 godina prosječne starosti. Vremenom u odgoju vina, na kraju odležanom u bačvama od hrasta i kestena. Vremenom u boci. Vremenom u čaši…

Neprocjenjivo. A maloprodajna tržišna cijena u trenutku puštanja na tržište danas može sablazniti samo svojom pristupačnosti. Klasičan europski paradoks u kojem lokalna zajednica konzumira u cijelosti raspoložive kapacitete, a turista je ionako jako malo 🙂

Cijena: 44,25 kn

U gabaritima laganog lepršavog startera kakva bi trebala biti i Grabovac Kujundžuša, 2012.-a se ističe suncem i koncentracijom već na nosu. Ne u smjeru prezrelosti i preekstraktnosti, već u smislu još uvijek idealnih svega 12% alkohola te osobito izraženije aromatičnosti u smjeru „bijele Dalmacije“ prema Rukatcu, ali i Žilavki.

Taj stil odgovara Grabovčevoj Kujunduši. Niti „reduktivno“, niti „oksidativno“, upravo primjereno arhetipu imotske sorte. Blistava vedrina neuobičajeno zelenih, jabučnih kiselina daje novu definiciju Kujundžuše koje nikad neće i ne trebaju biti opulentna vina, ali ovakva „punoća“ prija. Ekstrakcija i koncentracija nivelirana osvježavajućim kiselinama.

Zbilja uvjerljivo. Dosta inherentnog karaktera nastupa vrlo perzistetntno i neće oslabiti niti satima u čaši. Snažan indikator prema kojem ovo vino ima prednost pred mnogim prestižnijim sortama, odnosno vinima bijele Dalmacije.

 

Cijena: 57,98 kn

Bojao sam se da ću izgubiti taj miris. Ali, ovdje ga je u obilju. Jedinstveni miris istarskog terana… samo savršen. Teran.

Sirovo, mesnato voće, začin, smooth mix poput pannacote plus eteričnost. Ludo.

A to nije sve 🙂 Ovako snažan zemljani mineral na nepcu!?! Skladna struktura, mišićavo tijelo, idealnih 12,7%. Očuvana svježina i prodornost Terana uz fenomenalnu sočnost.

Uglađena ustrajnost puno duguje naizgled nježnim taninima koji viču „Ovo je Teran. I to fantastičan.“ Barut koji će eksplodirati u ustima.

Prividno nevini tanini ipak će te „ofarbati“ u boju zečje krvi. Frekvencija srca. Bez nemira, staloženo, ali ustrajno. Neumoljivo.

Intravenozna fruktoza.

Nevezano uz moj dojam, ali nisam mogao ne primjetiti oznaku „vrhunsko“ na boci 🙂 Ili sam negdje gadno pogriješio, u što čisto sumnjam u ovom slučaju, ili netko od „zavodnika“ čita ove stranice 😉 Slažem se da je ovo vjerojatno najbolji Ritošin Teran do sad i jedan od ponajboljih uopće.

Cijena: 50 kn (u vinariji) Uskoro u Sherry`s-u

Danas bi malotko ovo vino na slijepo prepoznao kao dalmatinski crnjak. Unatoč još mladim i neraspoređenim taninima i osjećaju pomalo alkoholnije berbe od prethodne.

„Amicus Novus“ nepotreban je dodatak nečemo ionako egzotičnom van lokalnih okvira. Suha kupaža Plavine i Lasine iz Skradinskih vinogorja koja miriši na zrelu višnju i diskretnu herbalno-zemljanu komponentu u ustima je čisto voće. Taman zrelo. Poput boje, rubinski crvene s blagim ljubičastim odsjajem.

Kiseline pomalo neuvjerljive isprve, tanini neuhvatljivi, ali nakon kratke adaptacije olfaktivnog aparata djeluje vrlo autentično i potpuno neforsirano. S tim drugim gutljajem sve sjeda na svoje mjesto.

Obzirom na iskustvo s istim vinom 2011., kao da je upravo onoliko manje mekano i upravo tu nijansu više „sirovo“ , robusnije, a bez rustikalnosti… upravo toliko koliko je nešto malo drva bilo prisutno na nosu u prethodnoj berbi. Kiselkasta voćnost i prirodna taničnost zato više dolaze do izražaja, kvalitete koje zbunjuju sve koji imaju predočekivanja od „crne Dalmacije“ 😉

Cijena: 50 kn

Proizvedeno iz lokalnih sorti Castille, Airen, Macabeo i Moscatel. Poptuno nebitno u ovom slučaju 🙂 Ovdje nije toliko bitno što je ni odakle je, već ono za što je napravljeno 🙂 Designed to enhance the flavors of sushi.

Ovo nije toliko dojam o vinu koliko o sushi-ju, odnosno prvom take away sushi lancu na ovim prostorima. Binimoto sushi ovaj japanski fetiš čini dostupnim poput fast fooda. Uz tu razliku što je sushi neusporedivo zdraviji i daleko ukusniji (barem meni), a također i zasitniji što me donekle iznenadilo.

Dok sushi ovisnici ili ne konzumiraju vino uz sushi ili im skoro sve paše, općenito se sushi ipak smatra zahtjevnim za kombiniranje s vinom. Dok Oz Clarke iz razumljivih razloga ljuti wasabi umak naziva „ubojicom vina“, mnogi zaljubljenici u sushi su razvili teoriju prema kojoj nečem tako sirovo morskom odgovara ono zemljano u vinu pa stoga traže vina koja su „more grounded“ ili više „connected to earth“. Zanimljivo, upravo isto što i ja tražim u vinu.

Oroya nije baš taj profil, ali je ziheraški odabir. Freixenet bez mjehurića, s okusom grejpa i stvarno idealan za sushi. slankast i sirov i zelenkast već na nosu u rasponu od vinogradarske breskve do citrusa.

Svježina, intenzitet, aromatska ne-prenaglašenost, hrskavost i „pH neutralnost“ koja većinu bento box-ova pretvara u gozbu. U mojem slučaju „bento 7“ sa 6 salmon nigirija i 4 california rollice za 49 kn smatram najboljom vrijednosti.

Dakako da vino mora biti lagano poput Oroye s 11,5% alkohola, ali i s majstorskim balansom između slankaste nezrelosti i slatkastog neprovrelog ostatka. Sve to uz poželjnu dominaciju acidičnog karaktera. Osjećaš da je balans pomalo industrijski, ali koga briga uz ovakav combo 😛

Riža im je savršena. Losos također. Kao i Kikkoman soja sos. Jedino je tuna srednja žalost što je za očekivati. Izlov jadranske tune je zabranjen, dok onu tunu uzgojenu u Istri na koju je odljepio i Anthony Bourdain ne mogu uzgojiti koliko japanci mogu kupiti. Japanci. Koji ne pitaju što košta. Enivej, ovo je koreanska i osjeti se 🙂 Međutim, zanemarivo, sve ostalo je idealno i baš mi je drago što sam bio na otvorenju Binimoto sushija i zato je ovaj dojam posvećen sushiju i vinu i dobrim stvarima u životu.

Cijena: 65 kn

Napokon nešto što miriši na vino 😉 U velikoj mjeri kao da je rađeno za mene. Od prvih dana ovog Dnevnika do danas, neke prirodne sklonosti očito su doboko ukorijenjene.

Spicy mirisi, čak lagano papreno; zatim mirodije i floralnost; voćno, sitno crveno bobičasto voće, višnje, brusnice, ribizl… šipak… neki tamjan i nježni dodir drva, taman koliko treba…

Lagani intenzitet na nosu ne dolazi od alkohola (13,1%) već vinozne hlapivosti. Prekrasno voće u ustima, sitni tanini koji se otapaju, mekane kiseline koje kao da nisu istarske 🙂 Teran bez naglašene acidičnosti, a s očuvanom prodornosti i sočnom svježinom. Naboj koji se ne može artificijelno stvoriti. Divlja trešnja i šumsko voće, s tučenim vrhnjem 😉 Retronazalna zemljanost i mineral. Prekrasno vino, predivna Borgonja. Opojni vinski začin.

Slutim i odličan razvoj u boci ne u smislu vanredne dugovječnosti, ali dodatnog razvoja definitivno. Bolonjez umak i dobra tjestenina. Bio je to jako lijep trenutak uz ovo vino.