Dnevnik vinopije

Cijena: 29,98 kn

„Kupujem“ ovu bocu valjda već pola godine i nikako da je uzmem. Slučajno je primjetim jer je izdvojena zbog akcijske cijene. Dođem doma i pogledam… zar nije ovo vino, baš Ledićeva Stošinec Graševina i baš 2011. bila suha i s nekih 14 i nešto sitno alkohola?!? Glavno da se još uvijek ističe oznaka „vrhunsko“ 😉

Opisana skepsa uoči otvaranja boce obično nije ugodan predznak. Sadržaj butelje me ipak razuvjerio.

Dobar nos… dunja! Jako lijepo vinski suzdržano. Gutljaj i nevjerica 🙂 Ne osjećam gdje je toliki ostatak sladora da je vino deklarirano kao polusuho, osobito obzirom da se od sad nekog datuma suhoća više uopće ne mora označavati na boci… Ovo je sasvim stabilno, smireno, ozbiljno i …suho!? Barem organoleptički 😉

Bio sam spreman izvrijeđati vino, ali ovo je dobro. U skladu sa sjećanjem koje imam na u nekoj prilici isprobano isto to, ali deklarirano suho vino s mineralnom signaturom očito posebnog položaja Stošinec u Plešivičkom vinogorju.

Zapravo, posjeduje tu neku „reduktivnu“ mineralnost. Prožeto je acidično-mineralnim karakterom i izvorno vinoznim aromama s interesantnim petrolejskim afterom !? Dosta seriozno za jedno nepretenciozno vino tako da cijena djeluje nemogća… Prodornost i ustrajnost umjesto površne aromatičnosti.

S druge strane, umjesto da se ovako iščuđavam, ovo bi trebala biti svaka druga Graševina, jednostavna, dobra, prava Graševina, ali ne „kiseliš“ 😀 Nema puno takvih danas. Hvala Tomislav na preporuci.

Cijena: 79,98 kn

To te ja pitam. Zelene hrskave jabuke i sok od limete. Prodorna suhoća, svježina i plemenita kiselina već se daju namirisati.

Pedantno skrojen, precizan, postojan, linearan. Longitudinalan tip Rieslinga. Moj omiljeni 🙂

Počinje svježe, skoro slatko, zatim vinozno s karakterističnom acidičnosti koja traje do završetka, aromatski najbogatijeg trenutka u kojem odjekuje kao kontrolirana eksplozija. Vrhunac.

Ono što je pomalo ambiciozno za Riesling, ali potpuno Korak-ovski, je školovanje u drvu. Ovakvo, vrlo pažljivo školovanje u drvu ne dozvoljava registrirati nikakve drvene arome, tek umjerenost… bez narušavanja prirodne uravnoteženosti koju ovaj discipliniran, izniman Riesling ostvaruje.

Sklad, čvrstoća, ali i pitkost, kao i punoća bez težine, ostvarena s 12,9% alkohola, daje ukusan, sočan Riesling koji ide sjajno s brojnim jelima.

Skoro asketsko, začinsko, minimalističko vino u strukturnom smislu, ali toliko nabijeno prikladnim aromama. Kao što sam napisao, moj omiljeni tip Rieslinga.

Cijena: 77,88 kn

Suhi Sivac Goriških Brda, zasićene, još uvijek svijetložute boje. Pomalo opori mirisi nešto dulje maceracije i drva. Suho voće poput smokava, smeđe kruške, sve dosta „tvrdo“ uz oznaku određene slasti koja se potvrđuje u ustima.

Uz tu prividnu „slatkoću“, ovaj skroz suhi Sivac ima nešto alkoholne težine (13,5%) u strukturi. Traje dovoljno dugo u finišu, ali ne toliko da ne ostane taj aspekt A opet, majstorski posloženo. Isti kompot od breskvi može nekome biti sladak, drugome gorak…

Lijepe, ugodno stežuće kiseline i bijeli tanin. Još uvijek u svježoj fazi koja čini cjelinu pitkom i užitnom. Pomalo neobičan Sivi Pinot, a opet očekivano puno i opulentno bijelo vino Goriških Brda. A opet, moglo bi biti u još preranoj mladosti, premda izvjesno nije zamišljeno za neko čuvanje. Intrigantno. Vrijeme će pokazati.

Cijena: cca 11 Eur MPC

Ovo nije „Cialla“, odnosno nije „di Cialla“… Jest DOC Friuli, ali nije sub-zona Cialla. Naizgled, površno se čini još jednim od već konvencionalnih Ribolla Furlanije. Atraktivno i spremno u svojoj mladosti i bez pretjerane artificijelne zavodljivosti.

Ipak, unutar tih danas konvencionalnih Ribolla, odskače upravo zato jer nema niti prevelikog intenziteta mirisa, niti „koncentracije radi koncentriranja“… upravo je idealno vino koje poželim otvoriti kad nisam raspoložen razmišljati o vinu, kad trebam kulturno pratnju uz tanjur ispred sebe, pouzdan odabir u 9 od 10 situacija u kojima bi zamislio bijelo vino. Od ribe, preko piletine do salate, tjestetina, rižota, sireva, predjela i glavna jela…

Blistavo, postojano, konkretno, stabilno, prilagodljivo, zahvalno… vinsko vino. Masovnije pristupačna etiketa, ali još uvijek u izvedbi kuće koju sam nazvao istinskom vinskom aristrokracijom. Ono što se čini svakidašnjim, ovdje je toliko jednostavno i prirodno uz 12,5% alkohola i sasvim dovoljno „štofa“ za uživanje u neposrednosti, jednostavnosti i prizemnosti ovog vina. Upravo idealno ono što je.

Cijena: regularna 46,50 kn, ali na blagdanskim sniženjima čak 30-ak kn

Žena dobila na poklon i proslijedila meni 🙂 …kojeg je odmah obuzela nostalgija 😀

Prvi sparkling šit koji sam mogao pit.

Mislim, nitko nije počeo sa zero-dosage Šampanjcem jer nikad ne bi nastavio. Vjerojatno ima i toga, ali iz mojeg iskustva mi se čini da nešto ovako mekano i glatko, skoro corn-syrupasto, s mjehurićima koji se ne penju u nos već nježnom gaziranosti koja potencira slasnost, ima bolju prođu…

Vulgarna privlačnost koja odiše svježinom. Jabuka je ovdje začinjena cimetom, zaslađena, kiseline neutralizirane.

Dekadentno pitko, doziranog slada koji ostaje na usnicama, „ruž za usne“ koji će završiti u želucu u nemogućem nastojanju da novi gutljaj ispere prethodni.

Usto i prilično „grožđano“, ne kao dekstroza bomboni, ali ne daleko od zarazne privlačnosti Traubi sode 🙂 Iz današnje perspektive fascinira kako je briljantno posloženo, u skladu s konzumerističkim nepcem. Suđeno da postane standard za sve ostale Cave, osobito s ostatkom šećera.

Ne bi ni pogledao cijenu da nije ovog dojma, ali nisam li nekad za ovo ostavljao duplo više novca?

Cijena: ?!?

Nemam običaj objavljivati impresije o uzorcima koji još nisu punjeni niti imaju ime, ali kad nešto oduševi, želim to podijeliti…

Plastovo. Cabernet Sauvignon 67%, Merlot 20%, Cabernet Franc 13%.

Spicy nos, crni papar, crni ribizl, intenzivno i nimalo površne parfemastosti, vjerojatno prilično alkoholno, ali bez ikakvih incidenata na nosu.

Prašnjavi, zreli i slatki tanini. Dobra, odlična struktura, kiseline koje prirodno nastupaju. Čini se strahovit potencijal za dozrijevanje u boci.

Mentolasti after, specifičan mineralni karakter, cedrovina i voće iz dubine. Kako će ovo biti dobro kad se posloži… kontinentalna hladnoća, a južnjački temperament, ekstrakt i karakter. Moćan crnjak, ali skladan. Profinjen.

Uz sočnu pečenku, pašticadu ili sl. Ovo će sigurno postati ponajbolji hrvatski Bordeaux blend.

Baš sam razmišljao kako bi nazvao ovo vinu u duhu lucidnih rješenja vinarije Bibich 🙂

Cijena: 506,75 kn ili tu negdje je godište 2008. 🙂

Syrah s nešto Merlota s deklarirano najboljeg istoimenog položaja (Ispod poda) vinograda Bibich u Skradinskom vinogorju i jedno od najskupljih suhih mirnih vina Hrvatske.

Dekantirano 5 dcl puna 2 sata u velikom dekanteru, ali moglo je provesti i 20 sati 🙂

Teške i spoooore ljubičaste suze Mirisi ljubičica i bobičastog voća (kupine), malo i francuskog hrasta. Zaista toplo na nosu, sirovo, izuzetno koncentrirano.

U ustima strahovito puno, doduše bez taničnosti. Tanini nastupaju nakon gutljaja, dugo u afteru koji beskrajno traje.

Intenzitet, masivnost i masnoća donekle su nivelirani nemalim kiselinama koje nisu dovoljno duboko, jer je vino naprosto pre-veliko. Ne stane u čašu. Nezgrapno. Mislim da se nikad neće uravnotežiti.

Veći Ronac od Hermitage-a u smislu da je „veći katolik od Pape“. Dok je bio u Avignonu 🙂

Ljubičasti monstrum s 15,4% i ekstraktom ledene berbe ipak nije „novosvjetski“ Shiraz. Pripada mediteranskom podneblju i kulturi, ali je pretjeran… kao da pijem krv iz epruvete, samo s manje mineralnosti 🙂

Uz malo smanjeni doživljaj moglo je postati sjajno vino, ovako je više sirup koji se uzima na žličicu. Vinska bomba s produljenim djelovanjem. Vinski napalm. Razorit će svako ocjenjivanje 127 uzoraka u nizu i istaknuti se na svakom festivalu, ali ozbiljno sam razmišljao doliti vodu u čašu 🙂 Magnum size u 0,75 L butelji.

Cijena: cca 60 USD

Dugotrajna maceracija. Fermentacija u kamenim posudama. Višegodišnje odležavanje u hrastovim bačvama… Uistinu jak začin.

Boja jantarna bakrena odsjaja, ali vino je sjajno i bistro. Oksidativni karakter naravno, marelice, datulje i suhe smokve, gljive, mediteransko bilje, smreka… uz vinozno-voćnu acidičnost već u mirisu.

Slojevitost, bogatstvo i kompleksnost mirisa takva da bi ga mogao samo mirisati satima. Nadam se jednog dana imati vremena i za to.

Impresivna struktura ne počiva na ekstrakciji premda je tijela sasvim dosta uz 12% alkohola. Kiseline nose sve, neočekivano za Debit i Dalmaciju možda, ali zato dodatno intrigantno.

Ispod sve te fasade i naglašenog „tradicionalnog“ i „autentičnog“ pristupa, esencija Debita je ogoljena. Isprva stidljiva, međutim sasvim dovoljno čvrsta da opčini magičnim aromama kad se malo oslobodi stiska hladnoće u široj čaši i smirenoj ruci.

Bijeli Bas de Bas ne treba vrtjeti u čaši da se oslobode arome. Treba samo vrijeme i smirenost da se doživi. Bunar u prošlost, ali uz suvremenu tehnologiju. Tradicionalno, ali i ekstremno sofisticirano.

Postoji trenutak između gutljaja koji detektira Debit. To nije narančasti tanin ili aromatski profil. To je trenutak kad se povlači acidičnost koja nastupa „tupo“, lijeno i nastupa aromatski kick korjenastog povrća, đumbir, korabica, peršin, ali i mineralni after, a sve vrlo vinozno u iskonskom smislu.

Čini se rudimentarno i zatvoreno, zatim čak grubo, kruto, tvrdo, a onda postaje raskošno, ali i vrlo kompleksno, moćno, čvrsto sa „salty-acid“ trenutcima koji su me podsjetili na bijeli Musar !?!

Za zlato i tamjan još nisam siguran, ali mirisi su tu 😉

Vino za otvoriti i proučavati danima. Nije vino to koje neće izdržati, već vinopija neće odoliti 🙂 Zahtjevno, u smislu da odudara od konvencionalnosti i traži punu posvećenost, a ne usputno kušanje.

Cijena: 54,25 kn

Kos je jedno od prezimena koje automatski asociraju na Zelinu. Od nekoliko opcija iz tog podneblja, netko mi je preporučio baš ovu butelju.

Malo putra, više nježnog voća i cvijeća… odmah je jasno, ovo nije vino za široku čašu. U širokoj čaši bit će pomalo lijeno i raštrkano.

Nemalih 13,7% alkohola osjeti se tek u grlu i s retronazalnom blagom gorčinom. Ugodno, još mlado, premda već tromo 😦 Ne baš živih kiselina, ali barem nije pretenciozno, niti prekoncentrirano, niti prebarikirano. Solidan Chardonnay iz Zeline.

Rashlađen, iz regularne čaše lijepo će ispratiti i obilniju gozbu. Doduše isto se može reći i za ice-tea s reskim okusom breskve s limunom. Da je hrabrije, prodornije, trajnije… možda bi mi bilo zanimljivije… ovako je predosadno.

Cijena: 19,99 kn na akciji

Siječanj. Mjesec financijskog oporavka od blagdana. Mjesec vina-za-svaki-dan. Makedonska crna vina vladaju supermarketima već neko vrijeme. „Tga za Jug“ sigurno nije boca koju ćeš pokloniti doktoru nakon uspješne transplatacije jetre 😉 Međutim, ovo nije Tga za Jug, već bi iz mojeg iskustva trebalo biti znatno ozbiljnije vino Skopskog vinogorja.

Jest da ljubičast nije samo odsjaj, ali ekstrakcija i neprozirnost za akcijskih 20, a regularnih 25 kuna bore se za poziciju vrijednosti-za-novac u ovom segmentu.

Miriši na crno bobičasto voće, čak ugodno, odnosno bez džemaste prezrelosti. Niti drvo nije incidentno.

U ustima puno i zaobljeno, još nebrušeni, ali prirodni tanini s kiselinama u ravnoteži. Usto bogato suncem u potpuno uklopljenih 13% alkohola.

Vrlo pristojno vino i premda ne skroz tipičan makedonski crnjak štogod to značilo 😉 poptuno u skladu s očekivanjima za te novce. Uz pečenja kakva ljudi preferiraju na ovim prostorima, jasno je zašto je ovo zicer.

Postoji ipak nešto što odaje kako kiseline nisu skroz vinske, ne uklapaju se dovoljno uvjerljivo, voćnost je ipak pomalo iskarikirana i nema one supstance koja označava život u vinu. Ruku na srce, slično je s mnogim daleko skupljim bocama 😦

Vranac je prezahvalan jer može dati značajno vino, ali može dati puno u ovom neambicioznom segmentu. Drugačijom manipulacijom i drugačijim odgojem od vinograda do police, Vranac ne zaslužuje potcjenjivanje koje mu je osigurala navedena karakteristika.

To ne znači da u ovom cjenovnom segmentu domaće vinarstvo može ponuditi samo poprilične otrove. Nekidan otvorio Iurisov Pinot Noir iz litrene boce !? uz fiš paprikaš i ostao zatečen dobrim vinom (i količinom :-)) za nekih 25 kn.

Ovaj Vranec je poput industrijske kobasice koja se čini superukusnom dok žvaćeš, ali želudac ima naknadni prigovor 🙂 Ne kažem da treba imati tablete aktivnog ugljena pri ruci za ovo vino, ali baš ta savršenost Vranca za mediokritetska vina osuđuje ga da se najčešće susreće u ovakvom obliku, premda je njegov potencijal daleko veći. Ne smatram se baš „dubokomorskim ribarom iz Fleetwooda“, ali sposoban sam konzumirati značajniju količinu vina, dok sam kod ovog iskustva osjetio omamljenost i opijenost nakon druge čaše 😉 Skoro ko` Šantek 😀