Dnevnik vinopije

Već znam tko će me najviše mrziti za tjedan dana – moja obitelj 🙂 Jer znam na čemu ću biti po cijele dane 😉

Petak, 29.11. i subota, 30.11. VinoCOM u Esplanadi. 12:00-20:00

Nedjelja, 01.12. Label Grand Karakterre u Westinu. 11:00-18:00

Na čemu ću to dakle „biti“?

Label Grand Karakterre festival je organskih, biodinamičkih i prirodnih vina koji je okupio mislim općenito najveći broj inozemnih izlagača vina na jednom događaju na ovim prostorima. Tko prati Dnevnik vinopije zna da sam daleko od nekakvog zagriženog sektaša kakvim se poklonici „drugačijih vina“ često prikazuju. Ipak, da u subotu nije VinoCOM, mislim da bi potegnuo do Ljubljane na prvi dan Karakterre festivala i svejedno bi se u nedjelju sigurno pojavio u Westinu. Treći dan bi vjerojatno postavio kameru da snima reakcije posjetitelja štanda Emidia Pepe i zafrkavao Brečevića da Piquentum mora imati i pacherenc du vic-bilh etiketu 🙂

Prošvercao sam i popis vinara (u nastavku) – premijerno 🙂

Vino COM je THE Festival u Hrvatskim okvirima i netko s daleko manjom opsesijom od osobne ne bi odolio magnetskoj privlačnosti Esplanade 29. i 30.11. Popis vinara daleko je prevelik da bi ga ovdje navodio i većina informacija dostupna je na web stranicama, a ja ću iskoristiti priliku predstaviti dvije radionice koje ću moderirati:

Petak, 29.11. 18-19 sati tema: RONCHI DI CIALLA

Hotel Esplanade, Club Board Room (12 mjesta)

Izlet kroz autohtone sorte Friulija u interpretaciji izvorne obiteljske vinarije. Autentična vina jedne od najstarijih friulanskih obiteljskih vinarija koju i čuvena Lidija Bastianich navodi kao mentora. Obitelj Rapuzzi zaslužna je za očuvanje skoro izumrlih sorti zahvaljujući kojima je danas regija prepoznata u cijelom vinskom svijetu… Schioppettino, Picolit, Ribolla Gialla. To su vina za odležavanje, vina za čuvanje, čija vrijednost raste s desetljećima u podrumu.

Ribolla Gialla 2012

Ciallabianco 2011 (Ribolla Gialla, Verduzzo, Picolit)

Ribolla Nera 2010 (100% Schioppettino kao mlado vino)

Schioppettino 2008

Refosco dal Peduncolo Rosso 2008

Verduzzo 2009

uz posebnu zahvalu Bonkulović delikatese.

 

 

cijena ulaznice: 150,00 kuna, kontakt i rezervacije: vinopija@vinopija.com

 

Subota, 30.11. 15-16 sati tema: „VINA IZVAN OKVIRA“

Hotel Esplanade, Casino Club (40 mjesta)

Postoji uvriježeno mišljenje, ali postoje i iznimke od „pravila“. Neka vina koja, svako u svojem kontekstu, ruše određene stereotipe, otvaraju neke nove “svjetove”, preispituju određene zaključke…

Solum, Chardonnay 2011
Kosovec; Selekcija Škrlet, 2011
OPG Sladić, Oya Noya, 2010
Sladić Marko, Plavina, 2012
Petrač, Cabernet Sauvignon ledena berba, 2009

cijena ulaznice: 40 kuna, kontakt i rezervacije: vinopija@vinopija.com

 

Popis vinara koji nastupaju na Label Grand Karakterre

Austria

Andreas Tscheppe Süd Steiermark

Herrenhof Lamprecht Steiermark

Hirschmugl Steiermark

Ploder-Rosenberg Steiermark

Schnabel Süd Steiermark

Sepp Muster Süd Steiermark

Strohmeier Süd Steiermark

Werlitsch Süd Steiermark

Croatia

Kosovec Moslavina

Krauthaker Slavonija

Miloš Dalmacija

Piquentum Istra

France

Causse Marines Sud-Ouest

Clos de l’Elu Loire

Domaine de l’Ecu Sèvre et Maine

Domaine Viret Rhone

Francois Plouzeau Loire

Laurent Cazottes Midi-Pyrenees

Leopold Gourmel Cognac

Pascal Lambert Loire

Sebastien Riffault Loire

Hungary

Weingut Wassmann Villány

Terra Hungarica Hungary

Italy

Borc Dodon Friuli Venezia Giulia

Bressan Friuli Venezia Giulia

Ca de Noci Emilia-Romagna

Cà del Vént Lombardia

Casa Belfi Veneto

Casa Caterina Lombardia

Colombaia Toscana

Contra Soarda Veneto

Dario Princic Friuli Venezia Giulia

Emidio Pepe Abruzzo

Etnella Sicilia

Fonterenza Toscana

Foradori Trentino-Alto Adige

iClivi Friuli Venezia Giulia

La Stoppa Emilia-Romagna

Orsi Emilia-Romagna

Paradiso di Manfredi Toscana

Paraschos Friuli Venezia Giulia

Piccinin Veneto

Piccolo Bacco dei Quaroni Lombardia

Radikon Friuli Venezia Giulia

Selvadolce Liguria

Terpin Friuli Venezia Giulia

Vodopivec Friuli Venezia Giulia

Japan

Unique sake selection by

Yoigokochi Sake Importers Japan

Portugal

Muxagat Douro

Slovenia

Atimo Goriška Brda

Batič Vipavska Dolina

Blažič Goriška Brda

Čotar Kras

Ducal Štajerska

Gordia Istra

Klabjan Istra

Klinec Goriška Brda

Kmetija Štekar Goriška Brda

Kramar Goriška Brda

Mlečnik Vipavska Dolina

Nando Goriška Brda

Posestvo Burja Vipavska Dolina

Renčel Kras

Rojac Istra

Slavček Vipavska Dolina

Štemberger Kras

Šumenjak Maribor

Urbajs Celje

Vina Štekar Goriška Brda

Cijena: 57 kn

Nemam baš puno korisne namjene za potentni, botritični traminac kakav mogu očekivati iz Podunavlja i zato sam pokušao pripremiti jednostavan desert od meda i oraha znajući da je Josićev Traminac deklarirano polusladak.

Međutim je već boja bila neočekivano svježa zelenkastožuta i s muškatnim mirisima na nosu, kao i agrumima, tropicana tulum 😛

Dosta tanko tijelo i neprirodne, artificijelne tropske arome koje su izrazito površinske. Kad se malo zagrije, čak se i reduktivni mirisi pojavljuju, repa i zelje 😦

Općenito djeluje kao neuspjelo suho vino, što je možda ipak bolje od nasilnog zaustavljanja fermentacije kako bi ostatak sladora zamijenio nedostatak supstance i karaktera, ne znam

Pass.

Cijena: 90,00 kn u vinoteci Vintesa, Zagreb, Vlaška 63

Prva pomisao bila mi je napraviti komparaciju Lastovo vs. Plastovo 🙂 Jedno slovo, a ponor razlika 😀

Razum je prevladao i svu koncentraciju usmjerio sam na svoje prvo lastovsko iskustvo.

Zagasita rubin crvena i začinski nos… trebalo je malo dekantirati jer je na prvu još pomalo stisnuto. Razvidno Plavac. Opet, drugačiji od svega što sam probao. Zar ćemo u rasponu od korčulanskog do viškog preko pelješkog, hvarskog ili bračkog sad govoriti i o lastovskom arhetipu 🙂

Ne još, jer odabrao sam Noni zato što nije samo Plavac. Tu je i Plavina i …Cabernet Sauvignon.

Mineralna komponenta, nevjerojatno prisutna, autentičnost maksimalna. Zašto sam uopće očekivao neko daleko rustikalnije, domaće vino? Tanini Plavca, kiseline i tijelo Cabernet Sauvignona, aromatika Plavine i Plavca. Navodno je vinograd na pjeskovitom tlu spušten do same razine mora. Osobita podloga i dislociranost Lastova s očito specifičnom klimom sigurno su odgovorni za drugačije vino.

Aspekt koji „grije“ svakako ne dolazi iz primjerenih 13,5% alkohola već kao da je utkan u tkivo i suhi ekstrakt. Aspekt koji „hladi“ jednako je dubok. Herbalni after kao da se bori za prevagu u unaprijed izgubljenoj trci s trpkošću. Trava koja sprečava da se pretvorim u svinju 😉 Sitni se tanini skupljaju pripremajući nepce za nešto mesno ili riblje, ako je jači brodet u pitanju… retronazalna zrelost, suhe smokve i zapečene višnje, koža i prašina. Sanjivo vino. Opojno iskustvo zabačenog otoka kao da pripada fantasy žanru…

Kad sam prvi put probao pravi Muscadet bio je to Domaine de la Pepiere, Clos des Briords, Cuvee Vieilles Vignes, Muscadet Sevre et Maine, Sur Lie, 2009. Kad pročitaš puni naziv misliš da mora koštati minimalno tri znamenke i to u Eurima 🙂

Naprotiv, Muscadeti su jedno od podcjenjenih vina Francuske. Navedeni doduše pripada Marc Olivieru, vjerojatno prvom imenu Muscadeta, ali to nije tema…

Dakle, kad sam prvi put probao pravi Muscadet, prvi šnjof stvarao je asocijaciju na prljavi filter veš mašine 😉 Jednom kad sam došao na pravu frekvenciju, iskustvo se pretvorilo u jedinstveni doživljaj. Obogaćen za cijeli život.

Većina publike kad čuje Muscadet ionako pomisli da je to neki Muškat, a zacijelo bi moj kum svojedobno mislio nije li to možda Moscatel d`Oro 😀

Obzirom da je od ove godine elegantno dostupan na domaćem tržištu, kume, bojim se da više nemaš ispriku 😉

Zašto sam zapeo za taj Muscadet? Osjećaj prvog slušanja nekog albuma kad ti je isprva pre-jeziv, ali te nešto natjera da nastaviš i godinama kasnije to ti je jedan od najdražih albuma ikad. Upravo to je Muscadet. Ne poznajem niti jedno vino dovoljno slično izuzev drugog Muscadeta. Svijet vina bio bi značajno siromašniji da ne postoji. A samo njegovo postojanje uvelike simbolizira upornost i neočekivanu nagradu za trud…

Domaine des Herbauges, Muscadet Cotés de Grandlieu, Sur Lie, 2012.

Cijena: 79,90 kn

Domaine des Herbauges, Muscadet Sur Lie, Fief Guérin, 2012.

Cijena: 84,90 kn

Domaine des Herbauges, Muscadet Sur Lie, Château de la Pierre, 2012.

Cijena: 89,90 kn

Besmisleno je ponavljati, ali svi Domaine des Herbauges („domene dez erbož“ kako bi rekao ifke) su iz Muscadet-Côtes de Grandlieu podapelacije i svi su „sur lie“.

Ono što očekujem od Muscadeta prisutno je u svim ovim vinima. Mulj morskih trava, školjke, sol. Čak paprika i kopriva, ali ta slanost u ustima, naglašeni mineral, to je to.

Prvi Domaine des Herbauges definitivno je „voćniji“ (kumkvat) štogod to značilo u kontekstu Muscadeta i u tom smislu prihvatljiviji indiferentnom nepcu.

Svakako posjeduje očekivan acidičan karakter, ali je i nekako „oblo“, ispunjava usta specifičnom vinoznošću.

Zato Fief Guerin već ima onaj vonj Muscadeta… grožđe kojem vade dušu da bi dobili vino 🙂

Fief Guerin nosi naslov po vinogradu i ima oznaku Vieilles Vignes što i nije mala stvar obzirom da i ta etiketa nosi neki od organskih certifikata 🙂 Meni je možda najdraži Domaine des Herbauges Muscadet jer je još upečatljiviji, još prodorniji na nosu i osobito ustima s mineralnim karakterom koji bridi po nepcu dok intenzivna acidičnost stvara sline za after koji potvrđuje konzistentan Muscadet.

Čini mi se donekle blisko etiketi koju doživljavam kao blueprint Muscadeta premda slutim da bi malo tko Domaine de l’Ecu, Muscadet Sevre et Maine sur lie, Expression de Granit, 2004 nazvao „blueprintom“ jer bi ljestvicu dignuo prilično visoko.

Chateau de la Pierre. Ne bi iz navedenog razloga volio spominjati muškatne mirise kod Muscadeta, ali ova etiketa je raskoš i bogatstvo u Muscadet svijetu. Ujedno je i smooooth, naglašenije „sur lie“ na nosu u smislu da je vrlo homogena cjelina. Miris ide čak do vrganja, ali to su sve zablude koje izranjaju iz dominacije minerala slane vode i kamena.

Gutljaj je resak, vibrantan i živ. Takav ostaje i nekoliko dana nakon otvaranja boce premda su i druge etikete jednako „žilave“. Chateau de la Pierre svakako doživljavam kao najčvršće i najkonkretnije… dok je Fief Guerin više limunast, Pierre je i mineralan i voćan i skladan uz svu jedinstvenost Muscadeta.

Možda sam mogao dojam nazvati „sur lie“ jer su metodu praktički izmislili u Muscadetu nastojeći izvući maksimum iz ne baš bogomdanih uvjeta vinarenja.

Cijena: 69,25 kn   U ponudi u Sherry`s-u 🙂

Milošev Plavac je „slow wine“. Ljudi su se već nekako naučili na termin „slow food“, ali „slow wine“ ?!?

Predigra voća i tamjana.

Poljubac višnje i borove smole.

Duboka šljiva, asocira na neko vino koje pripada nekom drugom nasljeđu nekoliko meridijana zapadnije. Plemenita balzamična nota također 🙂

Još mladi tanin nije stigao dozrijeti i prirodno je pomalo grub. Takav stvara dodatnu uvjerljivost artikuliranom Plavcu s položaja Ponikve, još nepriznatom grand-cru Plavca Malog.

Svježina i punoća isprepleteni u strukturi koja je milimetar do uspostavljanja unutrašnje ravnoteže. Herbalnost, kao Milošev trademark. Slatkoća nalik zemljanoj slasti rogača, toliko čestog deskriptora Plavca Malog. Hladno srce kiselina u srži. Toplina idealno primjerenih 13,8% alkohola.

Ali, možda najvažnije je da ovaj Plavac doživljavam kao „slow wine“. Ne zato što se sporo otvara pa mu treba četiri sata da „proradi“ niti zato što ga eventualno treba dekantirati jučer za danas. Zato što je vino iskaz prirode koliko i vinara, a priroda je u Ponikvama i na Pelješcu u nekom drugačijem tempu.

Neću pokušavati „ocjenjivati“ vino kroz ustaljene obrasce jer nekim se vinima treba malo prilagoditi da bi nagradila vinopiju golemom energijom i spokojnošću. Blagoslov.

A to nema veze s tim što je boja slova P na etiketi istovjetna boji koju na podlozi etikete napravi kaplja vina 😉

Cijena: N/A

Kamen i Poljubac. Claude Papin. Prva asocijacija poznavateljima je vjerojatno Chenin Blanc.

Ipak, pod Loirskom Appelation Anjou Villages controlee nastaje Cabernet Franc s nešto Cabernet Sauvignona ako je vjerovati izvorima.

Izrazito tamna nijansa boje trule višnje. Neprozirnije nego što sam očekivao.

Opako miriši. Nešto je doslovno „opako“ u mirisu 🙂 Neko bordoško kamenje. Možda i naznaka goropadne stukture. Čak i trunčica topline, pasta za poliranje cipela, što sluti da mu dva sata dekantiranja nije dovoljno. Ozbiljno blizu onom mirisu vina pored kojeg sve ostalo djeluje kao alkoholni napitak od grožđa.

Humming. Duboki huk. Balzamično. Briljantno. Najukusnija gljiva. Najopojnija oskoruša.

To je stajanje na jesenjoj kiši bez kišobrana, ne mareći za „poslije“.

Nivelator tlaka. A happy place. Jedno od onih iskustava zbog kojeg poželiš naučiti jezik i kulturu iz koje nastaje. Poželim posjetiti to mjesto poljubljeno kamenom, taj vinograd i podrum, terroir koji doživljavam u ovom vinu. Pretpostavljam da je taj autentičan iskaz jedan od razloga zašto u Anjou ne dolaze samo slučajni „skupljači suvenira“.

Cijena: 20,00 kn 🙂 Na izlistavanju robe s police jednog trgovačkog lanca

Neću više, obećajem 😀 Ovo je zadnji ostatak ostataka s police. Uzeo sam ga zato što još nisam imao niti jedan Chenin Blanc, sorte iza nekoliko meni najdražih vina uopće. U domaćoj distribuciji su Loirski uzori ponešto skromnije zastupljeni 😉 Ali zato ima Južna Afrika. Nekako sam začudo htio da mi prvi Chenin u Dojmovima bude iz Loire, a ne Steen iz Stellenbosch-a 😉 Nešto se međutim ipak dogodilo…

Čelični Chenin koji zapravo ne stari, koji se zapravo nije toliko razvio u boci koliko je ostao hiberniran, zamrznute mladosti, kao da će se odmrznut sutra raspasti… ili je to samo privid koji razum želi vjerovati, a u stvari se dogodilo nešto drugo…

Još uvijek pomalo zelenkasto, blistavo bistro, konzistetnog vonja na nosu i u ustima… dunja, sočna poput ananasa. Mirisna poput cvijeta. Tek lagani dodir botritisa koji je daleko od prelaska u gorčinu kao da potvrđuje plemenito i drevno porijeklo Chenin Blanca.

Karakteristične prodorne kiseline čine tvrdu strukturu. Deklaracija o polushom vinu zavarava. Mineralnost, međutim, na žalost nije odlika ovog Chenina. Ali, surova dunja uspijeva biti opulentna, bez imalo „slasti i masti“ visokih ekstrakta, alkohola ili ostatka sladora. Bez prolazne trivijalnosti tropskih aroma, „dunja“ dominira doživljajem.

Niti dubina, niti kompleksnost nisu ovdje presudni, ali ipak se osjeti dobar materijal, pažljivo vinificiran, manjim neprimjetnim dijelom omekšan drvom, sve skupa poprilično dobro.

Što se dakle dogodilo? „Krađa“ 🙂 Da nisam uzeo Tomčev Rizling u istom điru, rekao bi da je ovo najbolje potrošenih 20 kuna za vino ikad 😉

A što se tiče Chenina, odnosno Steen-a na „južnoafričkom“ 🙂 …što manje ostaje u čaši, više grize 🙂 Žnjap!

Cijena: 72,50 kn   U ponudi na čaše u Sherry`s-u 🙂

Eto prilike da isprobam kako funkcionira čaša za Malvaziju na nekim manje uobičajenim primjerima iz Istre. Premda nije označeno, godište je 2012., ali obzirom da dolazi iz podruma Roxanich, predočekivanja su nezahvalna kad je ova „prve rože“ serija u pitanju.

Vrlo cvijetni mirisi, bazga, bagrem i arancin… na nosu je moguće pretpostaviti da je vino s udjelom Malvazije iz namjerno produljene maceracije ili je u cjelosti nešto dulje vremena provelo „na dropu“. Ipak, suštinski daleko od Roxanichevih ekstrema Antice i Classice, bliže jedinstvenosti Piquentum Blanc. U ovom slučaju ništa nije ekstremno, već vrlo skladno. Samo „slatkasta“ nježna mekoća neforsiranog pristupa. Jako ugodno.

Izražajnost. Smeđa boja stakla boce duhovito je prikladna za vino boje „jesenske biske“. Većina je biski zelena, ali postoji i ona boje tamnog zlata ili prikladnije, bagremovog meda.

Ugodna, glatkoklizeća tekstura i kipeća svježina iz dubine i u retrookusima. Gruba svila na nepcu ustraje u floralnim senzacijama s nosa.

Vješto balansirana struktura ostvaruje drugačiji sklad od konvencionalnog. Premda je vino suho, „slatkoća macerata“ nalikuje „slatkoći“ začinske soli.

Uz sve to, uspijeva biti pitak, jednostavan gušt. Specifično i vrlo uspjelo! Veliki like 😉

Cijena: 120,00 kn

Tragom Dalmatinske Ampelografije Stjepana Bulića, u epizodi „Lasina“ s ponosom predstavljam Sladić, Lasina, 2011. 😀

Vrlo transparentno, ali u cjelosti rubinski crveno, blago zagasito, možda zbog namjernog nefiltriranja… staro mokrvo drvo i nježni cvjetno-voćni mirisi, ali te su ružine latice i to sušeno cvijeće ipak autentični, još uvijek „vinski“ mirisi, nekako izvorni…Voćne arome svakako su „crvene“, maline, jagode i višnje.

Dodir drva osjeti se i na nepcu. Ipak, ne toliko da bi uništio informaciju koju iz Skradinskog vinogorja prenosi Lasina. Lasina pripovjeda polako, svilenkasto, a ozbiljno. Suho. Kvalitetna „kičma“ prožeta hladnim, ali neprimjetnim kiselinama. Baršunasti tanini su malobrojni, a 12,4% alkohola primjereni. Tijelo je esencija aroma bez „mesa“. Samo vinski parfem. Očekivani rustikalni karakter izostaje i čini se da isključivo korištenje drva ostavlja sugestiju malih količina i posvećenosti.

600 boca je napravljeno. 600 prekrasnih, skladnih vina sorte Lasina čija intenzivno drugačija aromatičnost bitno odudara od stereotipa Dalmatinskog crnjaka. A opet, nema naglašenu niti neku kontinentalnu prepoznatljivost razmišljajući u okvirima hrvatskih vinogorja i zapravo je drugačije od ičega na ovim prostorima. Za potrebe identifikacije prikladne čaše i pristupa vinu, zaista je od svih domaćih sorti najsličnije Crnim Pinotima, ali samo površinski.

Poklopilo se da sam naknadno isprobao vino uz sataraš s junetinom i rižom. Nadam se reprizirati 🙂 Sladić Lasina još je mlada. Tko može ovo čuvati i isprobavati u nadolazećim godinama, privilegiran je čovjek.

Cijena: 20,00 kn 🙂 Na izlistavanju robe s police jednog trgovačkog lanca

Ovo je bila čista nostalgija. Bohinj 2007., točnije neki restoran u Bohinjskoj Bistrici, pastrva uz koju sam prvi put probao i ovaj „Sivac“. Ostalu, osobito crnu Ščurekovu ponudu sam tada već dobro upoznao, ali kako je ovo lijepo sjelo…

Sivac 2006. danas je zlatnožut, prema starom zlatu, a takav je i miris. Vrlo zrelo, lješnjaci, zašećereni bademi, suha smokva, presuha… dosta slasti i masti, manje inherentnih vinskih obilježja Čak i rashlađeno, kremoznost je na nepcu. Do granice gorčine i preko, no bez pretjerane težine 14% alc unatoč.

Orašastost i u okusu i taj „lješnjak“ 😉 malo pretjeran… kruška koja je posmeđila. Još donekle zdrave kiseline drže sve na hrpi… donekle… ali, generalno… to više nema veze s ničim 😛

Odvod. Čep je bio vidno zdrav premda prilično „načet“, godište poodmaklo, stajanje na polici mu sigurno nije pomoglo, a mislim i da je realno zamišljeno da se konzumira dosta ranije. Dakle, svima koji su me pitali „gdje to ima“ evo primjera da ponekad treba usvojiti znakove koji ukazuju na jednostavno „bad locker“, ali tko mi je kriv kad sam se poželio igrati Storage Wars-a 😀 U deset od deset slučajeva ću radije izliti lošu bocu negoli ostaviti dva`est kuna za parking recimo 🙂

Ispao potpuno beznačajan dojam, ali kako je ovo ipak Dnevnik…