Cijena: 61,63 kn (lipanj 2012.)

Bianco, seco e brioso. Očekivao sam „crispy“ Sauvignon s natruhom dekadencije Venecije ili barem „kiwi style“ bazu za Prosecco 😛

Već prozirna i savršeno bistra zelenkasta boja u čaši nagovještava na nosu vrlo fokusirane mirise limete i livade… mirisi djeluju kao divan appetizer što se potvrđuje i u ustima.

 

Slankasta kiselost drži fokus cijele strukture i esencije ovog nepretencioznog vina na onome što je bitno – a thirst quencher. Lagan, ali konkretan, jasnih aromatskih obilježja koje vinopije očekuju od sorte.

Minimalističko. Nepretenciozno. Pametno. Uživao sam u svakom gutljaju kao što bi to vjerojatno trebala i najšira publika. Očekivani „crowd pleaser“ publike koja voli voće, što egzotičnije i tropskije to bolje, ali i prepoznaje sklad i traži elegenciju u vinu. K tome, fenomenalno izgleda na stolu 🙂

Osim kao aperitiv, Tardo Sauvignon idealan je uz startere, a zašto ne i laganija glavna jela na bazi povrća i tjestenine s ribom ili piletinom.

Nikakvo čudo, ali jedno od onih vina s kojima uvijek želiš imati ispunjenu čašu 🙂

minus 4!

Cijena: 61,98 kn (lipanj 2012.)

Nasuprot tradicionalnosti Kutjeva d.d. na tržištu se pojavljuje etiketa na kojoj je naziv proizvođača skoro skriven. Jako bi volio znati što krajnji kupci, konzumenti vina vide u glavi kad čuju Kutjevo i nadam se brojnim komentarima kad se krajem lipnja i početkom srpnja ljudi vrate u nikad ovako pust Zagreb. Milina.

Sadržaj Maximo Bianco butelje čuva „tradicijski“ pluteni čep, za današnje prilike sasvim sićušan pluteni patuljak, ali sasvim dovoljan i za ozbiljnije odležavanje negoli je to ambicija ovog vina.

Kad sam vidio da je Maximo Bianco polusuhi spoj Sauvignona i Traminca s 13,4% alkohola nisam vidio da ću ikad objaviti dojam, unaprijed uvjeren kako će komentar biti tragičan.

Međutoa… već čep mi je „zamirisao“ na Kutjevačke podrume, sa svim dobrim i manje dobrim značenjem. Premda je tekućina u čaši bila toliko sterilno čista da mi je došlo da sipam kišnicu sa sodom bikarbonom unutra, nešto me tjeralo da nastavim…

Da li je to bio šnjof?!? Travnati traminac… travminac 🙂 Ne prenapadan i ne preparfemski nos, dosta ugodno… ili je to okus? Vino je valjda skoro poluslatko, ali majstorski posloženo. Žvaćem cvjetnu pelud, osjećam se ko pčelac koji je naišao na nepoznati cvijet… aromatika Traminca u strukturi suhog Sauvignona 😀

Je li ikad itko stao u Kutjevu? Ni da ni ne…

Svim nagradama unatoč, sklon sam sugerirati ovo vino rashlađeno. Lajkam za 3 s plusom!

Cijena: cca 100,00 kn (lipanj 2012.)

Ovaj opolo Plavca Malog prošle je godine bio prototip rose-a prirodne uravnoteženosti i možda najbolji hrvatski rose kojeg je probalo premalo ljudi da bi to potvrdilo…

Divan gumenasti bubble gum nos protkan svježim trešnjama i malinama, zatim dinjom i lubenicom… čak i bojom, transparentnom jarko crvenom odgovara aromatskim očekivanjima, bez greške „crveni rose“, uz stanoviti čak tanični stisak u ustima, jednako neprimjetan kao 13% alkohola.

Opasno za konzumaciju kad je čovjek žedan. Nježna šumska jagoda u ustima permanentno traje od početka do kraja doživljaja. Uravnoteženost strukture vanserijski vrhunska.

Neočekivano ugodno osvježenje prošle godine jednako dobro i ove! Možda i bolje, 4, 4 plus!

Cijena je jedini razlog zašto se ovog ljeta Spoža neće konzumirati u potocima. Uz ograničene količine, naravno 😉

Cijena: 72,88 kn (lipanj 2012.)

Napokon orošena čaša puna Galićevog Sauvignona. Nakon 2008. i 2009. Galić odlučuje ne napraviti vino iz 2010. Nedavno se pojavljuje iz tog razloga dugoočekivana berba 2011. i Galićev Sauvignon ima novu priliku zablistati.

Šnjof, šnjof?!? Nije toliko prodornog intenziteta kao legendarna 2008. i puno više aroma je u smjeru bazge, čak i kamilice, a puno manje u smjeru pokošene livade, ali osjeti se svejedno ta specifična sorti prispisana “travnatost”.

U ustima vrlo suh s ogrozdom na nepcu, sve u skladu s očekivanjima od Galićevog Sauvignona 😉 …međutim je Sauvignon iznimno pitak, skoro lagan, premda ima dosta tijela u strukturi s 13,5% alkohola.

Ta je dobrodošla pitkost rezultat utjecaja užitnosti vinskih kiselina koje fenomenalno donose svježinu na nepce.

Vino koje je tek pušteno u prodaju moglo bi biti još bolje u narednom periodu. Vrlo čist, vrlo precizan Sauvignon i vrlo dopadljiv najširim ukusima. Potvrđuje li neformalni status ponajboljeg Hrvatskog Sauvignona? Prosudite sami. Za sad, vjerojatno ipak da.

Minus 4.

Cijena: cca 70,00 kn (lipanj 2012.)

Iz nekog se se razloga u društvu Dimitri Brečevića osjećam kao Enzo iz Luc Bessonovog Le grand bleu. Pomalo nezgrapno, pomalo prizemno, uz suzdržanog „malog Francuza-Istrijana“ 🙂

Odabrao sam ovo vino za radionicu Teranofilija imajući na umu Brečevićeve ranije Terane koji nisu bili moji favoriti, ali kako bi publici prezentirao „žensko lice Terana“. Kako li me samo Francuz s…ao 🙂 Napravio je istinski „ili ga voliš ili ga mrziš“ Teran a la „krčma“ za „teran sluts“ poput mene…

Crveno ko` babunova guzica i već na nosu osjećaj kao da sam konzumirao „barrel sample“… teranovski sirovo, robusno, rustikalno – upravo idealno 🙂 Jedino nema ničeg „ženskog“ ili nježnog u njemu… bačva ga nije pripitomila već je tek dobio blagi rustikalni štih, divlja priroda i energija koju prenosi je suluda… nimalo šarmantno, već beskompromisno, krvavo i kiselo.

Mon Dieu! Krčmaru, more li još ovoga? „Teh-Rahn“ you say? Oui, monsieur…

Nakon što uhvati zraka, nakon nekoliko čaša, postaje podatno i meko „kako mliko“

Delizioso!

Cijena: do 30,00 kn za 1,0 L (lipanj 2012.)

Nakon godina i stotina ispisanih stranica nadao sam se da sam napokon spreman za ozbiljne eksperimente i tim tragom, a imajući u vidu da nisam znao kud ću s ove tri boce, slijedi testiranje koje vino ide bolje uz mineralnu 🙂

Pravi vinopija ne pije gemišt kao vino, već kao okrjepu za gašenje žeđi 🙂 Litrene su graševine navodno favoriti publike koja voli praviti svoju vinsku mješavinu poznatu kao „gembać“, ali i kao pouzdano „vino na čaše“ u uvjetima kad ta čaša nije Riedel Black Tie Sommelier Edition 😉

Kruh i zaseka na stolu, vina otvaram redom i prvo kušanje bez vode…

Trs, Graševina, 2007.

Zrele arome, vrlo aromatično na nosu (dunje i kruške). U ustima laganijeg tijela, vinozno i pitko s lijepim citrusnim doživljajem kiselina u ravnoteži sa suhoćom 12,4% kvalitetne graševine Srijemskog vinogorja. Zapravo jako dobro vino, čak fino uravnoteženo, pravi izričaj graševine koja paše uz sve i zato, 3 plus!

Trs, Graševina, 2009.

Suzdržanije na nosu, više zelena jabuka, značajnije se otvara s vremenom. U ustima kremastije, uglađenije, s vjerojatnom varljivim dojmom nešto višeg sladora, ali još uvijek suho s 12,3%. Dojam blage „razvodnjenosti“, teško da će mineralna tu sjesti, osim u tričetvrt varijanti 🙂 Tek minus 3, zapravo korektna ocjena.

Aureus Mons Album, Graševina+Sauvignon

Ovo je zapravo Kalazićevo stolno vino pa nema oznaku godišta i nije čista Graševina, već kupaža sa Sauvignonom. Međutim, Sauvignonu ni traga 😉 S druge strane, nepogrešivi Kalaz 🙂 Ultra spaljen i prezreo, ali zdrav. Parfemski intenzivna floralnost u toj predikatnoj voćnosti jedva dolazi do izražaja. Bojim se, „prearomatično“ za gemišt. Na nepcu osjetno punije, ali i teže, spasonosne voćne kiseline iz pozadine drže priču, ali 14,2% alkohola je tu 🙂

A sad spektakl. Točim vino u neku krigli nalik čašu i dodajem 50% najčešće korištene vode što bi bila Jamnica (koju uopće ne preferiram btw, ali sam se žrtvovao zbog evidentnih znanstvenih razloga)

Trs Graševina 2007 zaudara na pravi gemišt. It lives!!! Vinoznost na nosu, „narodni prosecco“, frizzante made in Croazia 🙂

Ujedno i ultimativno osvježenje! Gazirana mineralna voda s okusom Graševine. Puno bolje od pive s okusom tekile koju sam svojedobno imao nesreću probati usred Zagreba. Ovo bar ne djeluje kao greška u proizvodnji.

Hm. Trs Graševina 2009 u ovom omjeru definitivno gubi trku. Nos asocira na neuspjeli pokušaj. Bilo čega. Na okusu doduše nije toliko loše, ali bio sam u pravu kad sam prognozirao ovo vino prikladnije za omjer ¾ naprama ¼ vode.

Napokon i naš „žućo“ došao na red i napokon miriši kao „normalno“ vino 😀 Stvarno divan nos, naprosto nevjerojatno 🙂 Na okusu je doduše sličnije sirupu od bazge s dodanim mjehurićima. Užasan gemišt. Tako je to kad ambiciozne uratke trpaš u 1L boce.

Uvjeljivi pobjednik je davno zaboravljena litrenka Trs Graševine 2007. Hik, hik, hura!

Cijena: 89,60 kn (lipanj 2012.)

Doslovno ne znam kojim riječima bi izrazio sve finese ovog vina. Skoro sakralno iskustvo koju donosi lokalna sorta Pinela koja uspijeva jedino u Vipavskoj dolini.

Ne znam je li oblik boce tradicijski ili iskaz želje za diferencijacijom? Nikad je nisam mogao prihvatiti jer podsjeća na suvenire za turiste, a ne nešto toliko plemenito kao Pinela.

Vipava na nosu! Specifičan tradicionalni imprint u olfaktivnoj memoriji koji nadilazi trivijalne deskriptore, a instinktivno otkriva svoje pravo porijeklo.

Iza svake voćne senzacije, svake breskve i marelice, naslućuje se dubok korijen trsja Pinele, autohtone, ali i karakteristične. Seriozan nos prepun mineralnosti terroira dostojan vrlo ozbiljnih tradicijskih naturalnih vina i s malo dodatnog „seljačkog šarma“ podiže doživljaj na uzvišenu razinu…

Paradoksalno versatilno. Svojim iskričavim limunastim tonovima priziva školjke, čak oštrige, a svojom raskoši i bogatstvom prave mesnate specijalitete. Skoro savršen nos za vino svoje vrste. Slojevito i duboko iskustvo usporedivo s najuzbudljivijim bijelim vinima u čijim mirisima sam imao privilegij uživati.

U ustima savršen sklad, od intenzivne zlatnožute boje i atraktivnog nosa do kalibriranog okusa u ustima vlada istinska harmonija, a na nepcu veličanstvena usklađenost s izuzetno izraženom soil-to-glass kvalitetom. Rigidnost aroma i nježnost vina u perfektnom spoju. Aftertaste od kojeg su snovi sačinjeni zapravo nikad ne prestaje. Nakon minute i pol trebala je čaša vode da me „resetira“ 🙂

Evolucija u čaši je fantastična i nemjerljiva konvencionalnim usporedbama i u tom smislu ovo je zahtjevno vino za pažljive „slušače“.

Jedinstven karakter. Specifično vino za široke čaše i potencijalom dozrijevanja 2025-2030 godine. 4do5 s plusom 🙂

Adiemus.

Košutić, Sauvignon, 2011.

Cijena: 30 kn kod vinara (lipanj 2012.)

Od svih mirisa koji se pripisuju sorti Sauvignon „travnatost“ je ona koju dijeli i s ovim vinom. Međutim, travnatost da, ali „šumska“, zeleni čaj s malo limuna i možda čak vrlo blagi oksidativni karakter na nosu.

Izrazito osvježavajuće na nepcu, svježina mladog Sauvignona vižljastog tijela, nježnih 11,6%. Jako lijepo uravnoteženo, nadasve pitko i premda se „ne drži na hrpi“ kako bi to volio od rasnog Sauvignona, predstvalja nepretenciozan užitak za prihvatljivu cijenu. coolstuff… me like 🙂

Minus 3! Etiketa jeziva btw 🙂

 

Košutić, Škrlet, 2011.

Cijena: 30 kn kod vinara (lipanj 2012.)

Livadno cvijeće, bagrem, trunka nečeg paprenog, ugodan nos pun svježine, a u ustima spoj prozračnosti i lakoće jednostavnog Škrleta intenzivne svježine te odmjeren stisak tijela odgojenog u drvu koji produbljuje doživljaj.

Sok od grejpa bez šećera kojeg se ne možeš dovoljno napiti. Tu žeđ jednako pobuđuje i Škrlet, posebno u ovom izdanju.

U ustima ostavlja okus zelene jabuke i vjerujem da odlično prati većinu jela uz koja bi tradicionalno posezao za Graševinom, a ja sam imao tek slani kreker, šmrc 😦

Zanimljiva struktura s kiselinama pri sredini i na kraju gutljaja. Jako dobro, 3do4.

 

Košutić, Rajnski Rizling, 2011.

Cijena: 30 kn kod vinara (lipanj 2012.)

Slatka jabuka, dunja, livadno cvijeće i dodir vanilije mirisi su koji obilježavaju ovaj polusuhi rizling s 12,7% alkohola.

Kiseline i slador još su „na vagi“… u borbi za prevlast u vrlo korektnom vinu koje je osobito ugodno i pitko te polusuhom strukturom koja se dobro nosi s laganijim jelima.

Još će se posložiti s vremenom, ali rajnski rizling više nije najbolje Košutićevo vino. Berba 2009. možda nije idealan RR, ali po mnogočemu u skladu s mojim idealom rizlinga. Minus 3.

 

Košutić, Bijeli Pinot, 2011.

Cijena: 30 kn kod vinara (lipanj 2012.)

Woo hoo! Neočekivano dobar nos! Lješnjak i koštuničavo voće, ali pomalo i tropsko uz vanilinšećer… duboko iznad očekivanja za mlado bijelo vino.

Sočna suha struktura sa slavodobitnim sladorom sasvim suptilno sljubljenim sa svim „sporednim“ senzacijama 🙂 Jesssssssssssss!!! Uz meki sir s plijesni i kiseline dolaze do izražaja. Slast. Strast. Svaka čast 😀

Toliko nježno, a životno na nepcu, opojne aromatike i tek 12,8% alkohola. Minus 4, divno!

 

Košutić, Graševina, 2011.

Cijena: 30 kn kod vinara (lipanj 2012.)

Jabuka i vinogradarska breskva… odležavanje u bačvi stvarno je zaokružilo ovu maksimalno užitnu i osvježavajuću mladu Graševinu ipak nešto punija tijela i vrlo dobre strukture. Suho, s 12,9% alkohola.

Pravi zagriz u sočnu jabuku koji je savršeno ispratio salatu s jajima i neljutim lukom uz obavezno međimursko bučino ulje 😉

Jako dobro, 3do4.

 

Košutić, CabernetSauvignon, 2011.

Cijena: 30 kn kod vinara (lipanj 2012.)

Tamno crveni Cabernet Sauvignon pun trešanja, brusnica i borovnica… mlado i divljački neobuzdano vino, ali tako divno primarno voćno i nimalo „sirovo“. Unatoč mladosti, Cabernet Sauvignon je već vrlo spremno vino.

Piti rashlađeno na 16 do 18 stupnjeva je imperativ. Rezultat je esktremno pitak suhi CS s 13,6% alkohola tanina izbrušenih u hrastovim bačvama. „Rashlađeno“ osvježavajuća struktura s ugodnim kiselinama dolazi do izražaja, a vino klizi niz nepce u srednje dugačak finiš.

Jako, jako lijepo… 3do4 plus!

Cijena: cca 65,00 kn (svibanj 2011.)

And Now for Something Completely Different… Teran 🙂

Nastavljam dalje s neopjevanim teranima s radionice Teranofilija na ovogodišnjem Zagreb Wine Gourmet-u, a unatoč šaljivom osvrtu iz uvodne rečenice, Teran obitelji Tercolo iz Poreča stvarno je drugačiji.

Zapravo nije „drugačiji“, već je po meni najsličniji tradicijskom Istarskom Teranu, prototip Terana s bojom koja je u esenciji ljubičasta i teži k crnoj, sa „sirovim“, autentičnim izričajem punim terrarosse, Istarske crvene zemlje koja vinu daje i povišene razine željeza.

Osim toga, ovaj lijek protiv anemije ujedno pokazuje još jednu bitnu karakteristiku Terana… godište je 2009., a još je nevjerojatno mlad, kao da je jučer „isfermentirao“.

Kako je to moguće? 🙂 Koliko se sjećam, radi se o dvadeset godina starom vinogradu iz kojeg je vinar ručno sortirao grožđe za vinifikaciju koja je počela s 15ak dana maceracije. Vino nije vidjelo drva, dakle isključivo Inox spremnici su korišteni, a malolaktika je provedena djelomično.

Još je jedno bitno obilježje Terana koje Terzolo Teran pokazuje. Punoća tijela i prodorna aromatičnost sitnog šumskog voća, a svega 12,8% alkohola. Možda strateška prednost Hrvatske i osobito Istre u svjetskom kontekstu? Nešto što je Oz Clarke nedavno naglasio na izlaganju u Zagrebu…

S druge strane, kao tipični predstavnik sorte u nepretencioznom, ali izvornom izdanju, Teran ne bi bio Teran da nema naglašene ukupne vinske kiseline. Već na nosu može se naslutiti „acid bite“ koji slijedi. Opet, nešto za Oza i mene. Nešto manje za najširu vinsku publiku 🙂

„Mouthfeel“ koji „otapa masti“… životan i pun energije… fokusiran. Izvrstan Teran.

Cijena: 69,25 kn (svibanj 2012.)

Izdvojio sam ovo vino u izvještaju s Dalmacija Wine Expo ove godine u Makarskoj. S „tekućim rahat lokumom“ u mislima i legendarnim Bubi sladoledom s okusom žvakaće gume 😉 otvorio sam Rožanićev rose i dobio ipak nešto drugo… nešto još bolje…

…“crazy“ nos, vrlo specifičan, toliko podsjeća na nešto… definitivno floralno-voćni, ružine latice i murva, crvena naranča nedokučivo čarobnog intenziteta, upravo onoliko koliko treba da involvira svu pažnju. Neusporediva mirišljavost.

Krajnje neobično na nepcu. Skoro paradoksalno… „Fokusirane“ strukture, ali ima ga posvuda. Samodostatno, ali ipak bi bilo još bolje uz jelo. Raskošno aromatično, ali bez precizne detekcije konvencionalnih aromatskih smjernica.

Zaobljeno i mekano, ali gumenasto i žilavo. Prezanimljivo vino koje nije jednostavno odgonetnuti. Ali, ako ne želim razbijati glavu, najpametnije se prepustiti užitku i tom smislu se uz namaz od tune, ovaj rose pokazao kao „perfect match“.

Love it! 4, možda čak i s plusom, čitaj 89 – 91 / 100