Cijena: cca 35 kn kod vinara (veljača 2012.)

Mosla-vina 🙂 Škrlet bi trebala biti prva asocijacija, ali pitam se je li tome tako… Unatoč dugoj tradiciji, Moslavina je tek na početku svoje afirmacije i jedan od vinara kojem je više stalo da promovira Moslavinu negoli da čim brže proda svoja vina je upravo Ivan Kosovec.

Da, napokon sam upoznao čovjeka koji je pod svojim imenom već dulje vrijeme komentator i ovih stranica i na čiji sam Škrlet slučajno naletio prvi put na prošloj Vinistri, tada još nesmireno vino, ali i potpuno drugačije od bilo kojeg Škrleta kojeg sam probao.

Kao i većini ambicioznijih vinara Moslavine, Ivanov je vinograd također u Volodersko-ivanićgradskom vinogorju, ali njegova filozofija je inzistiranje na maksimalnom neintervencionizmu o čemu smo imali preko nekoliko polemika na ovim stranicama 🙂

Zlatnožute boje u čaši i vrlo neuobičajenog nosa za Škrlet kakav poznajemo. Slatkasti kompotni mirisi zrelog voća upućuju na kasniju berbu i skoro pred-predikatnu zrelost grožđa. Ipak, nos nije „predikatan“, nije nimalo težak ili napadan. Svježina je zapanjujuća, dunje i blage cvjetne arome dovoljno diskretne.

Srk, žvak, gut !?! Ukoliko je nos neuobičajen za Škrlet, onda je tek gutljaj stvarno neobičan 🙂

Suho, prezentnije „na rubovima“ nego u tijelu kojeg opet ima sasvim dovoljno obzirom na berbu i znakovitih 11,3% alkohola… to pruža okvir u kojem se događa usklađena igra osnovnih komponenti. Jer je jednako tako vino zarazno pitko, svježe, s integriranim kiselinama dodatno ugodnim u samom finišu…

Vrlo sretan spoj obzirom na ekstremno problematičnu godinu i pred-potopnu berbu u Moslavini.

Najbolje od svega, vrlo nepretenciozno vino koje pruža neopterećenu pratnju uz jelo ili temu za razgovor. O potencijalima sorti na primjer 😉

Cijena: 74,50 kn (24.01.2012.)

Obzirom da nemam mogućnost arhiviranja vina, jako volim kad naletim na neku staru butelju, na nekakav povrat po sniženoj cijeni, nečega čega ima još 5, 6 butelja. Osobito kad nakon otvaranja otkrijem da je čep izdržao sve te promjene godišnjih doba zadnjih deset godina.

Cabernet Franc kuće Batič, vipavski vinorodni okoliš, številka steklenic 2.300 🙂

Prazneći butelju u dekanter veselio sam se pogledu na skoro smeđu boju zrelog vina s tamnim, bakrenim odsjajem.

Šnjof, šnjof?!? Isprva se definitivno činilo kako je dobrano prošlo svoj vrhunac. Zato sam ga ostavio barem sat i pol u dekanteru prije prvog kušanja.

Ozbiljan nos …bagremov med i namaz od smokava, kompleksan? …suhi šipak i sušene višnje, donekle dubok? …lišće i ono što se zna opisivati kao mirisi jesenje šume.

Nos poziva na kušanje, ali još više govori „Stani“, „Polako“…

I dobro je da je tako 🙂 Jer ipak, s prvim gutljajem misterij je rasplinut. Premda još dovoljno živo i pre-interesantno, Batičev Cabernet Franc iz 2001. godine jednostavno se počeo „raspadati“… kiseline vuku na svoju stranu, tanini na svoju, tijelo je tu negdje između izrazite suhoće i 12% alkohola 😉 Čak je i tekstura smežurana kao koža prerano ostarjela čovjeka… sanjivo vino…

Unatoč svome opadanju, vino je dostojanstveno i strahovito zanimljivo i tko ne može svaki dan otvarati ozbiljnije odležala vina, mora iskoristiti ovakvu priliku. Tih 11 godina i nije osobito dugo za stvarno vrhunski Cabernet Franc, ali teško da je i vinar predvidio da će baš toliko stajati neotvoreno, svakako ne na nekom skladištu ili polici.

Ipak je vino još uvijek potpuno zdravo i svakako dovoljno živo, a poučno i opojno iskustvo koje pruža je neprocjenjivo. Zato mi je drago da sam naletio na ovo vino. I ovakvo mi se čini puno bliže ideji Cabernet Franca negoli mnoga vina dostupna u Hrvatskoj i radije bi ga odabrao negoli većinu… posebno kad mu je nakon cijelog dana u dekanteru udahnut novi život. Život koji je pružio vinsku esenciju Cabernet Franca, reduciranu, ali impresivnu.

Da nisam tjedan dana uoči otvaranja Batiča imao sreću uživati upravo u „Loirskim originalima“ iz regija Chinon, Saumur-Champigny i Bourgueil, vjerojatno bi dodijelio neku ocjenu dojmu, ali sad imam potrebu ostati suzdržan 😉

Cijena: NA (prosinac 2011.)

I ovu butelju sam dobio na poklon. Označena No 6238, enolog Zdravko Dujmović 🙂 Moram priznati da mi se sviđa ta praksa u kojoj se uz obiteljsko ime na etiketi potpisuje i enolog.

Zrela voćnost na nosu, šipak i višnja, mirodije… profinjen štih, nježno na nosu.

U ustima, iznenađuje trajanje nakon dobrog gutljaja jer tijelo se isprva čini „prozirno“ kao kod mnogih Blatina, ali zapravo se radi o „nenametljivoj punoći“ i sasvim je dovoljno ekstraktno da ispriča svoju storiju. Podsjeća na „stare Blatine“, odnosno na moja prva iskustva s vinima ove sorte koja nisu baš tako stara. U svakom slučaju aromatičnije i vrlo konkretno uz malo „metalnosti“ koja meni profanizira u cjelini izniman dojam.

Lijepa i ugodna Blatina koja nudi autentično iskustvo i s par herbalnih nota doima se kao „lijek“ koji, eto, ima 13% alkohola 🙂

Stvoreno za uživanje uz dobro jelo i sve bolji i bolji doživljaj s vremenom i svakim novim gutljajem. Živjeli!

Cijena: NA (prosinac 2011.)

“Nije dostojan da pije vino onaj koji ga pije kao vodu” izreka je koja se pripisuje Hercegovačkim vinarima, a jedno od cijenjenih imena svakako je i Buntić, obiteljski podrum iz Miletina-Ljubuški.

Buntićeva Žilavka ne pije se kao voda. Više se pije kao „stijena“, stamene, nepokolebljive strukture, fokusirane aromatičnosti u harmoniji s nosom. Nos će prvi nagovijestiti mineralnost i poljsko cvijeće uz notu đumbira doduše, ali i dodir drevnog rustikalnog šarma. Evidentno izvrstan materijal, suho i slano osvježenje koje na nepcu donosi minerale u podlozi i zavodljivo jednostavnu floralnost… kamena livada, idealno punog tijela, idealnih 13% alkohola, sve besprijekorno uravnoteženo.

Međutim, rigidno slana struktura uz hranu postaje skoro slatka i unatoč pomalo kupusa u retronazalnom okusu (!?!), Buntićeva je Žilavka prava divota.

Cijena: 74,88 kn (siječanj 2012.)

Navodno jedno od najpopularnijih vina po restoranima upravo je suhi Krauthakerov Chardonnay s položaja Rosenberg na 240-300 metara nadmorske visine vinogorja Kutjevo.

Svijetla zlatnožuta, u čaši djeluje gusto, uljno…

Šnjof, šnjof?!? Slanost, cvijeće, breskve, nešto drva, ali itekako i oštrije prezrele arome kasnije berbe, botritisa i predikata s ipak nešto peckanja nemalih 14% alkohola.

Srk, žvak, gut… zreli Chardonnay masivne prezencije koji uspijeva biti suh i pitak obzirom na znalački integrirane kiseline.

Još svježa voćnost nosi aromatski doživljaj u ustima, dok težina ekstrakta i alkohola uzmiče pred kičmom od zdravih vinskih kiselina.

Rashlađeno, posjeduje ledenu svježinu u mekanom omotaču, premda je po svemu „toplo“ vino. Vrlo dobro pogođena struktura. Opojno, sočno i mesnato i aromatično.

Vrlo ziheraško, ali baš zato je meni zapravo vrlo dosadnjikavo vino…

Nije to loše, jako je to dobro vino zapravo i ne čudi me da je stvarno restoranski „must have“ u Hrvatskoj. Jedino što bi ja rijetko kad poželio ovakvo vino. U potpunosti bez onoga što bi mogli sažeto nazvati „soil-to-glass-transfer“… tehnički besprijekorno balansirano, ali bez ikakve „unutrašnje ravnoteže“… malo nabacano, ima ga posvuda, kurči se, a kad mu kreneš zalijepiti šamar cvileći ustukne…

Ipak pristojne i pristupačne cijene u odnosu na ostatak usporedive ponude. Dobro je to, skoro “vrlo dobro” 😉

Cijena: cca 100 kn za 0,75l (prosinac 2011.)

 

 

 

 

Poznajem Tonija puno prije nego sam postao „vinopija“ i nakon dvije godine dogovaranja napokon sam došao u posjetu podrumu u kojem nastaje Bermet.

Bermet je zanimljivost bez premca i nakon stoljeća tradicije još uvijek je vrlo stidljivo prisutan kako u najderutnijim krčmama tako i u najprestižnijim restoranima.

Dakle Bermet nije samo Samoborski suvenir. Bermet je aromatizirano vino koje se konzumira prije jela ili u mojem slučaju još češće nakon jela. „Stari samoborski aperitiv“ ujedno je i dokazani digestiv, ali ipak prije svega – vino. Vino tajne recepture koju je oduvijek čuvao jedan Filipec, nasljeđe koje je danas preuzeo upravo Toni.

Toni je i taj „krivac“ da prvi put objavljujem dojam o specijalnom vinu koje nije niti mirno, niti pjenušavo niti „fortified“ već posebno. Sugar, spice and everything nice… sve plemenite sastojke lako se može pronaći na netu, ali tajnu pripreme nikad 🙂

 

 

 

Otvaram Bermet recentnog godišta s 14,3% alkohola i 175,5 grama šećera po litri.

Inicijalni atak trava i bilja je dominantan, naglašenije pelin, ali i slatkasto-kiselkasto sitno voće i diskretan rustikalni šarm grožđa i stare bačve u pozadini… premda, možda je to i podsvjesna kulisa pod dojmom specifičnog ambijenta starog Samoborskog podruma. Nos bogat aromama, ali ne pukom snagom i koncentracijom.

U ustima i nakon dobrog gutljaja kušač je ili kupljen ili zauvijek izgubljen 😉 I slatkoća i kiselost i gorčina su odlično raspoređeni. Blagi slatko-gorki tanini, slatkoća balansirana kiselinama… izrazita aromatičnost Bermeta, ali obavezno prije ili poslije jela. Ispunjujući sve prostore i prekrivajući nepce u svim smjerovima, Bermet ne ostavlja mjesta drugim senzacijama osim sebe samog.

 

 

 

Pregenijalan aperitiv i još zanimljiviji digestiv i nešto što ću odsad redovito tražiti kad ne znam što bi naručio u kafiću ili restoranu, osobito u ovim hladnim danima. Zato mi je glupo davati ocjenu. Bermet je bermet, a Filipecov je uvjerljivi „kamen temeljac“ i glavni protagonist širenja svijesti o još jednoj domaćoj tajni – Bermetu!

Tog popodneva imao sam privilegij uživati i u drugim vinima podruma i moram priznati kako se veselim novoj berbi, osobito crnim vinima… (zahvaljujem Ladi na ustupljenim fotografijama Taste of Croatia arhive)

Cijena: 69,38 kn (siječanj 2011.)

Muškat. Jesam li beskrajno stereotipan kad odabirem polulitrene poluslatke Muškate u svakoj prilici kad darivam žensku osobu koju ne poznajem dovoljno da bi pogodio specifičan ukus?!? Ili samo igram na sigurno?

Kako bilo, niskoalkoholni poluslatki muškati su ipak stekli status vina koje prolazi i kod onih koji vino u startu odbacuju, a obzirom na pitkost predstavljaju zavodljivi argument pripremljenih zavodnika.

Skoro zelenkastožute apsolutne bistrine u čaši, na nosu arancini, floralne arome, ali osvježavajuće prirode i grožđe, grožđe tako tipično za muškat. Nježan nos, sofisticiran.

U ustima je izvrsno. Sok od naranče u aromatskom profilu i grožđane kiseline, dekstroza!

Predivno, nimalo sirupasto, a zbog žive strukture doima se više polusuho negoli poluslatko i skoro slano na sredini nepca, a još više u afteru… to je taj muškat osjećaj 🙂

Ekstatičan kraj večere uz ili umjesto deserta nakon kojeg bi poželio sve ispočetka 🙂 Istovremeno „čisti“ i „zaokružuje“ ritual za stolom. Rashlađeni Istarski Muškat u nepretencioznom izdanju koji oduševljava za “minus 4”.

Cijena: 44,98 kn (prosinac 2011.)

Negdje zaboravljena na polici našla se i ova Veraldina butelja sa starom etiketom i vrlo dobrodošla nekome poput mene koji je odlučio istražiti zanimljivu ponudu još zanimljivije vinarije.

Vrlo perzistentan, ustrajan miris nara (dalmatinski šipak), sitnih šumskih plodova i mirodija. Mirisi su svježi i fokusirani uz tek malo „ukuhanosti“ voća, tek naznaka pekmeza od šipka. Vrlo ugodno acid freaku poput mene 😉

Srk, žvak, gut!?! Neumoljive rigidne kiseline stavljaju mi osmijeh na lice. O da, vino je šampion svih „acid freakova“, himna nepokolebljivosti koja pravim pacijentima poput mene pruža pravi gušt 🙂

Da li je malolaktična fermentacija bila spontana i neprovedena ili je materijal stvarno bio tako nesmiljen ili nešto deseto manje me opterećuje, jer što god je… dobro je 🙂 Suho ko barut, s još zelenim taninima, poprilično snage i punoće, a svega 12% alkohola!!! Kiseline dakle jake i koncentrirane, ali ne strše, potpuno prirodno prezentiraju aromatsku cjelinu. Imaš taj osjećaj kao da si popio nešto zdravo 🙂 Za dijabetičare 🙂

Domaće vino bez mana domaće radinosti i sa svojevrsnom plemenitosti. Da sam gazda u nekoj oštariji ovakvo bi mi bilo „kućno vino“. Nakon nekog vremena nađeš se kako zamišljeno cuclaš kiselu trešnju… a zapravo je to još jedan gutljaj Refoška. Verlada stvarno ima ogroman raspon vrlo različitih vina. Za acid frekove koji vinom ispiru zalogaje za stolom, nazdravlje 😉 3 plus!

Cijena: 34,98 kn (siječanj 2011.)

Zelenkastožuta Toljanićeva Žlahtina u čaši je svježa i mirišljava onako kako smo naučili od ugodne Vrbničke Žlahtine Krčkog vinogorja.

Šnjof, šnjof?!? Pokošena trava i livadsko bilje… nježne citrusno-orašaste senzacije. Bez dubine na nosu, ali vrlo konkretno na suptilan način kako Žlahtini i priliči.

U ustima suho, ugodne slanosti, vrlo nježne strukture, sićušna tijela i ogromne užitnosti. Jednako neupitne pitkosti za vino 11,5% alkohola s delikatnim kiselinama, poput vode iza koje ostaje senzacija soli na usnama… jako lijepo. Vrlo karakteristična i dobrodošla Žlahtina. 3+

 

Cijena: 49,98 kn (11.11.2011.)

Zanimljivo kako na moj prethodni dojam u kojem sam suočio Ritošin Cabernet Sauvignon 2008 s Ritošinim barrique Cabernet Sauvignonom 2008 😉 zapravo nije bilo negativnih komentara izuzev da bi cijena trebala biti niža. Osim bitno niže cijene, sada je i dostupnije (sada Ritošu drži i Vrutak, a prije isključivo vino.hr).

Dekantirao sam vino 2 i pol sata ne zato jer mu je to neophodno već zato što sam bio u prilici da to napravim.

Rubin crvena boja svijetla obruba presijava se u bordoškoj čaši… već na nosu naznake koliko je perfektno školovano (za Cab standarde još mlado) vino, skladnost i elegancija već sazrela vina, ali s još vrlo voćnom aromatičnosti (borovnica i crni ribizl) i notom cedrovine.

Uravnoteženost strukture na nepcu iznad svih očekivanja. Nimalo masivno, relativno visoke transparencije u čaši, ali tako iminentno prezentno da ostavlja dojam izrazito puna tijela. Čak i finiš nikako da prestane. Manjak taničnosti u strukturi se ne primjećuje, a kiseline su vrhunski uklopljene i skoro na svim pravim mjestima za Cabernet Sauvignon ove dobi i odgoja. Nakon nekog vremena tanini će se posložiti poput kremaste prašine…

Uz hranu prirodan lubrikant koji se u harmoniji suhoće i 13% alkohola prezentira kao začin koji prirodno zaokružuje cjelinu.

Nevjerojatan Cabernet Sauvignon obzirom na godinu i općenito! Bolje od izvrsnog Ritošinog Cabernet Sauvignona 2008. Vjerojatno vinograd više nije toliko mlad. Još uvijek nema velike kompleksnosti i dubine, ali svejedno… jedino i isključivo Grabar može konkurirati ovom iskustvu! Čvrsta četvorka, s prijetećim plusićem 😛

Usput, na moje veliko veselje i zabavu, koristim priliku iznijeti matematički preračun svih bodovnih skala u moju omiljenu skalu 🙂

00-50 = 00-25 = 00-10 = 0-5 = 0
50-60 = 25-30 = 10-12 = 5-6 = 1
60-70 = 30-35 = 12-14 = 6-7 = 2
70-80 = 35-40 = 14-16 = 7-8 = 3
80-90 = 40-45 = 16-18 = 8-9 = 4
90-100 = 45-50 = 18-20 = 9-10 = 5

Jedva čekam dobiti objekcije na ovo 🙂 Evidentno koristim jedinu skalu koja prvih 50% raspoloživih bodova automatski ne odbacuje 😉 „minus“ znači da je u donjem usporedivom rasponu bodova, a „plus“ da je u gornjem rasponu, a 4 do 5 na primjer „znači“ 90-95, odnosno 45-47, odnosno 18-19, odnosno 9-9,5 n’est-ce pas? ;-)) Zabavno.