Cijena: za 30,00 kn ifke kupio zadnje 🙂

 

 

 

 

 

Ifke zna i može, kad hoće 😉 Burgenlandski Zweigelt jednog od austrijskih vinskih superzvijezda inače košta cca 100,00 kn. Ali, ifke zna ekipu ispred Roto Dinamika 😉 i brzom dojavom je dignuo dvije zaostale butelje koje su se nekom trgovačkom stranputicom našle na polici i jednu uvalio meni.

Nije prvi Zweigelt niti prvi Austrijanac u Dojmovima, ali je prva butelja sa staklenim čepom!!! Mangupski stakleni čep ne viđa se baš svaki dan, premda ga preferiraju upravo u dijelovima Austrije i Slovenije koliko je meni poznato.

Šnjof, šnjof?!? Kremasta svježina na nosu. Svježina potpuno očekivana za sortu Zweigelt iz svoje postojbine, čak i za 3 godine „staro“ vino. Kremastost, odnosno koncentracija manje mi je očekivana senzacija, ali atribucija koja je ipak vrlina ovog vina već na nosu, uz doduše nešto drvenastosti odgoja u bačvi pretpostavljam. Međutim, specifičan spektar aroma ništa ne može spriječiti da već na nosu pokažu drsku voćnost Zweigelta (šumsko voće, sitne bobice…) Briljantan nos!

Srk, žvak, gut!?! Dakle, jedinstvena vinska kiselina karakteristična za mnoge Zweigelte koje sam probao, a koja čudesno utječe na tijelo, na jedinstvenu aromatsku signaturu, na cjelokupnu strukturu i doživljaj vina. Sjećam se da me ta senzacija isprva oduševila s jednom davnom berbom Enjingijevog Zweigelta kasne berbe uz jelovnik od divljači… nakon čega mi je sinulo da je iznimno glupo i nepromišljeno otvoriti ovo vino bez spremne klope… da su barem neke suhe domaće dimljene kobasice pri ruci to bi bio spektakl 🙂

Mesnatost tijela i mekoća teksture bez osjetnih tanina i s kiselinom na pravim mjestima zaziva da zariješ zube u kakav dobar komad začinjena mesa. Uz blagi truležasti after, rustikalnost je prirodni sastavni dio identiteta Zweigelta, ovdje ipak u internacionaliziranom izričaju, da ga i zadnji ignorant može piti i uživati 🙂

Pišem minus 4, pamtim cijenu 30 kuna što je prava krađa (hvala ifke lopino). A opet, 100 kn je previše i za te novce uzeo bi povoljnijeg Enjingija u 9 od 10 puta.

Cijena: 99,90 kn (11.11.2011.)

S vremena na vrijeme čovjek se zaželi Novog Svijeta, osobito Čilea i Argentine, kad se već neke glasovite etikete i kod nas mogu naći po istoj cijeni kao na svjetskim tržištima.

Tabalijevu kupažu sorti Shiraz (70%), Cabernet Sauvignon (25%) i Merlot (5%) već si neko vrijeme želim priuštiti. Nešto više od pola butelje držao sam u dekanteru 70 minuta. Inače, 70 nije neki čaroban broj već je jednostavno tako ispalo 🙂

Neprozirna tamno-ljubičasta boja, tamnija od crne, s ljubičastim obrubom…

Šnjof, šnjof?!? Več pomalo odviknut od koncentracije i intenziteta kakva mogu biti vina Novog Svijeta, Reserva Especial me iznenadila na nosu… tamno, crno voće, pekmez od kupina i borovnica i crnog ribizla plus neki zagonetni herbalno-začinski kick (curry?!?), mistično poput doline Limari 🙂 I drvo, naravno, ali očekivano i vrlo prihvatljivo.

Srk, žvak, gut!?! Tabali Reserva ne ostaje dužna niti na nepcu 😉 Sjajno strukturirano vino, aromatski ne toliko „mračno“ kao na nosu, neko svježije voće tu igra svoju igru, a blagotvorne kiseline uvlače u ples preostala osjetila imuna na opojnost ekstrakta u punom tijelu ove Čileanske kupaže… tanini prisutni, ali neprimjetni poput 14,5% alkohola, barem u prvoj čaši 🙂

Izvrstan, uravnotežen Shiraz pod utjecajem mračnog i „spicy“ Cabernet Sauvignona i tek malo mekoće Merlota čine zaokruženu cjelinu koja biva sve bolja svakim novim gutljajem.

Da ne bi netko prigovorio kako imam nešto protiv Novog Svijeta, 4! Valjda sam se stvarno zaželio Čilea 😉

Cijena: 49,98 kn (11.11.2011.)

Ne sumnjam da su prisutne brojne predrasude prema Bugarskim vinima, pa čak i autorskim uratcima poput ovog „Pendara“, kupaže autohtone sorte Rubin (55%) i Merlota (45%), vina inspiriranog istoimenim novčićem iz vremena Bizanta, kulture sa snažnim utjecajem na to područje.

Pendar u čaši ima boju ozbiljno odležala vina, granitnu, s „patinom“, premda je samo godište berbe vrlo blisko.

Nos je dubok i kompleksan… snage crnjaka s 14% alkohola ne manjka, ali uz koncentraciju pokazuje zavidan aromatski sklop, tamno voće, ne prezrelo… pomalo „garrigue“, ali zapravo Mediteranski zemljani karakter.

U ustima živo, suhe strukture isprepletenih tanina i kiseline u srednje punom tijelu koje ostavlja dug utisak… duži od završetka u kojem unatoč taničnosti nema stezanja…

Vrlo diskretan rustikalni šarm tek je naznaka u aromatskom doživljaju i volio bi da je uz kupine i borovnice taj identitet još izraženiji.

I ovako, specifična struktura i prezencija stvaraju dovoljnu distinkciju da Bugarski „Pendar“ ima itekako smisla. Njegova svježina i voće, a opet teška struktura, nosile su se idealno u kombinaciji s dimljenim tvrdim kozjim sirom. Jako, jako dobro vino za 50 kn!!! Minus 4.

 

Cijena: 59,98 kn (11.11.2011.)

Već sam pisao o ovom vinu ranije (godište 2007) i s razlogom pišem opet. Između Aljmaša i Erduta na položaju Kraljevo Brdo uzgojena je sorta Sauvignon iz koje vinarija Iuris odgaja svoje možda najskuplje vino, „Muškatni Silvanac“, jedan od sinonima za Sauvignon.

Vinograd veličine jednog hektara je stariji od 60 godina, a prinosi su (barem službeno deklarirani) nevjerojatno niski za domaće standarde. Kasnija berba, blagi utjecaj drva i sur lie vinifikacije osjeti se u vinu kojeg se puni u ograničenu seriju od svega cca 3000 butelja.

Moja butelja ima rukom unesenu oznaku No 1253, dopadljiva intervencija na prekrasnoj butelji sa znalački oblikovanom etiketom. Majstorski riješen cjelokupni vizualni identitet.

Dakle, Sauvignon sa snažnim obilježjima Istočno-Slavonskog odgoja vina, osim u jednom „detalju“ 🙂 Alkohol je 12,5%.

Na nosu, skoro kremozna raskošnost prati sortne mirise travnatosti, a uz suhoću i voćnost, drvene arome vrlo su diskretne.

Srk, žvak i gut!?! Zapravo, „zagriz“ u tijelo aromatičnog Sauvignona, ogrozd i pokošena trava. Nepce vapi za strukturom životvornih kiselina koje ravnomjerno prenose užitak do razmjerno dugog finiša.

Zanemarivi ostatak šećera čini doživljaj mekšim i užitnijim i premda se definitivno radi o suhom vinu, taj dobrodošli slador samo „pojačava žeđ“. Sličan osjećaj kao i kod mladih Rizlinga… uistinu „muškatan“ doživljaj 😉

Ovo je winner za svaku priliku. Ne može da omane. A i meni se iznimno sviđa 😉
3do4, s plusom 🙂

Cijena: 69,90 kn (prosinac 2011.)

Brkićeva Greda stopostotna je Žilavka s položaja Greda u Mostarskom vinogorju, ali nefiltrirana, odgojena biodinamičkim pristupom i prikladnija za široku čašu i sobnu temperaturu konzumacije.

Tko je poput mene oduševljen moderno vinficiranim Žilavkama, morat će se malo priviknuti na Brkićevu interpretaciju. Treba se probiti kroz isprva priličan „beton“. Specifičnu mineralnu signaturu vrhunske Žilavke teško je doživjeti i nakon par koncentriranih gutljaja… začini koje priziva na nosu sličniji su osebujnim pripravcima od motara i kapara nego očekivanim deskriptorima.

Odustajem od uobičajenih degustacijskih bilješki i poslužujem neprezačinjenu pastu od zelenih maslina. Neortodoksan spoj podigao je doživljaj priželjkivane „slanosti“ u Žilavki i prirodna kiselost masline upotpunila je tu težnju kod Žilavke. Greda postaje skoro cvjetna senzacija. Negdje između čudesne „kišnice“ Mjesečara i nježne, delikatne Brkićeve regularne Žilavke, u neprimjetnom, ali za odgoj i preznačajnom ogrtaču od hrastovine krije se „Greda“… podsjeća na to što je vino…i uz namaz od maslina i uz još „mliječnu“ teletinu. 3do4 za No: 1091 🙂

Cijena: 71,72 kn (siječanj 2011.)

Josićeva Ciconia Nigra moguće je najpoznatija kupaža iz Baranje. Pinot Crni, Cabernet Sauvignon i Cabernet Franc u vrlo namjerno polusuhom stilu donose vrlo intenzivno voće na nosu, skoro prejaku aromatičnost slatkog crvenog voća (maline) i cvijeća, skoro do svježine mladog vina… da ne izbija pomalo topline 13,2% alkohola ne bih znao da je vino 🙂

Međutim, osim što posjeduje „šnjof“ koji će preobratiti one koji „ne piju vino“, na skali neopterećene užitnosti 😉 doživljaj Ciconie Nigre bit će vrlo visoko.

Polusuha struktura ipak je podržana vinskim kiselinama značajnije negoli u prethodnoj berbi koliko pamtim, a to je vrlo dobrodošao balans između neprovrela sladora, aromatičnosti i samog tijela. Tanini su opet potpuno nevidljivi i supernježni. Doživljaj je mekan, ali ne suviše kremaste teksture, više nalik dozrelom sočnom odresku koji se tek dodirnut vatrom izvana doslovno topi u ustima.

Aromatski skoro i preintenzivne voćne arome tako ipak nisu znak nezrelosti, već vina koje želi biti „zauvijek mlado“. Znam mnoge koje je ovo vino oduševilo. Neozbiljno. Novosvjetski zabavno. Apsolutni „crowd pleaser“ kojeg ću rado popiti i koji će u dobrom društvu poteći samo tako.

Cijena: 34,90 kn (prosinac 2011.)

Carićeva Cesarica jedno mi je od otkrića prošle godine, a isto se godište 2009. i danas divno pije. U 2010-oj nešto je drugačija zastupljenost sorti i uz Maraštinu i Parč tu je i Bogdanuša i Pošip.

Zagonetan nos. Šnjof, šnjof?!? Kud me vodi? Ako je voće, nije ni citrusno ni orašasto ni koštuničavo .-) Ako je povrće, nije vegetabilnost koja se da olako detektirati…

Meni miriši na školjku 😉 „Suvenir“ iz mora ispran pitkom vodom… konopac s barke 🙂

U ustima, specifičnost doživljaja je u tome što se ta slana mineralnost na jeziku manifestira nježno, ali će isprati i najteži zalogaj…

Kad sam se našao na istoj frekvenciji s Cesaricom, umjesto ushita proživio sam smirenost… val aromatičnosti „najboljih Hvarskih sorti s ograničenih položaja Hvara“ kao i poseban aftertaste… kameni karakter koji se otkriva pri nešto višim temperaturama konzumacije.

Premda manje „drevne autentičnosti“ od prethodne berbe 2009. i ova je Cesarica odlična vrijednost za novac.

Cijena: cca 40 kn (prosinac 2011.)

Moraš imati ozbiljne količine i nisku cijenu da postigneš relevantan tržišni utjecaj, a kad ostvariš i kvalitetu to je već velika stvar 😉 Više me veseli kvalitativni iskorak kod Lagunine Malvazije negoli otkriće još jednog artizanalnog uratka u količinama koje su knap za tri jača restorana. Ova vina „podižu letvicu“ u najvećem segmentu.

Lagunina “laganini” friška i osvježavajuća Malvazija 😉 ugodne je sortne aromatičnosti na nosu, s nešto naglašenijim voćnim mirisima citrusa i limete, ali i cvijeća i sličnim.

Rashlađena pruža vrlo zavodljivo osvježenje s 12,6% alkohola, suho i s finišem koji traje, ali zahtjeva novi i novi gutljaj koji donosi izbalansiranu strukturu s reskim kiselinama.

Posebno me oduševilo kako se za razliku od većine današnjih Malvazija odlično nosilo sa slanim srdelama, a opet posjeduje karakterističnu sortnu prepoznatljivost. Doživljaj koji mi se jako svidio.

Još nešto me posebno zanima. Kako prolazi redizajnirana butelja kod kupaca?

Cijena: 65,00 kn (prosinac 2011. Natura Croatica)
cca 40,00 kn u vinariji

Pišem pismo tinta mi se proli, daleko je onaj kojeg volim 🙂

Skoro naivno tradicionalna, ali pedantno posložena etiketa koja osim što me podsjeća na mene neobrijanoga nakon tjedan dana godišnjeg na Pelješcu, predstavlja i prototip „neotkrivena blaga“, upravo onakve školsko-amaterske etikete koja često skriva rijetko dobar i autentičan doživljaj za priželjkivanu cijenu…

Toplina voća i ljekovitog bilja, borova šuma, sušene trave , ružmarin i začini na nosu pa i mirisne naznake strukture u kojoj će vinske kiseline imati prirodnu i zasluženu ulogu.

Vrlo odmjerena intenziteta na nosu, baš kako treba…

Srk, žvak, gut!?! Suhoća i trpkost nepogrešivi! Plavac Mali Kunskog vinogorja. Dovoljno puno, ne pretjerano, taman koliko treba za autentičan doživljaj. Tko voli „puna usta“ nek iskešira bogatstvo za nekog pretencioznog „monstruma“. Ovo je pravi Plavac koji istovremeno osvježava i grije. Ali ne zbog za Kunski Plavac perfektnih 13,6% alkohola, već zbog izvorne snage ekstrakta suptilno prisutne u dobrom gutljaju.

Tanini crni kao noć oblažu i jezik i usnu šupljinu i zube i pitaš se bi li vodu umjesto „uz vino“ točio „u vino“ i tako napravio bevandu, autohtono ljetno osvježenje na Pelješcu. Međutim, unatoč izvornom karakteru, ovo je ozbiljno vino 😉 Komadić Pelješca u butelji s folijom preko čepa od pluta… konvencije koja je zarobila tu kulturu samo do trenutka otvaranja. Nazdravlje!

Minus 4 za vjerodostojan, istinski arhetip Plavca Malog u najboljoj maniri.

Cijena: 123,38 kn (prosinac 2011.)

Karizmatični vinar-pjesnik s Korčule postao je zahvaljujući svojoj Intradi prva asocijacija pri spomenu na Pošip. Krajančić je vinar dubokih korijena u Čarskome polju, odakle dolazi i Pošip, najcjenjenija bijela sorta Dalmacije.

Uuuuuuuf! Kad se dogodi taj inicijalni kiselkasti atak kod sur lie odgojenih vina, to uvijek jako volim doživjeti… a ovdje je definitivno slanoća i suhoća stisnuta uz orašastu težinu. Međutim, citrusi su jaki u pozadini i šnjof obećava svježe i poletno vino. Čist i dubok, vanserijski čudesan nos.

Srk, žvak, gut!?! Je li moguće ostvariti ozbiljnost sur-lijevske i drvene „orašastosti“ bez težine? Prekrasno tijelo, vrckav nastup uklopljenih kiselina u omotu glatke teksture. Dah gorčine koji nikad ne završi u grlu…

Da je još više suho i još „slanije“, a nižeg alkohola od 13,5% bio bi lijek za dušu 😉 I ovako je ponajbolji Pošip s vlastitim identitetom i stilskim odmakom u odnosu na Marka Pola, ali i Korta Katarinu i Grgića. Minus 4.