Cijena: cca 40 kn

Posljednja berba Ivana Jerkovića. Istovremeno prva berba nasljednika, Mate Jerkovića.

Jedino istinski bitno što mogu napisati vezano uz vino je – „to je to“.

Možda čak uvjerljivije od berbe 2011. i sličnije ranijim godištima premda je o tome na ovaj način s vremenskom distancom bez mogućnosti paralelnog kušanja malo nadobudno raspravljati.

Kao da sam ovaj file brancina što sam ga izvadio „za uz vino“ bacio natrag u more. Ili još bolje ko` da je fosilni ostatak u stijeni, al još uvijek skroz svjež 😀

Na neki način mi je laknulo i morao sam nakon nekog vremena otvoriti i drugu butelju da budem sasvim siguran 🙂

Znam da mnogima nije jasno čemu tolika fascinacija oko baš ovog vina i da većini konzumenata ovo vino ne pobuđuje osobite emocije, doživljavajući ga istovjetnim masi vinoza bez pravog identiteta i karaktera. Zato ovim putem pozdravljam bilo koju sugestiju u obliku komentara koji nudi baš ovakvo vino s domaćeg tržišta. Jer niti jedno bijelo vino Dalmacije nije isto, a čak niti druge Kujundžuše nisu iste premda ih je sve više sve boljih! Niti je svako godište Jerković Kujundžuše baš skroz identično, ali to je to. Isti nos, ista svježina, ista minimalistička struktura. Isti imotski tonik okusa soli i kamena plus paradoksalna planinska svježina i nelektriziranost. 91.

Eto zato sam odahnuo. Zato jer Jerkovićeva Kujundžuša, na žalost, više nije Ivanova, ali je zato, srećom, Matina.

Želim mu još puno i puno ovakvih Kujundžuša.

Cijena: N/A

Željku Garmazu mogu zahvaliti da se ova kombinacija sorti iz Vojvodine našla u dojmovima. Kao da spoj Tamjanika + Talijanski Rizling + Rajnski Rizling nije dovoljno bizaran, vino je nazvano „dar ljubavi“ 🙂 Oskar Maurer kao vinar spominje se u kontekstu „prirodnjaka“, „minimalnih intervencionista“ u smislu enološkog tretiranja vina, loze, tla. U njegovom vinogradu uzgajaju se i kevedinka, slanka, medenac beli, slankamenka, kadarka, divlja crnka…

Obzirom na Riesling i Welschriesling u Daru ljubavi, nemam pojma koliki je udio i utjecaj autohtone Tamjanike. Na nosu djeluje krepko 🙂 Nekako sam voćnu svježinu pripisao Tamjanici, vinoznost Welschrieslingu, a nježne cvjetne mirise Rieslingu.

U ustima resko i živahno, ali mekano. Rasprši se brzo po nepcu šireći naizgled nespojive arome koje su ipak našle zajednički nazivnik u podneblju plodne Vojvodine. Umjesto na početku, lagani ostatak sladora više se osjeti u retrookusu, ali srećom ne bježi u „bljutavost“, ostaje pod kontrolom. Zanimljiva sinergija… kompot od jabuka nikad nije bio tako sexy kao „dar ljubavi“ 😀 86+

Ovako polusuho, s 12,5% alc, dosta dobro je sjelo uz odrezak morskog psa s mladim krumpirom i šparogama… još da nisam osjetio šaku Vegete na morskome pasu 😉

 

Cijena: 39,50 kn

Da li je gemišt kulturološki doprinos ovih krajeva? U euforiji raznoraznih radlera koji me vrijeđaju kao povremenog pivopiju, gemišt nije alternativa već imperativ koji ću uvijek radije odabrati. Ljetne sparine zahtijevaju osvježenje i premda se podjednako nakaradnim smatra miješanje Spritea i pive kao i gazirane vode u bijelo vino, zanimljivo kako je odjednom postalo potpuno društveno prihvatljivo naručiti industrijski radler, dok te narudžba gemišta stavlja u kategoriju lokalnog alkosa. Gemišt neće i ne treba biti na „vinskoj karti“ jer tu i ne pripada, ali ipak bi radije da ostane „ono što piju na ovim prostorima“ makar se ograničili samo na Zagorsko Prigorske krajeve…

Osim graševina iz navedenih krajeva, Zelinska Kraljevina prva je sorta koja se zahvaljujući prirodno izraženijom kiselošću uz ostale „parametre“ smatra idealnom za spoj s gaziranom vodom. Kraljevina je tradicionalno sastojak gemišta. Iz tog razloga se vjerojatno većina Kraljevine prodaje u rinfuznom obliku …kirbaj i kotlovina 🙂

Kraljevina Zelina obitelji Puhelek-Purek buteljirana je, vjerojatno s namjerom da se uživa bez miješanja s gaziranom vodom. Ne moraju sva vina biti puna i aromatična i božesačuvaj da je ova Kraljevina takva. Lagano vino s vinoznim mirisima, diskretnim livadskim cvijećem, vrlo je suzdržano na nosu i ugodno nenapadno. Idealno suhu Kraljevinu s 11,2% alkohola definira naglašenija kiselost. I to je to.

Jednostavno vino, upravo kakvo treba biti i upravo idealno za ljetno osvježenje. Pristupačno, provjereno i autentično 😉 „Ocjena“ varira ovisno o temperaturi, tlaku i postotku vlage, uglavnom između 80 i 89 😀

Cijena: 200 kn

Drugo vino koje sam zapazio na predstavljanju Natura vino asortimana je Bianco della Castellada. Vino koje nije stršalo, naprotiv, kao da je povezalo i zaokružilo cijeli line-up. Toliko elegantno da to nisam smatrao mogućim za „non filtrato“, odnosno „neintervencionistička“, „naturalna“, „prirodna vina“…

Bianco della Castellada je karakteristična bijela Collio kupaža. Sauvignon, Chardonnay, Pinot Grigio. Chardonnay se lako registira. Njegov je utjecaj izrazit, ali nije dominantan. Više je to stega, kroj po kojem je sve složeno. Ako je breskva aroma, onda je to koštica, jezgra ploda iz kojeg će izrasti stablo koje će dati plodove 😉 Ako je maslac tu, onda je ravnomjerno raspoređen po velikoj šniti 😉

Međutim, niti jednim aspektom ne bi bilo moguće sa sigurnošću registrirati 7 godina staro vino. Ne znam zašto sam tako siguran da bi jednak zaključak donio za daljnjih 7 godina. Svilenkasta tekstura glatko klizi preko nepca… skrivajući impozantnih 14%, ali jasno je kako se ne radi o vinu dobivenom „prema receptu“. Svi ti pokazatelji su ovdje nevažni. Samo cjelina je bitna. A ona je graciozna, uravnotežena…

Kompleksnost koja nije eksplicitna, dubina iz koje zrači vino od slatkastog do gorkastog, pokriva sve, a pritom ne „davi“ punoćom i koncentracijom ekstrakta.

Ovo nije sako koji nabaciš na majicu i traperice. Ovo je svečano odijelo od glave do pete plus prsluk plus po mjeri šivana košulja plus odgovarajuća kravata i rezervna bala materijala za svaki slučaj 🙂 91-92

Bilo koji pristup osim dekantiranja upropastit će potpunost doživljaja. Bolje bi bilo jedino držati otvorenu butelju kroz nekoliko dana, ali onda je rashladiti na idealnih 15-ak stupnjeva.

Lijek. Najelegentnije, najuglađenije „natura vino“ s kojim sam se susreo…

courtesy of Natura vino

Cijena: 44,50 kn

Ponekad je spumante samo „spumante“, smijurija diskutabilnog djelovanja na metabolizam i zdravlje 🙂 Ponekad, ipak, spumante predstavlja veću vrijednost za novac od brojnih identičnih pjenušavaca koji su privilegirani da se smiju nazivati Prosecco. Sachetto je jedan od takvih, lako dostupan već preračunato u kunama 😉

Suzdržana, hladna zavodljivost na nosu ne ide dalje od limete i jabuke. Idealan intenzitet na nepcu donosi skladnu strukturu, „otopinu“ vinoznog slada i voćnih kiselina u svježoj, stimulativnoj cjelini.

Takav idealan aperitiv da ručak ili večera ne moraju ni početi. Već dobrano traju 😉 Koji zalogaj nečega i koji gutljaj spumantenizirane breskve-kruške-jabuke nešto su pristupačno, zahvalno, užitno… i tako lagano, poput pjenice koja iščezne naočigled ostavljajući samo impresiju kakvu ostavlja vrstan prosecco. 86-87.

Uostalom, Vino Spumante di Qualita del Tipo Aromatico i jasno naznačena „prosecco sorta“ Glera, sugeriraju o ambiciji ovog vina. Sadržaj čaše to i potvrđuje. QPR alert 🙂

Cijena: 50 kn u vinariji

Pinot Crni. Na sto muka sam kad otvorim Pinot Crni. Možda je najgore kad mi se vino svidi iz niza razloga, od kojih je vjerojatno najvažniji da je jednostavno gušt uživati u njemu, ali kad mi naprosto ne daje niti može dati nešto što je isključivi privilegij burgundijskih climata.

Nešto slično pamtim upravo s Pinotom Crnim Kutjevačke vinarije Sontacchi godišta 2009.

U ovom Pinotu Crnom iz berbe 2011. isprva se osjeti dosta topline na nosu i čak više „ukuhanosti“ voća (maline i cvjetne arome) nego što bi želio… u velikoj mjeri neprikladan nos navedenom idealu Pinot Noira.

U ustima međutim, suzdržanije, a mekano, nježnije od očekivanog. Još mladenački voćno i pomalo „vanilizirano“, ali izvrsno zaokruženo.

Nježnije tijelo prirodno pristaje sadržaju boce s oznakom Pinot Crni. Lažan osjećaj sladora jednako prirodno pristaje punijem tijelu, ipak suhom, s 13,3% alc.

Malinovac s jonagold jabučnom svježinom 🙂 Pri hladnijim temperaturama konzumacije daje svježinu i bolji balans. Tada je prilično „svoj“, ali još uvijek nedovoljno uvjerljiv za visoka očekivanja koja sam si postavio od ovog vina. 87.

Drugi put ću ga dekantirati i svakako pričekati da još malo odleži 😉

Cijena: cca 90 kn

Osim povijesne značajnosti današnjeg datuma, ovaj dojam obilježit će numerološki još nekoliko podudarnosti.

Ovu butelju sam se potrudio nabaviti nakon „Bornsteinove dobrodošlice vinarima EU“ 🙂 Kultni je Bornstein danas vinoteka dugogodišnjeg uvoznika i distributera vina BIN 19. Bio sam tamo, na Kaptolu 19, točno u 19 sati dana 19. lipnja 😉

Zlatnožuta Rebula odmah nastupa prema formuli mošt + drvo + Brda 🙂

Tvrda kora voćke. Ali, u jezgri su Brda, Ribolla Gialla Collia, odnosno Rebula Goriških Brda.

Kad netko baš voli „krutost“ bijelih macerata i/ili doziran utjecaj bačve, “tvrdoća” mu ne maskira doživljaj. Čini vino još neposrednijim, još autentičnijim, čak ogoljenim.

Na nepcu skoro hrapavo grožđe fascinira strukturom i inherentnom aromatičnošću. Svježe i reske kiseline zarezuju grubo na svim pravim mjestima kako konkretna, fizička punoća, ne bi pala preteško.

Tko se može igrati započet će druženje s rashlađenim vinom i konvencionalnom čašom, pustiti da se ugrije do temperature okoline i probati iz šire čaše… tada nastupa gruba ljepota rastopljene oporosti.

Uzbudljiv vinski doživljaj. Podrum koji intenzivira vinsko iskustvo; dubinu, umjesto površnosti voćnih aroma. U toj dubini, kultura Rebule ima zasluženo, specifično mjesto. Breskva je vinogradarska, cvijeće je seosko, poljsko, trave su škrte. I slatko i slano i kiselo i gorko istovremeno i naizmjenično… sve to u suhoj Rebuli s 12% alkohola. Čudesno. 89.

Za sve koje devetnaestice iz uvoda ne fasciniraju, nudim još jednu „slučajnost“… ovo je 666. dojam po redu 😀

Cijena: 74,98 kn

Jučer viđeno na Dalmacija Wine Expo, danas u vinopijinoj čaši… Brut dobiven klasičnom metodom i to iz autohtone sorte!? Žilavka pjenušac prvi je hercegovački pjenušac, pretpostavljam i jedini iz sorte žilavke i nakon Makarske sam ga morao potražiti u Zagrebu. Očekivao sam tada u Makarskoj nekakvog teško probavljivog teškaša natopljenog suncem i gorkom prezrelošću.

Umjesto toga, na nosu ciderovsko voće isprepleteno s „kvaščanošću“ 🙂 …ono kad registriraš jabučno-kruškasti cider, ali s kvascima vrenja u boci 😉 Izuzetan nos.

Paradoksalno, nemoguća sočnost s punoćom prožetom neočekivanim kiselinama i „samo“ 12% alkohola… voćna slatkoća unutar „brut“ oznake i premda se čini da je između 6 i 15 g/L neprovrela sladora bliža gornjoj vrijednosti, uklopljena je fantastično.

Najviše oduševljava što se i u ovakvoj „hladnoj formi“ daje naslutiti Žilavka, ali svaka čast onome tko na slijepo baš ovaj brut izdvoji kao Žilavka-based pjenušac.

Cijena: 74,50 kn

Bistro, kristalno čisto, limeta i zelena jabuka, ne prenaglašeno, grejp… Extra Dry je zapravo „slađe“ od bruta. That being said, neznatno više sladora ne narušava idealnu aperitiv strukturu, naprotiv.

Ispijanje prosecca ljeti predah je od pregrijavanja, maestral koji konstantno rashlađuje. Nježan, lagan, neprimjetan, ali ključna distinkcija između sparine i uživanja.

Ne bi bilo tako „neprimjetno“ da i najmanji detalj strši iz pjenušave harmonije. Besprijekorna izvedba. I samo je perlanje supersitnih mjehurića neupadljivo, profinjeno…

Vrlo prozračno prosecco iskustvo upravo onakvo kakvo treba biti. Realno neprimjetna retzronazalna „medena punoća“ jedino je „težište“ koje čak dobrodošlo usidrava u ostalome eterično, idealno prosecco iskustvo… 87-88

Jabučno-breskvasto…Uzvišenost. Ljepota. Preciznost. Iz Spiegelau Authentis Champagne čaše ako baš moraš znati Alejandro 😉

 

Cijena: 40 kn u podrumu

Tako ti je to Toni kad nisi vinarska zvijezda već „običan baštinik višestoljetne tradicije“ 🙂 Objavljeni dojam za cuvee 2009 imao je svega 192 posjeta 😦 Meni jedan od dražih tekstova inače 😉

Vino mi je također jako drago, ne samo zato što smo si kao dobri, vršnjaci, volimo šalu i ježa budalu…

Moram ti reći Toni, iznenadilo me ovo godište 😉 Prvo što sam zabilježio je „woody, čarobni svijet nudi“ ?!? Da ti budem skroz iskren nisam siguran što sam sve htio s tim reći, ali znam da sam pomislio „je li moguće da je ovo vino za dekantiranje?“.

Stvarno, Toni, kad izvjetri nebitno, ostaje balans koji podsjeća na uravnoteženost onog cuvee-a koji si jednom prilikom otvorio, a kojeg više nema 🙂

Vino ti je isprva spicy na nepcu, prodorno, srčane kiseline plešu, a kontinentalni šmek dominira aromatskim doživljajem…

…tako da se čini čak pomalo „zeleno“, premda vez ozbiljno zaokruženo vino. Učinio si ga vrlo suhim, a hvala ti i na 12,7% alkohola 🙂 Osobito jer je popunjeno „mesom“ baš koliko treba… da, voćno je, vrlo voćno, ali taj vinski vinozni karakter je presudan. Nadam se da te neće smetati ako napišem da ti ovaj cuvee doživljavam nepretenciozno kao vino za piti, a ne za preseravati, pardon …hvaliti 😛

Znam da nemaš reverzibilno osmozne atomske filtere u podrumu. Zato mi nije jasno kako si dobio tako čisto voće 😉 Kao da si se trudio izbjeći rustikalni karakter koji ovom vinu tako prirodno pristaje. Ne znam shvaćaš li da baš taj aspekt vino ne čini ruralnim, već upravo aristokratskim 😀

Ono što me najviše veseli je kako je vino još bolje nakon stajanja u boci. Ono što me čudi je intenzitet. Na slijepo ne bi znao je li vino mlado ili odležano. Ne, ne pričam o srednjem nepcu, završetku i bakračima. Pričam o intenzitetu cjeline, omekšanosti do razine „anesteziranosti“, umjetnoj ostarjelosti koja opet nema smisla sa prvotnom „zelenošću“ koju spominjem. Vino je možda najbolje nakon sat vremena dekantiranja u nekom raskoraku između četvrtog i petog gutljaja 😉 Enivej, uspio si me zbuniti. Hvala na tome. 87.

Filipec cuvee 2011 kupaža je sorti iz Samoborskog vinogorja u omjeru 50% Frankovke, 25% Pinot crni, 25% Cabernet Sauvignon i mislim da je najbolja iz burgundske čaše.