Cijena: 65 kn u vinariji

Ni planina ni lavina, već prava Plavina. Prvo monovarijetalno vino sorte Plavina na ovim stranicama.

Vinopija loves P-love-ina. Ta je sorta tradicionalno jedan od najzastupljenijih crnih sortimenata Dalmacije i Hrvatske, a malokoja etiketa je ističe bilo kao isključivu, bilo kao u kupaži s drugim sortama. Dostupne etikete uglavnom je ne prezentiraju dovoljno ambiciozno. Iznimka je ova Plavina Marka Sladića, jedinog meni poznatog obiteljskog podruma Skradinskog vinogorja koji flašira isključivo Plavinu, čak i kao rose.

Sladićeva Plavina predstavlja drugačiju crnu Dalmaciju. Jasno da Plavac Mali ima najveći potencijal za najveća postignuća, ali Plavina, Lasina, Darnekuša, Trnjak i Rudežuša, da ne spominjem Babica, Dobričić, Ljutun, Glavinuša, Ninčuša i ostala čuda svjedoče o raznolikosti i ljepoti vina.

Na primjer, ne sjećam se da sam ikad mirisao baš ovakvo voće. Baš ovakvu višnju, baš ovakav crni ribizl, baš ovakvu borovnicu ili kupinu… već na nosu je mineralni utjecaj izmijenio banalnu voćnost u nešto jedinstveno. Ima tu možda i malo alkoholne hlapivosti i isprva prejakog intenziteta, ali sa svakim gutljajem se spoznaja da je Plavina nešto posebno sve više učvršćuje.

Pravi vinski mineralni aspekt postaje jedini bitan, a on je tako upečatljiv. Struktura je besprijekorna. Sve je na svojem mjestu. Suho, 13,4%, uklopljenih vinskih kiselina, idealna punoća tijela, tanini… tanini su posebna čarolija ovdje. Ninja tanini 🙂 Ne vidiš ga, samo znaš da je tu. Svakim gutljajem sve više. Nećeš ga uhvatiti ni u jednom trenutku, ali je prisutnost rastuća. Kao i moje oduševljenje ovim realno suptilnim vinom. 90.

Znači ovo se pije u Skradinu i Dalmaciji, a purgerima se prodaje Plavac pod bubrege 🙂 Neka, zaslužili smo.

Ne želim napisati zaokruženo, već cjelovito. Vino cjeline. Unikatno. Vino specifičnog podneblja s obilježjima berbe i kulture vinarenja.

Cijena: 149,25 kn

Refošk, Cabernet Sauvignon i Merlot u jednoj od najistaknutijih istarskih crnih kupaža. Granitni odsjaj i „maglovitost“, dobrodošli u moju čašu 🙂 Suvišno je naglašavati na ovim stranicama, ali svejedno ću naglasiti kako je Clai ambasador tradicijskog pristupa vinarenju, poznati zagovornik vina koja „prirodno“ nastaju u vinogradu, umjesto podrumarskim intervencijama.

Nije nevažno napomenuti kako vino nisam dekantirao, nešto što je svakako preporuka učiniti prije konzumacije. Teško je objasniti zašto nisam, osim da nisam želio iskusiti „omekšanu verziju“, već baš čim robusniju…

Ta „nefiltriranost“ i staro drvo prvo je što izdvaja miris Ottocenta crnog. Isprva paljeni mirisi uz trunčicu topline, zapravo više prirodne hlapivosti alkohola, ubrzo postaju koncentrirano voće Istre, još uvijek tako privlačno „sirovo“ s jedinstvenim zemljanim karakterom u naznakama…

…ali zato vrlo konkretnim na nepcu! Mineralno-zemljana signatura bijele zemlje. Plus začinjenost. Elegentni „fruit&dirt“ ipak kao da je cijepljen od rustikalnosti koja meni čak nedostaje u aromatskom smislu. Lakirane cipele, poput logotipa na etiketi.

Tjelesina golema, pravi istarski Veli Jože… ipak dobro očuvane kiseline uklopljene su u pitku cjelinu, izvrsno rashlađuju gutljaj na svim pravim mjestima. Intenzitetu doživljaja doprinosi suhoća, što je u očito vrućoj berbi moralo značiti deklariranih nemalih 14,1%

A opet, vino lijepo „diše“, nivelirajući pitkost na razini pri kojoj mali div više uopće ne zahtijeva hranu osim samog sebe… premda neki boškarin pada na pamet, makar kao šugo uz paštu ili sl. 😉

Čini se kako je crni Ottocento vrlo blizu ostvarivanja neke unutrašnje ravnoteže i zavodljivoj svježini i „sirovosti“ unatoč, vjerojatno sam vino otvorio prerano. Struktura tanina je fascinantna priča za sebe. Nisu drveni. Ali se „mijenjaju“… poput brašna koje se stapa u tijesto.

Ekstraktno. Na koncu slatkastih tanina. Dovoljno autentično u smislu da sam uživao u mineralnom aspektu bijele zemlje, najprestižnijem tlu istarskog terroira. Istovremeno, godište za ljubitelje punoće, koncentracije, intenziteta, a koji se ipak daju konzumirati. Smioni ples po rubu, doživljaj kojem bi, ukoliko izdrži do dionice zrelosti, volio prisustvovati. 88

Cijena: n/a

Mitsko mjesto na kojem su prema narodnoj legendi vile izvodile noćne plesove nalazi se na 400 metara nadmorske visine. Položaj Vilinka u sastavu tla ima 70% kamena. Uzgojni je oblik „gušći“, ali su prinosi niži. U svakom slučaju izgleda efektno na fotografiji 😉

Kao i sama butelja uostalom. Berba 2010. prva je Vilinka koju sam probao prije točno dvije godine. Ova, 2011 nosi i Decanterovo priznanje 😉 Specifičan mineralni aspekt je nešto što ne pamtim iz te moje prve Vilinke… očito će položaj s vremenom omogućiti nešto stvarno posebno. Međutim, mirisima ipak dominiraju blage orašaste arome, lješnjak recimo, možda i dinje, kao i nježni citrusi, koji usmjeravaju miris Žilavke na igru koja se nastavlja na nepcu.

Pravi ples započinje u ustima. Vilinka ima tek. Struktura vina je takva da svaki gutljaj oplemenjuje svaki zalogaj. Neće ga samo isprati, već i dobro začiniti. Dati tȇk.

Pitka suhoća i 12,9% alkohola kod Vilinke znače sasvim dovoljno ekstrakta da porastu zazubice. Uklopljenost kiselina i alkohola znači uravnoteženost i slast. Puno onog iskonskog vinskog veselja. Naizgled jednostavna, ali u praksi teško dostižna kombinacija 😉 87+

Već sad vodeća mlada Žilavka u Hercegovini predodređena da s vremenom ostvari puni potencijal kad loza dostigne ozbiljnu zrelost.

Cijena: 79,50 kn

Karakternom dalmatinskom ružičastom vinu naziv rose nekako ne pristaje. Opol je prava riječ jer pravi je opol uistinu specifičan. Čini se da ću odmah ispucati favorite aktualne berbe jer na slijepom sam kušanju jedino ovo vino valorizirao jednako Miloševom. Općenito nalazim dalmatinska ružičasta vina berbe 2012 kao vrlo inspirativna.

Sva ljupkost rashlađene floralnosti mirisa Opola Stine ne prelazi u pretjeranu parfimiranost i umjesto toga funky voće izbija i fokusira šnjofača na trivijalnu detekciju… papaja? mango? ananas? grejp?

Međutim, jedan zagriz u vino i gotovo je s igrom. Oduševljenje opolom obuzima. Tko nosi naočale zna osjećaj kad prvi put staviš nove čiste cvike 🙂

Perfektan mineralno-vinski karakter oplemenjen voćem. Uravnotežen da se to niti ne primjećuje već se podrazumijeva. Čisto, čvrsto, osvježavajuće, raskošno, disciplinirano i sve to izgleda tako lako… Neću ni napisati koliko alkohola je deklarirano jer nema veze s doživljajem. Napeto, milimetarski precizna struktura, a živo! Skoro paradoks. Možda ima i zanimljivijih rosea, ali uspješniji opol od ovoga ?! Stoga 91.

Nije intenzivno zato što se trudi svidjeti, već zato što je neposredno, golo, i takvo „sirovo“ apsolutno prekrasno. Poput najljepše sirene tužne zato što nema nogu.

Cijena: 72,88 kn

Emulzija opojne marelice i britke svježine limuna na nosu koja ne nestaje ni dok se vino malo ugrije u čaši. Blago rashlađeno iz orošene čaše ipak je najugodnije. Tada cjelina djeluje vrlo skladno, struktura je homogena, sve nekako ima smisla.

Zavodljiva voćna aromatičnost s primjesama herbalnosti uz vinozan karakter u osnovi. Puno, moj odabir uz punjene paprike s pireom recimo. Sasvim dosta tijela i za jača jela. Začinjenija, s umacima… no problem. Galić Chardonnay 2011 je suhi začin s Kutjevačkih 13,8% alkohola, primjerenih podneblju i godištu, uklopljenih u strukturi. Kako li se samo kiseline lijepo nose s paprikašastim umakom od punjenih paprika. Rastur 😉 Skoro slistio butelju… proklete Chardonnay čaše uvijek izgledaju prazno 😀

Umjesto zaključka, čini se kao da to nije ona top klasa koju su u Galiću dotaknuli s 2009. godištem, ali najbliže otad i ranije (unatoč i pre-impresivnoj 2008.), a ovo godište ima još puno vremena ispred sebe. Zapravo, ne bi ga forsirao otvarati prije jeseni kad će zablistati i ostati blistavo nadam se što duže… 88

Cijena: 210 kn

Nešto malo za mene. Nešto da se odmorim od konvencionalnih vina 😉 Nešto što sam prvi put doživio tek na predstavljanju asortimana Natura Vino uoči ovogodišnjeg zagrebačkog winegourmet-a…

Ni bijelo vino, niti crno, ali čak niti „narančasto“. Nije niti mutno kakva znaju biti nefiltrirana vina koja inzistiraju na „prirodnosti“. Jasno. Svijetlo. Vitovska, Zidarich. Upravo onoliko nekonvencionalna koliko trenutno doživljavam idealnim u „registru orange wines“. Fascinantno elegantno i prihvatljivo i konvencionalnom „tumaču“ koji ne može izmisliti razlog zbog kojeg bi „eliminirao“ ovog maceriranog ljepotana 😉

Ne pada mi na pamet nabrajati sve olfaktivne asocijacije koje stvara ovo vino od marelice do bergamota 😉 Umjesto toga ukrast ću nešto što mi je Patti spomenuo. Kao da hodam površinom mjeseca. Potpuni izostanak „buke“. Asketski karakter bez iritantno zavodljive aromatičnosti. Čvrsti soil-to-glass transfer u interpretaciji sorte koja nije govornik. Umjesto prezentacije te pozove da sjedneš za stol da podijelite trenutak.

Mistično. Golo. Drevno. Izostanak očekivane rustikalnosti kao da dodatno fokusira doživljaj na ono što je bitno. Poca terra, tanta pietra. Mineral.

Iskonski užitak. Ručni rad. Donekle robusno, ali toliko autentično DOC Carso da bi bilo pogrešno da nije robusno. Izuzetno zahvalno uz daleko veći broj različitih jela nego se općenito preporučuje. Uklapa se kao saliveno. Osobito konzumirano na primjeren način, iz šire i po mogućnosti geometrijske čaše. Meni je čak najbolji odabir bio pomalo neuobičajen Stolzle Quatrophil Bordeaux Red 😀 Malo toga se može usporediti hodanjem površinom mjeseca započetom na 12-14 stupnjeva i završenom na sobnoj temperaturi, odnosno 24-25 stupnjeva. 92-93.

Courtesy of Natura vino.

Cijena: 49,98 kn

Zašto mi je ovo vino svojevrsno otkriće? Odavno mi je poznata etiketa. Još dok nije postojala de Broto verzija. Uvijek sam vino smatrao vrlo korektnim i referentnim za Blatinu zbog puke zastupljenosti, ali nikad ovako uvjerljivo. Sad sam iznova otkrio vino koje me u jednom trenutku podsjetilo na „planinski Pinot Noir“… Nevjerojatno.

Na nosu s voćem automatski dobiješ i zemljanost, uz nemali utjecaj bačve, ali ne toliki da prekrije prirodu Blatine.

Već na mirisu, voće stvarno kao da je „iz blata“… međutim je „de Broto“, odnosno „od Brotnja“, najvećeg vinogradarskog područja Hercegovine.

Dok je bijela Žilavka obično u prvom planu kao sorta Hercegovačkog podneblja, Blatina je ipak strogo vezana uz Hercegovinu. Dok se Žilavka može pronaći u susjednim regijama, Blatine nema izvan podneblja u kojem je autohtona. To je ono što želim doživjeti u vinu.

De Broto ispijam iz burgundske čaše kako bi doprinio slojevitosti mirisa i naglasio upravo te zemljane komponente koji toliko uzbuđuju… već granitni odsjaji rubinski crvenog vina pružaju okrjepu. Koliko nepcu i želucu, toliko i duši.

Vino djeluje nešto volatilnije, kao da „diše“, ono je „komforno“, opušteno, ali vrlo jasno artikulirano. Poruka koju prenosi je identitet podneblja i kulture iz koje dolazi. Uravnoteženost djeluje tako prirodno, inherentno… gurmanske, krepke kiseline uklopljene tako da i na preko 20 stupnjeva ispijanje vina osvježava. 13% ukupnih alkohola realno se ne primjećuje. Tijela napretek, ali bez prevelike težine, bez pretjerane koncentracije. Tanini ostavljaju dozreli voćni retrokokus, niti su drveni niti stežu usta. Iz takve uravnoteženosti nastupa slast, tzv. gušt komponenta ili „dobar tek“ potpuno suhog vina.

Doživljaj je istovremeno nepretenciozan i blizak, kao da se nema tu što vinozofirati. Ali kompleksniji nego što se čini isprve. U svakom slučaju, potiho otkriva više nego što to banalno nabrajanje aromatskih asocijacija može objasniti.

Suzdržana snaga otkriva se tek ustrajnošću, negdje između šestog i sedmog gutljaja 😉

Uz sve rečeno, dodatno fascinira podatak s etikete da je Serija A punjena u 120 000 boca. Ogromna brojka iz lokalne perspektive, butikna količina u globalnim razmjerima. 89.

Da se pretjerano ne zanosim, nisam spreman ovo iskustvo okarakterizirati kao jedinstveno fruit&dirt iskustvo jer je preodležano, predozrelo i preelegantno, ali ovakvo voće u ovakvoj strukturi zadovoljava najprizemnije hedonističke potrebe istovremeno uspijevajući biti „prava Blatina“.

Cijena: 74,25 kn

Postoji značajna razlika među pjenušavim osvježenjima koja se nazivaju prosecco, pa čak i među onima koja nose DOCG Valdobbiadene oznaku. Srećom za mene, ovaj Col de’ Salici potvrđuje svoj renome.

Skoro bezbojna zelenkasta tekućina s mjehurićima koji perlaju u orošenoj čaši izgleda kao dijamant. Vrlo čisto i precizno iskustvo na nosu i ustima je ono što dodatno izdvaja ovaj prosecco. Neočekivano „mekano“ na nepcu čak i dok rade pjenasti, vrlo sitni mjehurići.

Breskve, jabuke i „orange peel“, ništa prenaglašeno, dostojanstveno… Vrlo jasno, vrlo definirano vino, ne miriši na detergent s dodanom aromom poput nemalog broja ne nužno cjenovno povoljnijih prosecca. Kad se bogata pjenica slegne nakon točenja, sve što ostaje je nepretenciozan vinski užitak kojeg Col de’ Salici brut izvrsno artikulira.

Prosecco u vrlo čistoj formi, suh, 11,5%, univerzalno dopadljiv i elegentan. Savršen aperitiv, dovoljno prilagodljiv i vrlo zahvalan i uz laganiju ribu recimo i sl. 88.

Posebno veseli što je ostatak vina iz otvorene boce dan nakon imao svakako manje mjehurića, ali istu ustrajnost, naboj kao i u trenutku otvaranja.

Cijena: 94,25 kn

Prekrasna jarka narančasto-crvena boja, dobivena prirodnim cijeđenjem svježe muljanog grožđa Plavca Malog s položaja Ponikve. Stagnum rose više nije kontroverzno vino. Jedan od najposjećenijih i najkomentiranijih dojmova prošle godine bio je Stagnum rose 2011, ali godištu 2012 zaista ne može biti prigovora.

Jedno od pitanja koje je otvorio novi Stagnum rose je može li te vino istovremeno smiriti i razbuditi?!?

To voće na nosu doslovno ima volumen. Arome su opojne, guste. Ruža, zrelo grožđe, arancini, nar…

Suho ružičasto vino osvježavajuće punoće i strukture, s uklopljenom svježinom kiselina uz nešto tanina iz potkožice, iz onog sluzavog dijela koje je sada „slatko“, odnosno idealne zrelosti… čini se zarazno jednostavno. A zapravo jedinstven, veličanstven rose koji nije za neobavezno društveno prihvatljivo opijanje.

Uravnotežen Plavac Mali koji smiruje ili naelektrizirani voćni opol koji razbuđuje i poziva na još jedan gutljaj reske teksture…

Ovisno o temperaturi, jedan ili drugi aspekt snažnije dolaze do izražaja. Dok rashlađenost potencira osvježenje i budnost, temperirano u čaši potencira smirenost, opuštenost i zrelost. Pa čak i jedinstveni Stagnum karakter, istaknuti pelješki terroir.

Stagnum rose s lakom me uvuče u kontemplaciju, zaintrigira u mjeri da se koncentrirano posvetim doživljaju i onda škaklja smireni duh.

Nakon bilježenja dojma pripremljeni tanjur mozzarelle i pršuta (pravog, ne imitacija iz supermarketa) osigurao je spoj koji uzdiže ljudsko biće u čovjeka 🙂 Plemenitost.

Ako sam na slijepom kušanju 20ak rosea iz cijele Hrvatske Stagnum rose-u dao 90 bodova, čisto da ostanem dosljedan, evo 91 🙂

Cijena: 79,90 kn

Solum nije samo Chardonnay, od kojih je 2011 stvarno izvrstan. Solum je i Cabernet Sauvignon, ali ne iz Međimurja već vinogorja Slavonski Brod.

Oba vina provela su 10 mjeseci u Slavonskom hrastu. 2011 je ljubičast, nabijen, krcat 🙂 Odnosno maksimum koncentracije već na nosu tako da niti čak 15,1% alkohola ne štipa pretjerano. Na nosu se jasno naslućuje mladost i snaga, a nepce dočekuje pravu voćnu bombicu. Izrazito nježna tekstura, mliječne kiseline, rastopljeni tanini u tijelu punom neuobičajeno crvenog voća za Cabernet Sauvignon, maline, krema od jagoda, vanilija u finišu i retrookusu. Veličanstveni novosvjetski heroj iz Slavonskog Broda 😀

Snazi unatoč, nevjerojatno pitko iskustvo zaista je probudilo moj sweet tooth. Gallo, GatoNegro, Mondaviji, Woodbridgevi, Beringeri, YellowTailovi, WolfBlassovi i Rosemounti… sakrijte se u mišju rupu 😉 Evo alternative. Nema tog tuluma na kojem ne bi impresionirao neopterećenu publiku ovime. 85.

Solum Cabernet Sauvignon 2010 kudikamo je suptilniji, elegantniji, zapravo suzdržaniji na nosu. Umjereniji je i na nepcu i zapravo harmoničnije vino u cjelini. Pristupačno i masovno prihvatljivo. Šteta što su količine apotekarske jer 2010. godište čak ima konkretnije tanine, jednako zavodljivu punoću i skrivenu slatkoću, uklopljene kiseline i 13,7% alkohola. Za nijansu tamnije voće i za nijansu manje ekstrema narednog godišta.

U cjelini skladnije, više vinsko i meni favorit ove paralelke. 86+.