Cijena: 70,00 kn

Voščice su polja na jugoistočnom dijelu Visa i položaji superiornog terroira. Duboki pijesak sa slojem finog šljunka u topsoil-u.(tnx Tvrle)

Ljubičasti odsjaj neprozirne tekućine odaje mladost. Čim je natočena, čaša je već „zaprljana“ životom. Pokušao bi to opisati kao doslovnu tjelesnu, fizičku prisutnost. Raritetno životan Plavac. Koncentracija. Bomba. Koja eksplodira u čaši u slow motionu…

Mladosti unatoč, istinski kompleksno. U smislu da se mijenja, izvija, proteže, prilagođava ambijentu. Divljenje i čuđenje onome što je i onome u što bi se moglo razviti nekako je jedino što preostaje. Hladne kiseline kao da je s ne znam koje nadmorske visine, a južnjačko toplo tijelo donosi „vruće srce“, ali s prirodno uklopljenih cca 15% alkohola.

Uporni tanini neprimjetno prate doživljaj i dodatno „isušuju“ nepce… U cjelini, potpuno luda struktura koja se nekim čudom bez problema drži na hrpi i donosi apsolutan soil-to-glass transfer. Volio bi probati kroz godinu dana. I za deset godina još više. 89-91 🙂

Kakav tjedan. Netko bi pomislio da je festival trajao kraće, obzirom na formalnih dva umjesto tri dana izlaganja, ali povezana događanja odvijala su se svake večeri proteklog tjedna. Mnogi su jednako tako pomislili da je manje izlagača, ali zapravo je prostor reorganiziran drugačije i svi su domaći izlagači bili smješteni u ogromnu dvoranu koja prošle godine nije bila u funkciji. Premda je time ispravljena najveća „zamjerka“ prošlogodišnjeg festivala, meni je skoro nedostajalo tumaranje labirintom Gliptoteke. Istina je da su u novoj organizaciji prostora svi imali podjednake šanse biti zapaženi.

U mojem je slučaju festival započeo još prethodne subote u legendarnoj vinoteci Bornstein. Nisam slutio stvarno veliki značaj trenutka, dok pod pritiskom emocija Vlado Borošić nije doslovno u suzama „predao ključeve“ Ivanu Srpeku, vinskom uvozniku i distributeru, ali i dugogodišnjem prijatelju. Tako je Bornstein odsad prijestolnica BIN19. Isti onaj Bornstein, ista vinoteka koja je počela dok je u Hrvatskoj postojalo možda sedam vinara. Više podrum nego vinoteka, podrum koji bi osobno proglasio kulturnom baštinom i zaštitio od intervencija bilo kojeg tipa izuzev restauriranja, ipak će zadržati svoje ime, a to je dobar znak…

U ponedjeljak navečer sam stvarno pretjerao. S lanca su me pustila vina slovenskih Talijana i talijanskih Slovenaca iz distribucije Natura Vina. Na večeri u Vinodolu predstavljene su birane etikete vinarija Grace, Zidarich, Prinčić, La Castellada. Te večeri ponovo je moj favorit bio Zidarich sa svojom Vitovskom (!) i Teranom 2010. Uvijek ekstreman Prinčić bio je prisutan s etiketama Sivog Pinota i čuvene Bianco Trebež pri čemu je boja Sivog Pinota bila stvarno beskompromisna 🙂 Međutim, prvi sam put probao meni najugodnije iznenađenje večeri, Bianco della Castellada. „Naturalno“, a elegantno. Izniman trenutak.. Pinot Grigio, Chardonnay, Sauvignon Blanc, kao spomenik Colliu u najsvjetlijem izdanju.

U utorak, u Rouge Marinu predstavljena je eno-gastro aplikacija za smart telefone i tablete – CroWine. Aplikacija Cro-wine zanimljiva je početnicima ili „normalnim vinopijama“ koji tek tu i tamo požele ziherašku informaciju, ali i „pacijentima“ kojima će ovakva baza podataka s ažuriranjem dobro doći 🙂 „Turistički“ je interes evidentan i aplikacija će najbolje profunkcionirati čim se prevede na engleski. Meni je bilo baš zanimljivo provjeriti koja sve jela aplikacija preporučuje uz konkretnu vinsku etiketu.

Povijesni trenutak srijede navečer nije toliko imao veze sa samim festivalom koliko sa spoznajom da sam ili „Austrijanac/Njemac“ ili „stari engleski prdonja“, ali o tom potom 😉 Energija vajngurme-a već me držala budnim za četvrtak navečer i prve radionice još neotvorenog festivala.

Austrijska vina! Otkriće br1. je Gruner Veltliner vinarije Stift Gottweig iz Kremstala – Reserve Further Gottschelle 🙂 Najbolje vino i odgovor na pitanje „Što bi taj tren ponio doma da moraš odabrati samo jedno“ je Zweigelt Hallebuhl 2009. iz Burgenlanda, vinarije Umathum.

U petak sam vodio svoju radionicu s vinima Hercegovine. Ne samo da nisam Hercegovac, već nisam čak nikad niti bio u Hercegovini. Svejedno sam se u nekom trenutku zaljubio u autohtone sorte Hercegovine i sad imam i najbolju namjeru posjetiti kraj prvom prilikom. O hercegovačkim Žilavkama i Blatinama bilo je i bit će još više riječi na ovim stranicama.

Francuska vina? Da skratim. NV Champagne, Blanc de Noir, Pehu-Simonet. Neumayer Gewurztraminer Les Deux M 2011. Eventualno ovaj Bandol… uostalom, najčešće razina ispražnjenosti čaše daje sugestiju o favoritu.

 

Turska su vina bila zanimljiva. Obzirom da su mi totalna nepoznanica 🙂 Nikad ne bi rekao da će mi se svidjeti nešto što se zove LA Wines Mon Reve Montepulciano 2011. 😉 Kao najbolje sam ipak izdvojio Prestige iz 2009, sorte Kalecik Karasi, anatolijske vinarije Kavaklidere. Unatoč bučnoj zavodljivosti intenziteta koji je izbijao iz dosta uspješnog Kayra Vintage 2009, inače 100% iz lokalne tzv. „throat burner“ sorte Bogazkere, za razliku od Kayra Vintage iz 2010. koji je 100% pravi Parkerovski Cab (sa svim mogućim medaljama). Nevjerojatno.

A sad štandovi. Nisam obišao sve. I ja imam želudac. Od onog što sam obišao najviše me oduševilo:

 

 

1.)   Miloš Stagnum desertni 2007.

S rozeom iz 2012 i ovim desertnim Stagnumom, meni je cjelokupni ponuđeni Milošev line up možda najbolji ikad. Uglavnom, duboko me uzdrmalo baš ovo vino. Jedna od onih suza koja nikad nisi pustio već zadržao za sebe.

 

2.)   Trapan Che

Već vidim Milanovo pitanje kako netko može istovremeno voljeti Miloša i Trapana 🙂 Evo odgovora. Ono što je započeo Veralda s pjenušavim brut roseom od Terana nastavlja Bruno Trapan u brut nature verziji. Surovo. Već sam pisao o ovom vinu dok još nije bilo degoržirano. Dakle, surovo 🙂

3.)   Sirk, Tereza rosso 2008 i Contea Merlot 2006

Najugodnije iznenađenje festivala jer nisam uopće znao za vinariju. Nakon korektnih bijelih vina, osobito zanimljivog maceriranog Chardonnaya dodatno držanog na finom talogu sur lie, čudesno „autentični“ specifičan izričaj crnih Goriških Brda. Osobito obzirom da je Tereza kupaža Merlota, Cabernet Franca i Malbeca !? Odležaniji Merlot još je bolji!

Uz navedena vina, izdvojio bi Sauvignon Blanc Dveri Pax kao idealno pogođen „travnato-zeleni čaj“ Sauvignon južne Štajerske kakvog izrazito volim u svojem nepretencioznom izdanju. Zatim neobičnu zrelu Malvaziju Medea pod imenom Montiron! 2009 Graves GC Classe Chateau-a Bouscaut (Pessac-Leognan) i 2010 Margaux Chateau-a Durfort-Vivens. Čak i Chateau Kamnik Cabernet Sauvignon, Ten Barrels 2009.

Umjesto zaključka, još jedna najava najšarmantnijeg vinskog festivala u Hrvatskoj – Dalmacija Wine Expo, 03. i 04.svibnja u Makarskoj 🙂 http://www.dalmacijawineexpo.com/

Cijena: 64,00 kn (akcija 50%)

Jantarno-narančasta tekućina uvijek povlači dilemu koju čašu odabrati. Pod uvjetom da imaš više od jedne 🙂 Isto tako i koje jelo odabrati. Pod istim uvjetom… Svidjelo mi se „čuti“ neki novi zvuk u izraženom i osebujnom karakteru oksidativnosti evidentno naglašenije „maceriranog vina“. Alkoholna štipaljka (14%) lijepo je kamuflirana voćnim kompotom, voskom i djeluje poput borove iglice umjesto konvencionalna začina na nekom autorskom tanjuru kreativne kuhinje…

Prevrtljiva, skoro volatilna osobnost ono je što zapravo najviše obećava 😉 Puno života još na nosu… i srećom, još više u ustima. Vinozne kiseline Vipavske poput ljepila drže cijelu štoriju na hrpi.

Ništa ekstravagantno nije neophodno za kinky combo u i nekoj bizarnoj slučajnosti našlo se pod rukom nešto sušenih marelica i popcorn 🙂 Kokice su kul na neki bizaran način ako nisu preslane, radije s extra maslaca, ali suhe marelice su se stvarno neočekivano dobro spojile…

Trijumfalno suho, samodostatan slow sippin` stuff pune zrelosti… 86+ Najbolje iz neke konvencionalne „tulipan“ čaše za bijela vina.

Palčić, Merlot, 2008.

Cijena: NA

Ni sam ne znam iz kojeg razloga sam bio zaintrigiran Palčićevom vinskom pričom da sam nazvao Željka Garmaza. http://zeljko-vinskeprice.blogspot.com/2013/03/leonardo-palcic-zbog-izgleda-etikete.html Da li zbog Giovanni frizzantea ili teran+malvazije? Sigurno je da za uvid u ovaj vinski dojam zahvaljujem Željku.

Boja trule višnje intenzivnih zemljano-voćnih mirisa, katrana i smole… vrlo neortodoksno. Mračno. Ni malo ne daj nagovijestiti klasu koja se prezentira nepcu.

Sporoklizeće suze klize stijenkom čaše. Gustoća i ekstraktnost ipak su daleko od trivijalnog. Divlja priroda koje je pronašla unutrašnju ravnotežu iz koje isijava terroir? Ili tek punoća bez masnoća 🙂 Kiseline bez ekstra sline 🙂 Tanini, slatki i fini…

Još uvijek pristojnih 13% ne čine se tkao opojnim i smirujućim. Stara cigla, trputac sirup, neka povrtlarska kultura, crna cikla, korabica, uistinu je aromatski sklop taj koji ovdje odvlači svu pažnju da se ekstraktnosti ni ne primjećuje.

Koncentracija koja skoro „ide na živce“ 😉 …poput klupka špage koje se odmotava. Blizu i daleko. Vrlo neočekivano. Sorta je tek medij, prijenosnik informacije. Jedino nisam siguran da li prenosi poruku svojeg podneblja ili svojeg autora vinara. Niti jedno niti drugo nije loše.

Specifičan karakter. Ne rustikalan. Doima se „antikno“. Sudbonosno mračno. Blatno. Prašnjavo i groteskno. Trebalo je malo prilagoditi nepce ili uživati u Malbecu 😉 Da ne stoji Merlot, neki argentinski Malbec bila bi asocijacija. 87+

 

Palčić, Malvazija, 2009.

Cijena: NA

I tako si ja pripremim malo maslinovog ulja, somun kruh za umakanje i koji inćun za svaki slučaj, kad ono – med!?!

Med, smeđa biska (bez alc.)… jarka zlatna nijansa, neobična floralnost, bagrem i skoro okidativan karakter… oduševljenje!

Nakon prvotnog čuđenja, slijedi novo iznenađenje… vino je ipak savršeno suho!?!

Hladna mineralnost i nevjerojatna smirenost. Muškatni Debit ili Maraština na steroidima, Clai bez pretjerivanja 😉 Karika koja nedostaje u Istarskim Malvazijama. Ne uklapa se u sliku moderne Malvazije. Izgrađeno da traje i bude veliko, ali bez pretencioznosti. Duljina staze koju ostavlja na nepcu dugo nakon što je gutljaj skliznuo niz grlo…

Nevjerojatan nos, nevjerojatan „mouthfeel“, puna zrelost i integriranost u kohezivnom nastupu neke zaboravljene Malvazije… 90

Cijena: NA

Zaboravljena boca. „Zvrst“ Goriških brda. Sivi Pinot, Beli Pinot, Tokaj, Chardonnay, Sauvignon, Rebula. Simpatično je vidjeti još natpis „Tokaj“ prije nego je postao „Tocai Friulano“ i napokon „Sauvignonasse“ 🙂

Vino je intenzivne zlatne boje, bistro i čisto. Na nosu zanimljivo. Žuto lišće i žuto voće… bijeli cvijet, zeleno-ljubičasto povrće (artičoka, radič…) bijeli papar, drugim riječima kompliciran nos 🙂 S vremenom uz medene note… prava zabava za maštovitu društvenu igru odgonetavanja.

Obilje svježine, paradoksalno, prožima vino koje je uvelike u „oksidativnom elementu“, a da nije baš „obogaćeno kisikom“ 😉 Ne vjerujem da je zamišljeno kao takvo i na žalost ne znam kakvo je bilo kao mlado, sli sada je na neki način čarobno.

Supstance doduše ponestane prerano, ali nemam osjećaj da je tome tako zbog prevelike starosti. Ipak, vino je u skladu s očekivanjima, „za užu čašu“ 😉 U široj se izgubi, u užoj čaši pusti korijenje.87.

Tijelom, suhoćom, alkoholom (12,9% na etiketi), svime uklopljenim u skladnu cjelinu zavodi nepce na novi i novi gutljaj… slast koja se intenzivira s temperiranjem na sobnoj temperaturi.

Ne toliko duboko, niti intenzivno, ali dovoljno specifično i s neočekivanom iskrom svježine.

15ak kilometara od Bjelovara nalaze se ova meni jedina meni poznata vina vinograda Bjelovar. Prezime Coner potpisuje vinograd i podrum te restoran, a za line-up u nastavku zahvaljujem Eduardu…

Coner, Rajnski Rizling, 2011.

Cijena: NA

Intenzivan florano-voćni nos, ali bez prodornosti, naslućuje nježno i sirupasto, vrlo sirupasto iskustvo 😉

U ustima ipak neusklađeno, na sve strane, kiseline neuklopljene i neobične, gorkasti after, tijelo od šećera s nemalih 13,4% alkohola… nemoguće vino. Deklarirano kao polu-slatko. Sirup od jabuke i naranče je ipak jedna lijepa aromatska odrednica. Kao Zelinski Kerner na steroidima 🙂 82-83

Coner, Iskra bijeli cuvee, 2011.

Cijena: 50 kn u restoranu

Deklarirano kao polusuho. Izrazito cvijetne arome na nosu, sladunjavost… zdrava polusuha struktura donosi podosta nježno, ali i „flubby“ iskustvo na nepcu… sladunjav poput nevine ljubomore, „gorak“ poput meda 🙂

Puno ozbiljnije vino, ali još uvijek pitko i plitko…83

Coner, Chardonnay barrique, 2011.

Cijena: NA

Napa Chard iz 90-ih može se sakriti u mišju rupu pred ovim macanom 🙂 Maslac s okusom vanilije – snažan začin, ali i najuspjelije bijelo vino ove degustacije. Suhi Chardonnay, s 14,2% alkohola. ifke bi bio oduševljen 🙂 Alkoholi su čak odlično uklopljeni, a premda je vino naglašeno „začinjeno“, tijelo je uravnoteženo kiselinama u užitnu cjelinu. 84.

Coner, Bilogorsko bijelo, 2011.

Cijena: 40 kn u restoranu

Citrusi i trave, korica limuna, zelena jabuka, vinoznost… ne toliko suho koliko bi volio, malo opuštenije na nepcu. Kratko, jednostavno, skrivene blage gorčine u afteru, ali možda i najbolje, meni svakako najkonkretnije bijelo vino line-upa.83-84.

Coner, Zweigelt, 2011.

Cijena: NA

Rubin crvena boja mladenački ljubičasta odsjaja. Začinjen nos, malo papra, malo drveta, taman dovoljno voća… Zweigelt bez izraženog Zweigeltovskog karaktera. Valjda se zato svidio Ladi, unatoč vrlo jasnim i potrebnim kiselinama 😉

Moštoliki grožđani sok u srcu je doživljaja… neobuzdana sirovost još mladog vina nastupa prirodno, kao i suha struktura kontinentalnog crnjaka s 12,5% alc. Ili jako dobro pogođen trenutak berbe ili zavidna vještina u podrumu, a možda ima nešto u tom vinogorju Bilogora?

Zanimljiv i vrlo uspješan Zweigelt skoro minimalističke strukture s ipak sasvim dovoljno tijela na osvježavajućim kiselinama…

Izuzev „štita na etiketi“ 😉 divno nepretenciozno, neposredno i vinozno iskustvo… skoro pa crni grease killer kod kojeg čak i tanini podržavaju osjećaj svježine… 85-86

Cijena: 118,00 kn

„Briško“ tlo vinograda Višnjevik u Goriškim Brdima smatra se idealnim za uzgoj loze. Svakako jednim od preduvjeta da ovaj Merlot pokaže svoju osobnost dvanaest godina nakon berbe.

Dekantirano tijekom dva sata. Tamnocrvena boja s jasnim bakrenim odsjajem, naznakom duboke zrelosti. Pun optimizma odabirem najširu čašu za „ozbiljne slučajeve“ 🙂

Suhe smokve, voćnost se transformirala u neke puno starije arome kože i začina, ali ta jako suha smokva prevladava, opaljena suncem i čak dovoljno alkoholna da postaje višnjevac.

Nenametljivost, definitivno nešto što mogu cijeniti kod vina, odgonetavanje nečega što je prošlo svoj vrhunac zanimljivije je i zahvalnije od pogađanja što će biti u budućnosti s nekim premladim vinom.

Trenutak kad nepce dočeka ovo vino čini se acidičan i tvrd i podsjeća me na anegdotu Joe Pytke, režisera. Kad mu je gost prokomentirao ponuđeno vino riječima „It`s a bit soury.“ odgovorio je „That`s because You’ve been drinking sweet crap Your entire life“.

Ovakvo vino pruža drugačiju vrst slasti… niti punoću, niti slador, niti glicerol. To je usklađena melodija naizgled nespojivih instrumenata, ne prehladnih kiselina, ne presitnih tanina i nevelikih 13% alkohola…

Uz svinjska rebarca s roštilja ili jako zreli aromatični tvrdi sir ispunit će svoju svrhu kao malokoji Merlot dostupan na tržištu. Sasvim bez mladolike parfemske voćnosti i naglašeno svilenkaste mekoće, kao i glatke teksture ionako zaokruženih Merlota punih ekstrakta.

Činjenica da su dvije čaše dovoljne da „zadovolje žeđ“ ne govori kako vino nije ispunilo očekivanja, već naprotiv, čini to uz puno manje truda… 88-89 plus simpatični depozit u boci 😉

Stvarno, gdje je granica između predočekivanja i predrasuda? Ili jedno s drugim uopće nije na istoj skali? Najavu Pink Day festivala nisam shvatio dovoljno ozbiljno. Ne zato što se naglašavao kao „ženski festival“ (obzirom da ideju i realizaciju potpisuju WOW-ice). Sigurno niti zato što su isključivo rose vina u pitanju. Kako bilo, po tko zna koji put sam se prevario i ugodno iznenadio.

 

Postoji nešto magično privlačno, neki čudesno dobar osjećaj atrija Muzeja za umjetnost i obrt u kojem sam završio na kraju ružičastog dana. Dan je stvarno bio ružičast, šetalo se bez kaputa koliko je vrijeme bilo ugodno.

 

Specijalizirani tematski jednodnevni sajam zapravo je dobitna kombinacija za vinare i publiku. Svakako, bilo je propusta, ali ničeg skandaloznog i bojim se da sam ovoga puta ja taj koji nije bio na razini festivala. Ne znači da moram šetati okolo s olovkom i papirom, ali nisam došao na vrijeme i nisam uspio dovoljno koncentirano isprobati sve što me zanimalo. Spoznao sam ipak, kad bih fokusirao osobni interes isključivo na rose vina, mogao bi ih proučavati cijelog života i tek bi uspio naslutiti taj ružičasti svijet.

Jasno, nisu sva vina bila ružičasta. Neka su bila jantarno-narančasta, druga nježne boje lososa, treća jarko crvena… većina prezanimljiva.

Nemam čak niti fotografije s radionice Tri mušketira u kojoj sam bio pozvan uz Davora Barača i Aleksandra Noršića predstaviti svoj odabir rose vina. Čudesni brut rose podruma Veralda bio je moj odabir. Čisti teran vinficiran kao pjenušavi rose briljantna je ideja Luciana Visintina i drugačiji, neočekivani vrhunac terana. Suptilni nastup neobuzdanog kultivara nevjerojatno je živ, sudbinski uravnotežen u najnovijem izdanju koje zaslužuje najviše ocjene za jedinstveno iskustvo.

Premda, Baračev odabir vjerojatno je prihvatljiviji „indiferentnom nepcu“ i Tomazov je Flaminio odigrao očekivano, dok je Noršićeva „provokacija zabranjenim voćem“ Miloševa Rose Stagnuma 11 uzburkala publiku i potaknula diskusiju.

Šarolik raspon samo domaćih rose vina odlično ilustriraju i uzorci koje sam naknadno otvorio u miru…

Vina Laguna, Rose, 2012.

Iznenađujuće uspješan i vrlo pogođen „tipičan“ rose. Poprilično „ozbiljan“ k tome. Suho rose vino s 12,2% alkohola. Transparentna boja crvene naranče. Rose je precizan, osvježavajuće voćan, uravnotežen, pravi egzemplar modernog rose vina. Slika rose-a za enciklopediju. Arome u smjeru crvenog voća (jagode, ribizl, nar…) bez komedije žvakaćih guma i sl. Više čaj od šipka i brusnica s limunom. Dovoljno puno da isprati dobru pizzu i dovoljno lagano da ugasi žeđ 😉

Dvanajščak-Kozol, DK Pinot crni rose, 2011.

Drugi par rukavica je ovaj poluslatki „Međimurac“ 😀 Slatkastost je gore skoro zaštitini znak, a ovaj roze ima boju soka od lubenice prema blijedo rozoj i miriše kao desert od šumskog voća i bijele kreme. Kako popusti hladnoća zbog temperature sobe, nešto alkohola ipak izbija na nosu, premda je slatkoća ta koja prevladava mirisom i okusom. Slatko ko` tužna panda s kremom od jagoda 🙂 Izrazito voćno i simpatično nepretenciozno. Manje sluzi, više slada 🙂 Ne baš nešto što će cijeniti connoisseur-i, ali pitaj mi kolegicu Nadu za koje vino me pitala gdje da ga kupi 😉

 

And now for something completely different… ovaj rose nije bio predstavljen na Pink Dayu. Napravljen kao ekperiment u tržišno zanemarivim količinama, a mene je osvojio na prvu i posljednju..

Rebić, Morlak opolo, 2011.

Tradicijski opol. Tu je već „trula višnja“ crvena boja. Sluzav kao potkožica grožđa. Suho, skoro crveno vino omamljujućeg mirisa ploda šiška i nara. Mirno vino „s težinom“ u ustima, uljastom teksturom, naznakama voćne svježine pri sredini i nesmiljenom aromatičnošću koja traje dugo u povratnom okusu. Grlo puno pekmeza od malina i divljih jagoda.

Vino koje u cijelosti prihvaćam ili odbijam. Samotok sorte Vranac iz Imotskog vinogorja, odležao 12 mjeseci u bačvi 🙂 Jedinstveno. Ovo bi trebalo biti zaštićeno… rose iz svijeta u kojem crveno vino nazivaju crnim. Mračan rose 😉 Rose za muškarce 🙂 13,8% alkohola, „volatilnost“ i „oksidativnost“ imaju ulogu koju ima i vonj u pravom ovčjem ili kozjem siru… intenzivira doživljaj. Fenomenalno.

 

Iskoristio bi ovaj intermezzo i da najavim kako jedva čekam proljeće na kontinentu, festival Wine Gourmet Weekend u Zagrebu i festival Dalmacija Wine Expo u Makarskoj.

Cijena: 79,98 kn

Ovaj dojam želim ponovo otvoriti usred ljeta kad počnu kukanja kako je vruće i sparno. Nikako pa nikako iščupati se iz zime, barem na kontinentu 😦 U iščekivanju pravog proljeća, mali se plavci nerijetko nameću kao utjeha makar za stolom. Na neki sam način odrastao uz plavce iz unutrašnjosti Pelješca pa tako ponekad i uz njihovo rudimentarno svojstvo grijanja zimi, odnosno hlađenja ljeti 🙂

Čak niti peckanje alkohola na nosu i dobra dva sata nakon otvaranja butelje ne pomažu. Smola crnogorice i dosta spaljeno voće također.

Ugodno pitko vino u ustima ipak djeluje još nekako neusklađeno. Unatoč dojmu „ušminkanosti“, unatoč pokojem drvenom taninu taj je hrast još dobro integriran. Međutim pomalo izobličena figura, nezgrapno tijelo koje se nije najugodnije „smjestilo“ i malo suviše spaljene arome… sve skupa ništa jako incidentno, naprotiv, ali ipak postoje neka očekivanja u ovom cjenovnom razredu, a to znači da nije dovoljno da je suho, da je s Pelješca i da se može progutati unatoč dojmu visoke ekstraktnosti.

Katran i težina ljepljivih tanina uz čudne kiseline i 14,5% alkohola. Dosta tvrdo. Špaleta to radi autentičnije za manje novce.84-85. Next.

Cijena: 74,98 kn

Kao i kod Graševine special selection, drva ima i kod Chardonnaya. Ali, u oba slučaja, a osobito kod opulentnijeg Chardonnaya, utjecaj odležavanja u drvu nije prevladao.

Iz široke čaše i još rashlađeno, mirisi voća su ti koji dominiraju. Vinogradarska breskva, dinja, ali uz njih i neke puno zanimljvije arome koje asociraju na gljive i… sami Chardonnay.

Identitet koji, razumljivo, nije baš nitko uspio doslovno opisati i u kojem obilježje sorte dijeli istu senzaciju s drugim, dobrim Chardonnayima poput Tomčevog, Galićevog 2009…

Aromatičnost na nosu samo se čini teškom, više je opojna, bogata i raskošna. Prirodni mošusni parfem koji istinski dobro miriši.

Kad završi u ustima, ne ostavlja teret, radije „oblaže“ nepce svojim šarmom, aromatskim intenzitetom… Ustrajno, bez zadržavanja, daleko u beskrajni finiš.

Školovana struktura odlično nosi punoću tijela 14% alkohola. Suho, uklopljenih kiselina koje se ne primjećuju, a drže gdje treba. Sočno, gutljaj glatke, sklizave teksture koji obogaćuje jelo.

Dobro koliko to uopće može biti u ovom smjeru izbjegavajući zamke „putrastosti“, „alkoholnosti“, „pre-ekstraktnosti“ i „drvenastosti“ 🙂

Uostalom, istinski sam uživao u ovom vinu, a pritom nisam izdao ABC (anything but chard) ideale 😉 Umjesto inzistiranju na crno-bijelim krajnostima između „oaked“ i „oakless“, evo uistinu izniman domaći Chardonnay, iz vinogorja Slavonski Brod, stvoren za široke čaše i sobnu temperaturu. 90+ Briljantan Chardonnay.