Off off the record

Međunarodni festival vina i kulinarstva, 7 ZAGREB VINO.COM 2012

Dropijev festival, festival u Esplanadi, „vajnenfud“, vino.com ili kako se sve već kolokvijalno ne naziva najveći festival vina u Hrvatskoj je pred vratima. Istinska smotra hrvatske vinske scene koja je još prošle godine prerasla i proširene prostorne kapacitete Zagrebačke Esplanade i ove će godine ostati bez dovoljno mjesta za sve zainteresirane. Vjerojatno će više upadati u oči oni kojih nema negoli svi koji će nastupati na najsveobuhvatnijem festivalu vina u državi.

Uz domaće vinare, izlažu i strane kuće, bilo izravno, bilo preko uvoznika i distributera, a uz vino svakako idu i delikatese, sirevi, riblja i mesna ponuda 🙂 Međunarodni karakter daje i organizirani obilazak podruma sa grupom stranih novinara. Vinari i no-vinari družit će se ove godine po Hrvatskom zagorju, Međimurju i Moslavini 😉

Prema tome, 30.11. i 01.12. u Esplanadi: http://vino.com.hr/vinoCOM/

Smotra koju ne smijem propustiti 🙂

Label Grand Karakterre

Po uzoru na praksu izvana, Label Grand Karakterre pokušat će biti hrvatski The Real Wine fair, RAW, Montpellier Bio, odnosno neki Londonski, Pariški ili nama najbliži Veronski festival prirodnih, organskih i biodinamičkih vina.

Namjerno istovremeno (!), 30.11. i 01.12. u Apetit City-ju u Masarykovoj 18 u Zagrebu, održat će se izložba 30-ak vinara Italije, Slovenije, Austrije i Hrvatske. Imena koja su već poznata i priznata na svjetskoj sceni donose svoje blago na kušanje i u hrvatsku metropolu.

Šest je uvjeta koje vinari moraju zadovoljiti: organski ili sličan certifikat, bez kemijskih pomagala u vinogradu i podrumu, isključivo prirodni kvasci, maksimalno 80 000 boca godišnje, tehnički korketna vina, vinari moraju biti vlasnici vinarije.

Osmijeh na lice donosi činjenica da su neki kriteriji morali biti malo fleksibilniji kad su domaći vinari u pitanju ili se tumačenje istih prilagodilo konkretnim prilikama, ali u tom slučaju sam nekoliko imena ipak očekivao u našoj „repki“, prije svih – Tomac.

Freak show koji jednako tako ne smijem propustiti 🙂 http://www.labelgrand.com/

Riedel čaša za Malvaziju

Prije 10 dana sudjelovao sam na grupnom testiranju čaše za Malvaziju. Ako već ljudi znaju za Krapinsku Belinu kao „majku Chardonnaya“ tada su sigurno i vinopije već upoznati s odabirom čaše za Malvaziju Istarsku. Tako je ovo bila jedna od radionica na kojoj se testirala čaša, a ne vino. Šest uzoraka iz koje su se isprobavale mlade Malvazije, dakle regularne Malvazije bez „kerefeka“ 🙂 iz aktualne berbe.

Nije mala stvar kad Riedel uloži vrijeme i novac u razvijanje idealne čaše za Malvaziju u skladu sa grape varietal specific filozofijom. Malvasia Istriana tako će biti ambasador i promotor vina hrvatske. Već vidim kako poklanjam set dvije čaše prijatelju Darrenu u Oxfordu, Fredericu u Parizu ili Suzanne u Leibnitzu 🙂

U dogovoru s Miva galerijom vina koji preko Mohor trgovine zastupaju Riedel na našem tržištu, uspio sam užicati set koji ću pokloniti nekome tko ga zasluži. Zaslužit će ga ona/onaj koja/i pošalje fotografiju najtragičnije i najneprikladnije čaše iz koje je pio Malvaziju, na adresu: vinopija@xnet.hr do 04.12.2012.

BTW, ja nekako navijam za br 3 na slici ako se dobro sjećam.

Zašto baš 04.12.? Volio bi se razveseliti (nasmijati) last minute entrijima na rođendan. Prema tome, učinite nešto za mene, ljubim ruke. Slanjem dajete dopuštenje da fotografije koristim u bilo koje svrhe. Buahahahahaha 🙂

Lipanović, Vugava, 2010.

Cijena: 70,98 kn (studeni 2012.)

Početkom rujna ove godine sudjelovao sam na slijepom kušanju vina „bijele Dalmacije“ u organizaciji Klaudija Jurčića ispred Akademija wine institute i naknadno otkrio da sam drugim najboljim vinom ocijenio upravo Lipanovićevu Vugavu 2010. Svakako dovoljan razlog i da je potražim na polici Vrutka.

U čaši je nježne boje zlata, prekrasno viskozno… a na nosu

… breskva, ali koštica breskve kao začin ili nešto prosušeno za čaj

…floralni mirisi, mediteransko cvijeće

…istovremeno dubok i visok, ton mineralnosti, kamene toničnosti

Ipak, dominira voćno-floralni doživljaj koji nije banalan, nije površan već skoro nutritivan, iskonski hranjiv.

Morski val sa zadrškom zapljuskuje usta. Odjeci raskošno odzvanjaju.

Raskošne su mediteranske arome, bilje, korov i škrto tlo; zatim pelud, odnosno cvijetni nektar za pčele i kamena podloga… delikatesa iz lokaliteta Dračevo polje, Vis.

Konzistencija izuzetna, jasan i uravnotežen smjer koji se nadograđuje svakim novim gutljajem. Gorčina korice limuna u povratnom okusu idealno se uklapa u doživljaj koji je trajan i bogat, fantastično prožet „kamenom“ od početka do kraja.

Suho, kako i priliči 🙂 13,9% alkohola, kako i priliči 🙂 Međutim, ljepota doživljaja je ta koja će vinopiju natjerati da progovori „viški“, po mogućnosti i biševskim dijalektom. 91.

Priziva jela s povrćem, pomidorima, patlidžanima, mrkvom, češnjakom, lukom i krumpirom, a osobito velik i sočan komad Jadranske oborite ribe.

Jedno od ponajboljih vina „bijele Dalmacije“! Fantastično!

Trs, Traminac, 2010.

Cijena: 49,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=323490

Jesenska hladnoća idealna je kulisa i za tramince, a Srijem je odavno pravo mjesto za vinograde traminca odakle dolazi i ovo aktualno godište vinarije Trs. 2% deklariranog alkohola manje u odnosu na prethodno godište i bar 2% još bolje vino.

Na nosu je vrlo karakterističan suhi Traminac (deklarirano polusuh), izrazito aromatičan s naglašenim orašastim plodovima.

Vino je prilično „uljasto“ premda ne toliko koliko to zna biti u ekstremnijim primjerima Srijemskog vinogorja, punog je tijela uravnoteženog kiselinama odlično uklopljenim u polusuhu strukturu. Retronazalna gorčina u skladu je s orašastim aromatskim profilom i nimalo ne smeta.

U cjelini izrazito ugodno iskustvo. 86. Puno, međutim bez težine. 13,3% alkohola. Vrlo pogođeno vino. U jednom trenutku natjeralo me da zabilježim „Slavonski Chardonnay s aromama Traminca“ i s egzotičnom osvježavajućom notom reske kruške.

Svakako je Srijem poznat po Tramincu, ali ipak ostajem ugodno iznenađen ovom buteljom. Pravi Traminac koji ne trpi neko drugo vino za stolom 😉

Korta Katarina, Plavac Mali, 2008.

Cijena: 174,25 kn (studeni 2012.)

Smells like Christmas… Ne znam koliko je to tradicija, ne znam koliko je rašireno, ali znam da osobno u vrijeme blagdana težim darivanju i konzumaciji biranih malih plavaca najboljih položaja Pelješca, Hvara, Brača, Visa…

Korta Katarinin Plavac definitivno je u toj kategoriji „mirisa Božićnih blagdana“ za vinopije 😉 A pro pos mirisa, dekantiranje obavezno!

Vrlo ozbiljna boja u čaši sugerira još odležanije vino od 4 godina stare berbe. Toplina sunca (15% alc) na nosu, smokve i rogač, pržena kava, šljive i višnje, puno višanja koje ustraju permanentno, intenzitetom koji je „pod kontrolom“.

Slatka trpkoća zadržava se na nepcu u beskonačnom završetku. Prekrasne voćne kiseline u početku i na sredini prenose punoću aroma Postupa i Dingača iz gutljaja u gutljaj… ali upravo sitni tanini čine podatnost i mekoću realnom, stvarnim Plavcem Malim, od kože do koštice, u cjelini koja je veća od sastavnih dijelova.

Uspijeva biti puno i prepuno, ali i profinjeno, elegantno vino. Tanini tradicionalno divlji, a vino koje je ipak zaokruženo i harmonično. Nemoguć balans ostvaren, na rubu preintenzivnog, a čini se najbolji Kortin Plavac do sada! 90

Zašto? Zato jer je prepoznatljiv Plavac Mali s najboljih položaja brižno pretvoren u respektabilno uravnoteženo vino. „Sanjivo vino“, nivelator tlaka 😉 Respekt.

Buhač, Graševina, 2011.

Cijena: 24,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=324844

Nakon što je vinsku publiku razmazio odličnim i cjenovno prihvatljivim crnjacima, bijela perjanica Slavonije, pa tako i Iloka, novi je konkurent utrke vrijednosti za novac.

Zelena jabuka, kora grejpa i kriška limuna 🙂 Prava „zelena svježina“, najviši ton u skali, otvarač apetita neskrivenih kiselina. Zelena jabuka i grejp potvrđuju se i u ustima ispunjenim svježinom i laganim tijelom uz diskretno gorkasti aftertaste.

Dominantna je lakoća, sitno tijelo, brz finiš, sve u svemu, izrazita pitkost! Vješto posloženo za toplije dane od aktualnih, ali opet zahvalno kao tradicionalna protuteža sezonskim masnijim jelima recimo. 84

Krauthaker, Dobro vino (crno), 2011.

Cijena: 39,90 kn (listopad 2012.)

Svojevrsno „kućno vino“ koje je Krauthaker kreirao za Dobra vina uopće nije loše. Dapače, posjeduje prilično hrabar karakter koji se možda mnogima neće svidjeti, ali za razliku od ziheraškog bijelog Dobrog vina, crno je utoliko zanimljivije.

Vrlo kontinentalno crno vino s nosem koji podsjeća na Frankovku, čak i neki Zweigelt. Sorte kupaže su međutim Portugizac, Blauburger, Syrah, Merlot, Cabernet Sauvignon. Pet vina za jedan ipak dominantno voćni nos, frutti di bosco.

Zrela voćna dominacija nastavlja se i u ustima. Suho, uz privid slasti i pitkosti koji priliči kontinentalnim crnjacima. Pitkost ne znači da nije dovoljno puno. Dapače, tijela je iznad očekivanja i dojam traje dugo nakon gutljaja. Osjetno ambicioznije od Krauthakerove „45,3 paralele“…

Zdrave kiseline, sitni tanini, baš ugodno vino. 85. Zahvalno uz velik broj različitih jela uz koja bi naručio crno vino, osobito crno vino „s malo začina“, malo vragolastog karaktera koji ga čini živim. Vrlo dobra vrijednost za novac.

Carsus, Žilavka, 2011.

Cijena: 96,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=352034

Ponajbolja „regularna“ Žilavka dostupna na Hrvatskom tržištu, poput Blatine ima svoju premium verziju. Isto vino, ali dodatno odležano u hrastovim bačvama. Nevjerojatno je da se barrique nigdje na etiketi ne ističe krupnim slovima 🙂 Nevjerojatno i pohvalno.

U čaši je boja, očekivano, intenzivnije zlatnožuta. Mediteransko bilje i makija na nosu. Nešto više drvenasto na nepcu, ali s vremenom u čaši otvorenije i sve punije. Dakle, kraće dekantiranje poželjno i temperatura serviranja je najbolja ni prehladna ni pretopla (15-18 stupnjeva).

Vrlo suha i ekstraktna Žilavka s acidičnom kičmom u čvrstoj strukturi. Zelenkaste kiseline isprepletene sa senzacijom nezrelosti voća, zatim aromatične ljekovite trave „prosušene“ drvom i besprijekorno uklopljenih 13,6% alkohola u vitkom tijelu.

Slanost morskog kamena u čaši oplemenjuje i produbljuje doživljaj koji je drvom zaokružen dovoljno diskretno. Stoga, vrlo sofisticirano vino sorte Žilavka. 87

Antunović, Plavac, 2010.

Cijena: 29,98 kn u Vrutku http://www.vrutak.hr/product.aspx?c=0&p=317978

Odrastao sam na ovakvim vinima. Bazni Plavac Mali, idealno iz vinogorja kod Kune Pelješke obilježio je mnoge obiteljske ručkove i pouzdanost je uvijek bila najcjenjenija kategorija.

Čini se kako je sazrijevanje u hrastovini učinilo ovo vino dosta zadimljenim na nosu, ali sretna okolnost je da taj aspekt brzo izvjetri. Na nosu se može naslutiti rudimentarno vinozno iskustvo Plavca Malog.

Spoj tvrdoće i aromatike voća koji u potpunosti funkcionira tek uz jelo. Tjestetinu sa šalšom od pomidora i dimljenom suhom pancetom je recimo izvrsno pratilo.

Opori, tvrdokorni, nepogrešivo Pelješki Plavac Mali uistinu je osebujan na nepatvoreno vinski način. To je prototip Plavca Malog na kojem sam odrastao i koji se danas očito može dobiti za niti 30 kuna u butelji. Bez kompleksnosti, bez finesa, ali to ne znači i bez karaktera. Suh i škrt artificijelnim voćnim aromama vjeran je asketskom izričaju Pelješkog Plavca iz polja… 84. Relativno nizak alkohol od 12,7% i nešto manje tijela jedini odudaraju od tog identiteta, ali obzirom na godište to ima smisla. Više negoli osjećaj skoro floralne „slatkoće“ koji ostaje u ustima.

Uvjelrjiva “vrijednost za novac” ponuda.

Polesina, Oro Istra

Cijena: 45,50 kn (listopad 2012.)

Oro Istra. Etnograf bi mogao pomisliti kako se misli na makedonska ora i čočeke 😉 Dvojezična „Istra“ uz „oro“ može značiti samo jedno – zlato, odnosno najslađe grožđe Istre. Muškat podruma Polesina nepretenciozno je polusuho vino sorte Muškat, tradicionalno cijenjene u Bujštini.

Najčešće vinificirano kao slatko ili poluslatko vino, prosječnom je konzumentu skoro prava rijetkost naići na polusuhi, a osobito suhi Muškat.

Najveći gušt je u tome što će i najsuši Muškat biti slastan, prividno puno slađi nego što će to analize potvrditi. Tako je i s Oro Istra. Nepogrešivo muškatni nos, aromatika slatkog grožđa uz nešto manga i ananasa doduše…

Vrlo ugodne kiseline čine doživljaj ugodno reskim s muzirajućom teksturom 😉 Breskvasto i mareličasto u ustima poprima formu koja klizi nepcem bestežinskom lakoćom.

Za razliku od slatkih muškata, ovakvo vino neusporedivo je zahvalnije na stolu. „Preobratitelj“ koji pretvara normalne ljude u vinske zanesenjake 😀 84. Ima li čega lošeg u uživanju u rashlađenoj trivijalnosti? Pitanje koje je, naravno, retoričko.

Brkić, Žilavka, 2011.

Cijena: NA(listopad 2012.)

Ni Greda, ni bijeli Mjesečar, ni Limousine nisu toliko lijepa vina koliko to Žilavka može biti.

Prekrasno nježno… i cvijetno i herbalno i jedinstvene aromatske signature bijelog zaleđa Dalmacije i podneblja Hercegovine. Stanovita vegetalnost, čaj od ljekovitih trava, fina senzacija minerala, intenzitet i arome koji se izmjenjuju, svjedočanstvo kompleksnosti i kod „regularnog“ vina kakvo je i ova Žilavka iz Brkićeva podruma.

U potrazi za mekoćom poželjno je ovo vino pustiti da se malo ugrije u čaši, da se organski materijal iz vinograda prezentira u svojoj punoj ljepoti. Ljepota inače nije riječ kojom bi se ozbiljan deskriptor poslužio u pokušaju opisa vina. Meni savršeno odgovara doživljaju Brkićeve Žilavke.

Ljepota koja nije šminka, koja pokazuje dubinu i onu vrstu uravnoteženosti koja nastaje u vinogradu, mukotrpnim radom i smislom. 90. Harmonija.

Čak i temperirana u čaši, ravnomjerno hladi nepce. Radiant charisma 🙂

Jedna od meni najdražih Žilavki, iz nešto toplije godine, nešto ekstraktnija i alkoholnija (12,7%) u kontekstu ranijih godišta, ali jednako posebna i dodatno uvjerljiva.