Dnevnik vinopije

Cijena: 123,50 kn

Lokalitet ili osobna posveta? Oboje pomalo vjerojatno 🙂

Ono što je sigurno, Draga je jedan od cijenjenih položaja Plešivice. Tamo gdje obitelj Korak uzgaja Syrah.

Posveta ili ne, svi dosadašnji Korakovi rosei, unatoč školovanju u drvu, bili su mi puno više „ženskasti“ od ovog.

Već je blijeda boja breskve potpuno različita od obojenih ružica koja su se ranije mogla kušati u podrumu Korak.

Boja koja sugerira suptilnost i finoću, stvarno je breskvasta i na nosu, nalik mirišljavom bijelom vinu kakvo baca na arome livadskog cvijeća. Međutim, u dubini jedna začinska komponenta otvara intrigu i stvara zauzubice. Nešto mesnato, sočno i spicy, što Syrah može osigurati.

Prekrasna struktura, svježina agruma, ali s voćnosti koja je „neušminkana“, a vino skrojeno artizanalno. Poput posebne bačve u podrumu u kojoj se Božanska providnost nasmiješila trudu vinara. Ostvaren sklad koji istovremeno gasi i stvara žeđ.

Ovo je posljednje od „otkrića“ s Pink Daya koje sam potražio da isprobam u miru. Nakon ovih bilješki raspitao sam se zašto je 2015 Korak rose toliko drugačiji i meni puno bolji od dosadašnjih. Osim dobrog materijala naravno, iz berbe koja je to omogućila, smatram važnim navesti spontanu fermentaciju. Također i neutralan hrast, staro drvo. U kojem je vino polagano fermentiralo tijekom 9 mjeseci da nije bilo potrebe ni dosumporavati, ali je zato stalno miješano na vlastitim kvascima.

Boji unatoč, nije Moja Draga baš toliko delikatna i suzdržana. Ova je sportski tip u punoj kondiciji. Mlada, mišićava i rezolutna, s iskričavim karakterom i snagom 13% alkohola kojim srećom ne šamara, ali britkim jezikom koji ipak ne ostavlja gorčinu 🙂 već svježinu. Stoji dostojanstveno, na početku svojeg puta. Gleda te u oči.

Ukoliko si kao jednu od referentnih točaka za Cabernet Franc postavim ovo: https://vinopija.com/2016/04/29/chateau-de-coulaine-chinon-2012/

i nastavim se kretati u smjeru Poreštine u sljedećih 10 godina, koliko iznosi vrijednost potencijalne energije?

Cabernet Franc 2006. prvi je samostalni CF obitelji Legović. Idealnih 12,8% za vino potpuno zdravo i u odličnoj kondiciji deset godina kasnije. Mentolasto-herbalno-floralni mirisi. Začinski nos i začin na nepcu. Vinozno iskustvo brašnjavih zemljanih tanina. Energično.

 

Cabernet Franc 2007 je mesnatije, kožnatije, „praljavije“ iskustvo, ali na dobar način. Taj lagani zagonetni farmyard ide prirodno uz zemljani karakter i prezrelu voćnost tako da mi je skoro žao kad nestane nakon nekog vremena. No, tada začinsko srce počne pulsirati gipkim taninima odljepljujući tijelo od nepca u eteričnoj raskoši.

Upečatljivo na nepcu, bogato u kontekstu. Ne punoćom, ne količinom već kvalitetom ekstrakta, Perzistentno, u punoj formi, razlijeva svoju aromu u ustima i ostaje.

Cabernet Franc 2009 osjetno je koncentriraniji. Još uvijek prilično „zatvoren“ u usporedbi. Čvrsto i prilično monolitno vino, što zvuči bolje od „kruto“, a zapravo kameno. Mineral i lagano zemljani tanin. Otvaralo se danima ne gubeći na čvrstoći, kao niti ranija godišta uostalom.

Cijena: courtesy of Paul Bradbury

Bio je to Pink Day i bilo je to ovo vino. U ožujku još uzorak iz bačve, u međuvremenu punjeno u podrumu Andre Tomića na Hvaru.

Vino potpisuje Joanne Ahearne, Master of Wine. Nazvano je Rosina po njenoj majci.

Najznačajnija informacija je da se radi o vinu sorte Darnekuša. Autohtona sorta otoka Hvara koja se rijetko pojavljuje samostalno. Zapušteni Plančićev vinograd Darnekuše bio je službeno najviši vinograd u Hrvatskoj. Od etiketa danas dostupnih na tržištu poznat mi je još samo Dubokovićev Laganini. Ne znam je li to 100% Darnekuša. Znam samo koliko bi mi dragocjene danas bile zdrave boce Plančićeve Darnekuše 2005 i 2004.

Nos, lišen banalnosti, s pravim balansom koji osvježava i budi. Rosina je bez vidljivog ostatka sladora, ali nježno, mekanih kiselina, sočno.

Svježa jagoda idealne zrelosti okosnica je aromatskog doživljaja. Stvarno, i korjenasto povrće… ali i još nešto suptilnih senzacija koje nije lako detektirati.

Jer cjelina je pitka, vino lako klizne nepcom i ostavlja trag… perzistenciju dobrog materijala, čak s nježnim taničnim stiskom u afteru.

Jedva čekam crno vino kad bude spremno.

Brojni objavljeni komentari i vlastiti postovi čija korisnost se mnogima tek danas otkriva sugeriraju kako najava sljedeće radionice nije niti potrebna. Autor najizravnijih, najpreciznijih i najdalekovidnijih kritika domaće vinske scene i jedini autentični vinozof hrvatskog govornog područja, održat će u Vinskoj čitaonici večernje druženje.

Nekome tko je u kritičnoj mjeri formirao i moj uvid, Vinska čitaonica osjeća se privilegiranom organizirati premijernu i izvjesno neponovljivu radionicu, a zapravo druženje uz vina u Buonsangueovoj režiji. Ovo je prva i vjerojatno posljednja 🙂 večer s Buonsangueom koja je „otvorena za javnost“.

Mjesto i vrijeme: Restoran Vinodol, srijeda 14.09.2016. u 19:00 sati
Popis vina: courtesy of Buonsangue
Popis jela: courtesy of Vinodol
Cijena: 750,00 kn

Broj sudionika limitiran (12 mjesta)
Rezervacije na: ivan@vinskacitaonica.com

Cijena: 89,98 kn

Jesam li dovoljno cijenio Tomčeve Sauvignone? Premda je u domaćim okvirima malokoji bio bolji, nikad mi nisu ti Sauvignoni bili toliko uspješni.

Sad kad sam to rekao… mislim da je ovo vino najbolji hrvatski Sauvignon koji sam probao.

Bitno drugačiji od genijalnog Galićevog iznenađenja iz 2008. ili najboljih Bolfanovih Sauvignona koje volim povezivati s najoštrijom travnato-voćnom južnoštajerskom tradicijom. Svakako još više različit od međimurskih majstora, konkretno Belovića koji zna čuda raditi s ovom sortom ili od kutjevačkih Sauvignona, prvenstveno Zdjelarevićevih A Capella etiketa, a da ne spominjem poneke podunavske favorite često naglašenih aroma na bazgu.

Valja priznati, Tomčev je Sauvignon još bebasto mlad s površinskim senzacijama koje prvi tren podsjećaju na gumene bombone, ali ubrzo se opasno približava idealu bestežinskog, bestjelesnog vina čiste arome. Pravi je Sauvignon poput paučine, magične ekspresije kakvu sam doživio jedino i isključivo u Sancerreu Edmonda Vatana „Clos la Neore“.

Tomčev novi Sauvignon uravnotežio se na 13% alc. Topi se poput snijega u ustima i ostavlja čistu aromatičnu sreću. Neopisivu. Kopriva, zelena paprika, ogrozd ? Da. Ali, opet drugačije.

Vjerujem da ovo mogu preporučiti bilo kome. I nekome tko svaki dan cucla Silexe, nekog od i kod nas nabavljivih svijetlih primjera ishodišne apelacije Sauvignon Blanca, ovo ga mora dojmiti. Šteta što ga ima toliko malo, ali to je kod ovakvih vina pravilo, a ne iznimka. Iznimka je maloprodajna cijena ispod sto kuna za ovakvu bocu.

Cijena: cca 30 Eur

Tamno. Mračni Lagrein u punoj zrelosti. Ravnomjerno dozrio u potentan, divlji “sok”. Mirisne naznake kožnatog u početku nisu samo naznake.

Na nepcu se paprenost i osobito kožnatost, brutalno potvrđuju na nepcu. Obožavam takav začin.

Tanin kožnat, a kiseline postojane 🙂 Suho kao mokra zemlja 😀 S barutom. Koji se zapalio i sad mi ekspodira u ustima intenzitetom koji samo terroirsko vino može osigurati.

A terroir je specifičan. Premda je i Alto Adige uslijed rasta popularnosti pravio glomazne ljubičaste barikirane Lagreine, Heinrich Mayr radi po svojem. U njegovoj potrazi, Lagrein je suptilnije, kompleksnije, skoro asketsko iskustvo, koje nastaje u nekako previđenih 6 hektara usred Bolzana. Ivan Salopek mi je rekako kako nakon svih godina, Mayr izjavljuje da još uvijek u potpunosti nije razumio sortu Lagrein.

Dok razmišljam o tome, kao što se to događa kod po definiciji kompleksnih vina, ubrzo divlju narav zamijeni suptilna finesa. Brutalna koža postaje krvava trešnja. Svaki tanin sitan, priziva janjeće pečenje kao malokoje vino. Uh.

Kad bi sortu zamislili kao da je glazbeni instrument, Nusserhof Lagrein bio bi neko osebujno glazbalo koje daje osobite zvukove. Nešto što zvuči ruralno, ali i mistično. Neko raritetno duhalo možda, koje svira izvan notnog zapisa, definirano isključivo kontekstom. Ali ipak u svojem ritmu, melodiji i harmoniji. Balans koji ne može ostvariti notni zapis, već isključivo iskusna ruka interpretatora. Umješnost bez koje nema ni umjetnosti.

Cijena:

Mladi Tadej Kavčič baštinik je jasne obiteljske tradicije u Dornberku 5 generacija unatrag.

Njegov pristup jasno se da iščitati iz monosortnih bijelih vina vipavske Kmetije Barkola, ali drago mi je da sam imao priliku otvoriti vino jedne od meni najdražih sorti, Cabernet Franc.

Zapuh tostirane bačve površinska je senzacija zbog kratkotrajnog školovanja u drvu. Čim taj aspekt izvjetri, izbija voće. Koncentrirano.

Na nepcu se potvrđuje i zemljanost. Očekivana senzacija Cabernet Franca.

Naizgled mutno, poput ambalaže 🙂 pod pravim svjetlom je vrlo bistro rubin crvene boje, transaparencije kakve CF i treba biti.

Robustan i grub, ali pošten s očekivanim razvojem u boci. Unatoč prezentnoj pravoj vinoznosti, aromatski raspon je visok, od paprenastog i trule višnje do zemljanosti.

Cijena: cca 13 Eur

Bijela Fantasia je kupaža Chardonnaya i Sauvignona. Spoj koji u pravilu zahtijeva majstorstvo poput Zdjelarevićevog Naguala recimo.

Viinarija Colja pravi puno etiketa monosortnih vina internacionalnih i vipavskih sorti, ali ovaj spoj je raritetno uspješan.

Slamnatožuto vino. Bez vidljive teške zasićene žute boje ne daje naslutiti niti sortiment niti školovanje, niti dob.

Upravo ta nevjerojatna postojanost materijala ubranog prije 5 godina oduševljava. Prekrasan zreli Chardonnay na nosu, dunje. Punoća koja traje dugo na nepcu. Crisp zelena lakoća. Svježina, ostvarena da traje, u smislu sposobnosti odležavanja.

S vremenom se lijepo uravnotežilo. Limeta se spojila s dunjom. Punoća produbila, svježina ravnomjerno rasporedila. Čvrsto, uz čak taničan grip, s nevidljivih 13% alkohola.

Cijena: cca 15 Eur

Doživljaj je suh, ekstraktan. Drugačiji od dominantne stilistike Vipave na način kao što je Enjingi recimo, vidno drugačiji od ostalih kutjevačkih vinara.

Miris vina je bogat i opojan. Dunja, ananas i breskva. Ali i borovina, smola.

 

Dobra doza maslačnosti na nepcu podignuta dobro raspoređenim kiselinama. Još uvijek dosta zelene jabuke unutra. Osjećam materijal kao prekrasno dozrelo grožđe, do granice gorčine.

Vinarija puni svega nekoliko etiketa iz vlastitih vinograda na odličnim položajima u Vogrskom, ispod Nove Gorice.

 

Cijena: 179,90 kn

Traminac. Botritični vonj preobratitelja i legenda o Iloku.

Prvo se odnosi na dopadljivost vina ove sorte zbog kojeg se često sviđa ljudima koji „ne piju vino“. Također na karakterističnu aromatiku po kojoj je Traminac prepoznatljiv zbog sposobnosti dozrijevanja sorte uz nakupljanje sladora i plemenite plijesni te niskih kiselina.

Drugo se odnosi na domaću mitologiju da je iločki traminac „najbolji na Svijetu“ i sličnu neutemeljenu euforiju. Dok doista Ilok između ostalog može dati fantastične Tramince, kao referencu za dobar Traminac koja je dostupna na domaćim policama odabrao sam jedno od prvih imena regije koja je u vinskom svijetu stvarno prva asocijacija za Traminac.

Premda i sam Olivier Humbrecht smatra da se mineralnost ne može detektirati u mirisu, njegova filozofija kao da izbija već na nosu. Jer uz slatkastu peludno-cvjetnu mirisavost Traminca, nos naslućuje da će gutljaj biti na pravi način – slan.

“Finding a high mineral fraction in a wine is a sign of a soil that functions properly and a sign that the vine is able to extract these minerals from the soil.”

Nije to lako detektirati kraj svih aromatičnih senzacija od korice limuna preko smeđe kruške do metvice i kadulje, ali s vremenom će se taj aspekt intenzivirati dok će ostali postajati suptilniji.

Dok intenzitet mirisa priprema nepce za koncentrat stare loze (66 god) jednog od prestižnih položaja cijelog Alsace-a odakle Domaine Zind-Humbrecht još uvijek uzima materijal za Massale selekciju, na nepcu je jasan ostatak sladora i to osobito upadljivo nekome tko smisao traži isključivo u čim suhljem vinu. Međutim je ovdje to potpuno nebitno. Skoro bi se usudio napisati „prirodna pozicija“ ovog vina.

Organski i biodinamički proizvođači poput Zind-Humbrechta nisu baš skloni 😉 koristiti ostatak sladora kao manipulaciju, osobito ne u ovakvim bocama koje se čuvaju duže od desetljeća u kolekcionarskim podrumima.

To je naprosto Traminac. Kupio sam ovo vino da objavim dojam kao primjer što Traminac može biti. Kako uz svu punoću i aromatičnost u svojoj zavodljivoj strukturi ostaje delikatno, decentno, ali čvrsto i duboko te osobito – uravnoteženo. Uz 14% alkohola k tome.

Tenzija na nepcu, suzdržana energičnost, nije samo zbog mladosti ove boce. Tu je zbog dubinskog sklada Mjesta, Čovjeka i Sorte. Umješnost koja ne traži drugu afirmaciju izuzev kulture stola. Alzaški sirevi nisu nam lako dostupni, ali azijska kuhinja već jest. Kad azijski začin susretne ovako strukturirani Traminac, ostvaruje sinesteziju koju ćemo htjeti ostvariti uvijek iznova.