Dnevnik vinopije

Cijena: 150,50 kn

Dva i pol sata u dekanteru, još uvijek zadimljenost i višnja uz toplinu očekivanih 13,4% alkohola. Još dosta zatvoreno, još dosta mlado, koncentrirano i gusto, barem na osnovi šnjofanja… ne bi očekivao Teran 😦 Ne miriši kao Teran. A ja baš volim taj Teran Gran Teran je jedan od osnovnih razloga i zašto izrazito cijenim Coronicu.

U ustima acidičan identitet ipak izbija iz gutljaja. Premda je taj aspekt ukroćen i iskorišten kao nosač glomazne konstrukcije još u izgradnji. Osjećam da će vino biti bolje sutradan, kao i da mu treba vrijeme u čaši, ne samo u dekanteru…

Mineralno-zemljani aromatski aspekt ono je što izdvaja Gran Teran. Voćnost koja je dublja i vinoznija kao što je to kod ozbiljnih vina, također. Barem bi volio da je to tako ili barem na tragu toga u ovoj 2009.-oj, opulentnoj godini izobilja sunca. Za sad su to više moja priželjkivanja. Kada nakon ljubičaste i sadašnje rubin crvene vino napokon poprimi granitni odsjaj, znat ću što mi znači Gran Teran 2009. Ne znam kad će to biti. Očekivanja su jako visoka, a nikad nisam bio ovoliko uznevjeren. Još to nije posloženo kako treba. Tanini „preneutralni“, kao da su „usisani“ u novo drvo !? Mineralnost još „sirova“, ali uz tvrdi masni sir doduše… ne smeta 😉

Cijena: cca 70 kn

Na nosu voće i guma, na etiketi „Vrhunsko kzp – Kutjevo“ oznaka 🙂

Voće je crveno, ali pastelno. Ne prezrelo, ali „jesensko“. Nisam jedini koji Crni Pinot povezuje s tim godišnjim dobom, onime na što jesen asocira.

Nježan, gladak gutljaj traje dugo. Sasvim dovoljno da iz tog satenskog dodira iznenadi srčanošću, zaigranim impulsom koji kipti energijom voća.

Nije to do kiselina koje su izvrsno raspoređene… Vino još traži pravu ravnotežu, premda je sad u strahovito zavodljivoj fazi, možda čak u slasnijoj nego što to zabranjeno voće opravdava. Uistinu, jabuka slatka kao grijeh.

A obzirom da je danas ekvinocij, a ljeto se baš nije iskazalo, sretan nam prvi dan jeseni. Nazdravit ću 900-om dojmu i najviše, petom rođendanu moje Nike.

Cijena: 69,25 kn

Nije neobično za dobre Plavce da su kruti i zatvoreni na nosu i nakon 3 sata u dekanteru. S tim da daleko karakterističniji „grippy tannins“ u 2010 Plavcu potenciraju suhoću, kao komadi tune u konzervi 😛

„U skladu s izvornim okusima“ ne bih preporučio mali srk 😉 Radije junački gutljaj jer tek tada će djelovati homogeno i uostalom, tek tada će biti zaista pitko.

To što je malo tvrđe i pomalo opterećeno drvom ide u prilog neostvarenoj zrelosti, ali je baš ta struktura tanina ovdje znakovitija od efemernosti drva na nosu… ono što je interesantno je da sva ta koncentracija ne koncentrira onu posebnost voćnih, eterično-herbalnih i zemljano-mineralnih senzacija po kojoj su Miloševe Ponikve prepoznate.

Ipak, premda nije s onoliko osjećaja „izbrušeno“ koliko je to za očekivati od Miloševog Plavca, ta prepoznatljivost je ipak prisutna.

Naprosto, koncentracija i visoka ekstrakcija nedovoljno zrelog materijala kišne 2010. godine znači zelenije i suhe tanine gorkastog završetka. Vrijeme će reći kako će dozrijeti u boci.

Cijena: ?!?

Potpuno transparentno, ali zagasito… jesensko 😉 Doduše, jasno i bistro, nimalo pastelno.

Kasno, prosušeno voće i bilje, potpourri, i za Crni Pinot nešto više topline na nosu… ali nema onog riječnog mulja. Sviđalo mi se to 🙂

Premda, ovo mi je bio užitak ispijati. Djeluje sofisticirano 🙂 Produhovljeno. Još da nema te dosadne alkoholnosti… ali koja se uz jelo ne osjeti.

Pokazuje se odličnim čak i uz pljeskavicu sa sirom i kajmakom jer reska energija izbija iz naočigled smirene cjeline. Gutljaj koji se činio „mutnim“ i „zahrđalim“, ali na dobar način, ispire i začinjeni grill.

Ne samo da ispire, ostaje dugo u afteru. A da ne mora biti „bučno“, tanično ni preekstraktno. Stvarno, ne želim ustati od stola…

Blago rashlađeno na svojih 16 stupnjeva, bez dekantiranja, iz Pinot Noir čaše, alkoholi nestaju, a kiseline, koje mi čak nedostaju, bude apetit…

Ne znam cijenu jer nisam primjetio u maloprodaji, a ni punjenje nije bilo službeno u trenutku dok sam dobio ovo vino na jednoj prezentaciji, ali dojam zaslužuje objavu.

Cijena: 74,90 kn

Bottled: Oct 2013. Volim vina sa sortama u minucioznim postocima 🙂 78% Carmenere, 15% Sangiovese, 7% Cabernet Sauvignon. Podsjeća me to između ostalog na Monte Bello, assemblage kalifornijske vinarije Ridge, možda jedinog vina Novog Svijeta za koje bi na slijepo bio siguran da je europsko. Kamnikova situacija potpuno je obrnuta. Carmenere, premda izvorna francuska sorta, prva je asocijacija za Čile i Argentinu. Winemaker`s Selection još je jedan Kamnikov konkurent u utrci za prestiž Novoga Svijeta.

Toplo na nosu. Izrazito koncentrirano. Vrlo vrlo mlado, skoro „sirovo“. Vrlo „dark fruit“, cikla, liquorice crni bomboni…

Slatki korijen u nešto mekšem omotu s mrežom još ljepljivih, ali sitnih tanina koji ne ometaju „omotač“. Cjelinu, koja je ipak robusnija od očekivanog i aromatski čak na tragu zemljanosti ispod sve koncentracije.

Srećom, nema prezrelosti, nema sirupastosti, nema težine na nepcu, premda Kamnik Winemaker`s Selection svakako nije oličenje suptilnosti i elegancije. To ni nije njegova igra. S nešto jasnijim i neobično dobro uklopljenim više jabučnim negoli mliječnim kiselinama koje cjelinu čine pitkijom, kao što sam rekao – Kamnikov konkurent u utrci za prestiž Novog Svijeta.

Cijena: 179,90 kn

Ovako izrazito tamno, neprozirno gusto vino, kako u čaši tako i u mirisu, ostavio sam preko 2 sata u dekanteru. Koncentrirano voće (kupine, borovnice, crni ribizl), papar i katran, koža i duhan, spicy Syrah, sve uz dosta topline (14,1%).

U ustima, struktura je dobra. Unatoč ogromnoj ekstraktnosti, tijelo ne puca po šavovima. Drži se na hrpi. Tanini sitni i pomalo drvenasti, ali glatka tekstura, a cjelina pitka i sočna, zahvaljujući sjajno raspoređenim kiselinama i usklađenosti.

Upravo u skladu s deklariranim vrućim Makedonskim podnebljem, dvostrukom redukcijom prinosa te 18 mjeseci novog francuskog barriquea.

Obzriom da nije prezrelo, mogu zamisliti kako će se s vremenom lijepo integrirati, kiseline se još dublje uklopiti, tanini postati slatki, koncentracija opustiti… bit će to i dalje vino koje grije, moćni crnjak u skladu s prirodnim predispozicijama sunčane Makedonije. Jer trenutno je debelo kao vosak kojim je obloženo. Srećom ne i teško kao boca u kojoj je čuvano 🙂

Po preporuci liječnika, „za krv“. Impresivan učinak protiv anemije 😀 Začinjenost Syraha dobro funkcionira u sunčanoj klimi, prema provjerenom stilu Novoga Svijeta. Vanilizirana suha voćnost, ali visoka pitkost unatoč koncentraciji i snazi. Ipak Syrah ostvaruje svilenkastije i mekanije tanine od Plavca ili Vranca.

Ten Barrels čini se skup, ali napravljen je da na ocjenjivanjima nadmaši još skuplje Čileance i Argentince. Serial No 6099/6395 Bottled: Feb/2013

Cijena: 49,98 kn

Vječan crveni mošt od nekih jako slatkih bobica. Ali ne prosušenih, ne botritičnih ili zaleđenih… doduše, miriši kao da su bobice zamrznute da bi potencirale hrskavu svježinu. Svakako dobrodošla odlika slatkih vina.

2013.-a Ruža je slatko vino, ali osvježavajuće u svojoj prirodi. Uz muškatne i cvijetne mirise (ruža), naranča i džem od dunja su arome koje zavode na kušnju. Usto, ružine latice nisu osušene, još su „žive“ 😉

U ustima, višnja maraska idealne zrelosti, sitna, ali dinamitna, sa svom sačuvanom višnjastom acidičnosti. Mali bitter lemon u retrookusu jedini se ne uklapa u inače skladnu i pristupačnu cjelinu. Cjelina osvježavajuće slatkog, vina dozirane voćnosti i prikladne vinoznosti. Sklad koji utjelovljuje podrum Ritoša, u ovom slučaju ipak nesvakidašnjim porečkim ruža muškatom. Jer ne znam koje drugo crveno slatko vino mogu zamisliti i uz odležani stejk 😛

Cijena: 50 kn

Ne znam kako izgleda zeleno zrno kave, ali ova kupaža Cabernet Sauvignona, Frankovke i Merlota iz Baranje me podsjeća na „zeleno zrno kave“. Zapravo, „zeleno“ je na nosu, dok je koncentrirana voćnost „začinjena“ kavom i duhanom.

Na nepcu, uravnoteženost djeluje kao sredina na vagi između kiselina i malog ostatka sladora. Oboje uklopljeno poput i 12,9% alkohola, ali oboje nemirno i puno života, još u potrezi za dubljom ravnotežom.

Reskoća ima skoro fizičku manifestaciju u vidu pikave teksture. Sami tanini još su „ljubičasti“, ali unatoč mladosti lijepo zaokruženi.

Sviđa mi se ovaj sočan ispirajući gutljaj, zrele trešnje na tragu Lambrusca, samo nekog domaćeg i tradicionalnijeg, ne industrijskog.

Cijena: cca 160 kn

Autohtona turska sorta u monovarijentalnom vinu iz regije Elazig u Istočnoj Anatoliji. Trebalo bi pisati upozorenje “dekantirati brutalno”. Ljubičasta koncentracija. Između ostalog i mikroskopskih, ali nevjerojatno brojnih tanina… populacija koja kao da ima vlastiti život.

Baš su tanini najviše fascinantni. Lijepe se za nepce nakon naizgled pitka gutljaja. Ništa čudno i neviđeno, ali… naizgled pitko znači da se 14,5% alkohola ne osjeti na nosu toliko koliko bi mogao očekivati, a na nepcu vrući južni crnjak. Masivan kao i boca u koju je spremljen na čuvanje. Srećom, našlo se nešto janjećeg buta koji je jedva parirao 🙂

Hladna ljutkastost i crni čaj jedini su zanimljivi uz koncentriranu voćnost na nosu. U ustima pak, uglađen i zaobljen gutljaj prelako klizi. Prenosi snagu sunca daleko više nego ista etiketa u godištu 2010. koju pamtim kao uspješniju berbu i daleko artikuliranije godište…

uglavnom zanimljivo je ovo ubaciti u neki blind i slušati opservacije 😉