Dnevnik vinopije

Cijena: 55,00 kn (-50% MPC)

Ponekad mi nije žao što opstojim na zasićenom, ali nerazvijenom vinskom tržištu 🙂 Prosječan konzument vidi npr. Malvazija 2002. po prepolovljenoj cijeni i vjerojatno misli kako je vinu „prošao rok“ jer ni najluđa domaća Malvazija Istriana ne dostiže ove godine (za sad). Ali ja vidim Čotar i bez oklijevanja potražim bocu s najvišom razinom sadržaja 😉

Ovo osobito vrijedi za Teran kmetije Čotar sa slovenskog Krasa. Artizanalna posvećenost i inzistiranje na tradiciji u skladu s rastućim trendom „naturalnih vina“ osigurava i zahtijeva od vina dugovječnost na koju se ambiciozniji domaći konzument tek treba priviknuti.

Tako da zrelo vino kraškog Terana nije niti neobično niti antikno. Osim što miriši poput zrelog Burgundca, koji miriši na Teran 😀

Prstohvat volatilnosti, žmul hlapivosti, ljepilo koje ne narušava integritet vina. Ovo je za vinske duše. Naviknut sam da acidičan teranoidni karakter naglašava sirovu voćnost. Ovdje te kiseline naglašavaju mineralnu signaturu, informaciju iz tla.

Okus krvi koja podsjeća na voće umjesto okusa voća koje je „krvavo“. Zarazno, kao prvi put kad čuješ npr Lovrinac (Dječaci) pa ne možeš izbiti stvar iz glave…

Otvorio sam bocu oprezno. Tri sata prije konzumacije, da bi tek sad počelo plesati u čaši. Staro, višestruko korišteno drvo koje nije za bacanje. Koje nije dio kontrole, već dio nasljeđa presudnog za ispravnu valorizaciju ovakvog vina.

Toliko uzbudljivo, osobito na nosu, a deset godina od berbe još uvijek „mlado“. Prljavo zemljani, ali čistokrvno teranovski feeling sa savim dovoljno „mesa“ i svega 11,5% alkohola.

Cijena: 99,98 kn

Carsus is made from 50 years old vines with roots reaching deep enough to rouse the most dormant districts of your flavour sensors.

Duboko je korijenje Blatine u mostarskom vinogorju u kojem je autohtoni kultivar. Kad se poklopi dobra godina i primjereno podrumarenje, rezultati su vrlo autentični.

Carsus je Krš crni dodatne selekcije i odležan u hrastovim bačvama. Crni Krš 2011. uvjerljivo mi je najdraže godište, a drugo korištenje hrastovih bačvi osiguralo je „drvenu bukaru“ poželjnih karakteristika u školovanju ove specifične sorte.

Svakako je pametno dekantirati Carsus ili otvoriti bar 4 sata uoči konzumacije. Na nosu „tijesto“ od kožice grožđa, gusta masivnost opaljena suncem, ali i zemljanost, doslovno blatnjavi začin. Blatnjava višnja 🙂

Žilavo tijelo i dresing od tanina, čak kožnate arome. Voćne kiseline još mlade i odlično raspoređene. Opojni intenzitet vrlo vinozan, puno karaktera bez puno alkohola (12,5%), blagoslov.

Sirova mesnatost pršuta i mineralno-zemljana Blatina istovremeno se sudaraju, ali i plešu… zreli Jambon s ipak ne presuhom, ne preslanom, ne prezadimljenom, ne prezačinjenom, već inherentnom mesnom kvalitetom. Kao što cijenim vino koje miriši i okusa je na vino, a ne voćni sok, tako volim i pršut koji je okusa na meso, a ne sol, dim ili začine. Podatno meso i mesnata zamljenost, kombinacija koja stvara novu vrijednost. Blato i sol. Vjetar i tanin.

Cijena: cca 65kn

Nemam ništa protiv „inox“ Terana, ali ugodni dodir drva je blagi začin prodornom Teranu. Više se 2012. godište ne smatra „mladim vinom“, ali miris odaju svježinu i koncentraciju. Voće, sitno bobičasto.

U ustima pršti energija Terana. Ipak, sve je na svojem mjestu. Prirodno neobuzdane kiseline prije svega.

Zatim, punoća tijela koje se prošarano kiselinama doima i lakšim od deklariranih 12,3%.

Intenzivna voćnost obojana je istarskom crljenicom, željeznim tlom. Ljubičasta taničnost ne ometa ispijanje, osobito uz konkretno jelo kakvo Teran zaslužuje.

Ovakav će, arhetipski izvrstan istarski Teran napraviti doživljaj od običnih lasagna s mesom, a tko ima priliku kombinirati uz boškarina ili divljač, na sličnoj smo valnoj duljini 🙂

Vino je „omekšano“ s mjerom da zadži autentičan „piu acido“ karakter, a stilski se uklopi u „per voi giovani che non capite niente di vino“ 😀

https://www.youtube.com/watch?v=4dWH9uVxbDY 🙂 🙂 🙂

Izvrstan materijal, pažljivo vinificiran u skladnu cjelinu s ustrajnim nabojem, energijom koju prenosi, nepogrešivo Teran 😉

Cijena: NA

Raboso sam ostavio za kraj. Čekao sam idiličan zimski dan, hladan, ali zasljepljujuće sunčan da otvorim ovo vino, premda ne znam objasniti zašto… ali dočekao sam rano proljeće pred sami kraj kalendarske zime.

Ovo mi je ostavio buonsangue jer je znao da je ovo moj tip vina… vinozno, vinsko prije svega, a toliko bogato svim floralno-voćno-začinskim senzacijama, samo na drugačiji način.

Sve djeluje dodatno autentično već time što na etiketi stoji Raboso, lokalna prastara sorta Veneto regije, preciznije Piave. Negdje sam pročitao da Raboso, Refosco i Terrano dijele zajedničkog drevnog pretka.

Premda danas Raboso više nije toliko opskuran i „pred izumiranjem“, slutim kako je u najboljim inkarnacijama jednako nepristupačan kao mlad i da je Ornella Molon kojoj ovo nije prvo pojavljivanje na ovim stranicama, ipak prava adresa.

10 godina od berbe, pravi materijal u pravim rukama ne odaje robusni karakter agresivnijih tanina u acidičnoj strukturi koji se pripisuje vinima ove sorte. Istinsko vino koje imam u čaši ne treba vrtjeti… mijenja se i transformira nakon otvaranja kao i sva vina koja su živa.

Primarna koncentracija voćnih aroma rastopila se u suhom vinu čvrste strukture s uklopljenim kiselinama, popunila prostor i drži na okupu još uvijek ćoškaste 😉 ,ali supersitne tanine.

Kiseline kao da čine tanine još „sirovijim“. Med. Ne u bukvalnom aromatskom smislu. Ali, vinski aromatični prirodni med kojeg kristaliziranog otapa već toplina usana. Takav med je prirodno acidičan, krepak. Ovo nije priča o aftertaste-u. Tu se osjeća perzistencija, unikatna aromatičnost, ona vrsta punoće koja ne umara već energizira.

Napravio sam moju tjesteninu s ragu umakom. Ne mogu zamisliti savršeniji spoj. Premda i neki odležani tvrdi sir pada na pamet.

Čvrsto sidro uzvišenom doživljaju, razapeto između prizemnog i božanskog. Imam osjećaj da je netko napravio nešto što se smatralo nemogućim iz sorte opstale u dobroj mjeri zbog svoje puke otpornosti i kao takve osuđene na dodatak kupažama svoga kraja. Ali, netko je poznavao Raboso u dušu, znao procijeniti važnost pravog trenutka prave berbe… recimo samo da sam sretan što živ i zdrav mogu prepoznati i uživati u nečem ovakvom, deset godina nakon.

Cijena: cca 37 kn

„Pažljivim odabirom najboljeg grožđa, terminom berbe i umijećem podrumara i enologa, nastaje vrhunska graševina, esktraktivna i bogata aromama, stvorena da Vam se predstavi u punom sjaju, rashlađena na 12 stupnjeva“

Upravo je takvo vino 🙂 Osjeti se ta selekcija grožđa i kroz jasnoću na nosu i u ustima… trenutak berbe sigurno jest bio tempiran u minutu u vreloj 2012., da bi vješt podrumar uz plaćenu kontrolu enologije stvorio sadržaj koji predstavlja arhetip vina koje dobija oznaku „vrhunsko“ od Zavoda.

Dobro posloženo, premda napravljeno, vino. „Glicerolna“ punoća. Primarna voćnost. Srećom, aromatski profil ide u smjeru jabuka, nikako tropskog voća ili bazge, kamilice. Očuvana svježina puna vitamina 😀

Međutim, umjesto lepršave razbibrige, nastupa moćna, ali pitka Graševina s uklopljenih 13,6% alkohola, ozbiljno suha i brižno uravnotežena.

Ipak, stvarno jest najbolja lagano rashlađena kako bi potencirala svježinu osvježavajućih kiselina, a smanjila prisutnost nemalih alkohola. Provjeren recept.

Dosta „prostora“ između ovih osnovnih gradivnih komponenti omogućuje i očekivani razvoj u boci, ali više u kontekstu istarskih Malvazija na koje podsjeća strukturom, a nadmašujući mnoge izvedbom…

Cijena: 75,50 kn

Nektarina, glatka i aromatična. Miris koji nije preintenzivan, ali niti zelen poput vinogradarske breskve. Ne. Ovdje opojna aromatičnost jest suptilna, ali vrlo zrela i raskošna.

Gladak, „zamašćen“ Chardonnay, bez putra… skoro muškatan, grožđani okus. Ipak, vrlo vinski, s produljenim djelovanjem 😀

Aftertaste koji traje navjerojatno dugo, pre-dugo. 13,6% alkohola neprimjetno. Stvarno suho unatoč sočnosti cjeline. Suhi ekstrakt, bijela grožđana tanična sluz i žuta kožica bobice. Istinski intenzivno, uzbudljivo, božanstveno.

Kad gurmanske kiseline iz dubine prorade isključivo uz jelo, uz neki dobar rižoto, puretinu, riječnu ribu, to je blaženstvo.

Potencijal dozrijevanja u boci? Ovakvo terroirsko vino može živjeti u boci dugim godinama. Vjerojatno ponajbolji Chardonnay made in Croatia u ovom trenutku.

Zagreb vrije od vinskih događanja. Kipti 🙂 Bez zafrkancije, skoro svakog dana nešto se događa. Ipak, velikih, višednevnih, međunarodnih festivala nema previše. Sezonu otvara Hrvatski festival hrane i vina u Areni Zagreb!

Drugi HFHV počinje u četvrtak, 03.04. od 14:00 do 19:00 sati te nastavlja u petak i subotu od 12:00 do 20:00 sati. Službene stranice nude obilje dodatnih informacija o ambicioznom sadržaju.

Jedan od tih sadržaja je i radionica Drugačija Moslavina koja počinje u subotu, 05.04. s početkom u 15 sati.

Bit će mi drago družiti se uz autohtonu sortu (koje inače namjerno neispravno pišem velikim početnim slovom) Škrlet, u izvedbi vinara Ivana Kosovca:

https://vinopija.com/2013/12/04/kosovec-skrlet-2012/

https://vinopija.com/2012/08/31/kosovec-skrlet-2011-vs-kosovec-skrlet-selekcija-2011/

Premijerno ćemo probati i Selekciju 2012. i za kraj, slobodan sam najaviti i jedno iznenađenje iz podruma, za ljubitelje „narančastih vina“ 😉

Obzirom na ograničen broj od 24 mjesta, savjetujem rezervaciju na: rezervacija@festivalhraneivina.hr

Radionica je popunjena!

Cijena: 45,50 kn

Živahan mališa. Nemiran, al` puca od zdravlja.

Kad obloži nepce prirodnim kiselinama kao da si se prejeo kupina, nema natrag. Samo sljedeći reski gutljaj može nivelirati žeđ 😉

Britko acidično, resko voćno i ozbiljno suho, zemljani tanini. Perzistencija, bez potrebe za visokim alkoholima (12,4%). Ispunjen zvuk, muški vokal, arija vojvode od Moslavine 😀

Pršti od energije, ali je dobro usmjereno. Prvo crno vino iz podruma Kosovec koje je spremno, ali i koje će najduže ostati „primarno“, voćno pristupačno.

Da nema trunčicu podrumarskog vonja u povratnom okusu ne bi znao da sam na pravom mjestu 😉

Cilj nije napraviti parfem, već hranu, okrjepu kakvu pruža ovakvo vino. Izvrsna versatilna kapljica koja može idealno začiniti većinu jela.

A pro pos, ionako male količine otišle u izvoz. Čisto kao ilustracija ostavio sam foto zapis kako izgleda etiketa domaćeg vina za tržište SAD-a…

😉

Cijena: 30,48 kn

„Nikad ne reci nikad“ ili barem ne kad je pitanje hoću li doista otvoriti nešto što je sugerirao netko tko je možda samo poželio ostaviti komentar na Dnevniku vinopije i pobjeći u nepoznatom smjeru.

Debeli rtič Vinakoper iz 2003. je tu! Nudi dosta koncentracije na nosu, paprenost i blaga zadimljenost, arome kože, ali i pomalo džemastosti i topline.

Ali košta 30 kn !? što je potpuno sumnjivo konzumentima koji kupuju deset godina stara godišta…

Nema razloga za zabrinutost. Tu je zreli, čak slatkasti tanin koji još nije omekšao i zabilježio sam „još uvijek mlad“ ali se nisam mogao natjerati da to i napišem 😉

Hladne i ugodne kiseline. Vino nije zbijeno, nije prenatrpano, ima dosta tijela, ali i dosta prostora za daljnji razvoj. Zapravo djeluje bar duplo mlađe od tih 11 godina i da nema u mirisu i povratnom okusu tih odležanih aroma kože i gljiva mislio bi da me netko zafrkava 😀

Otvara se postupno oslobađajući arome voća u čaši, suhe šljive i crni ribizl i lagani herbalni-mineralni kick! Ipak, još nije skroz opušteno i vjerojatno sam ga trebao dekantirati bolje i duže od otvaranja boce sat i pol prije konzumacije.

A opet, ovo je vjerojatno cjenovno najniže vino koje treba dekantirati. Nije da se žalim. Isto tako je moguće da još nije skroz opušteno vjerojatno zato jer nije baš idealno posloženo, tanini ipak još grublji prema gorkastom, alkoholi nisu visoki (13%), ali djelomično neuklopljeni, kiseline su zato dobro raspoređene… međutim, vino koje je bolje 2 dana nakon otvaranja i koje košta 30,48 kn ?!

In zdaj kosilo…

Cijena: cca 24 Eur

0173 od ukupno 1476 bordoških boca, 900 pol-buteljki i 72 magnuma napunjeno je od berbe 2009. kojoj su Parkerovci dodijelili 92 boda btw 😉

…štrudla od jabuka nestvarno dobra

…grožđice, kruška, smokva, datulja

Sve vrlo vinsko, voćni aspekti nastupaju s odgodom…

Nadilazi podjelu suho-slatko. Autentično, oksidativno, toliko bogato i moćno da su ostatak sladora i 14% alkohola efemerni. Toliko bogato, a nimalo prezrelo, još manje prekoncentrirano, premda je očekivani životni vijek u boci dvadesetak godina, s vremenom razvijajući arome meda, badema…

Gutljaj je gladak, ali nije sirupast. Umjesto očekivane težine, doživljaj je sočan. Nevjerojatno lagano, pitko i čak versatilno !?

 

 

Kombiniram uz Stilton Blue koji jedva uspijeva parirati izrazito snažnom Verduzzu di Cialla.
Uz Stilton, boja starog zlata dobija novi sjaj, poprima novu dimenziju dok „ruzinavi sir“ postaje još više „runny“, opojniji. Da ovakav sir zbog intenzivne eteričnosti plemenite plijesni ne potencira alkoholni aspekt u vinu, bio bi savršen par. Aromatska sinergija je zato čudesna.