Cijena: 149,25 kn

Refošk, Cabernet Sauvignon i Merlot u jednoj od najistaknutijih istarskih crnih kupaža. Granitni odsjaj i „maglovitost“, dobrodošli u moju čašu 🙂 Suvišno je naglašavati na ovim stranicama, ali svejedno ću naglasiti kako je Clai ambasador tradicijskog pristupa vinarenju, poznati zagovornik vina koja „prirodno“ nastaju u vinogradu, umjesto podrumarskim intervencijama.

Nije nevažno napomenuti kako vino nisam dekantirao, nešto što je svakako preporuka učiniti prije konzumacije. Teško je objasniti zašto nisam, osim da nisam želio iskusiti „omekšanu verziju“, već baš čim robusniju…

Ta „nefiltriranost“ i staro drvo prvo je što izdvaja miris Ottocenta crnog. Isprva paljeni mirisi uz trunčicu topline, zapravo više prirodne hlapivosti alkohola, ubrzo postaju koncentrirano voće Istre, još uvijek tako privlačno „sirovo“ s jedinstvenim zemljanim karakterom u naznakama…

…ali zato vrlo konkretnim na nepcu! Mineralno-zemljana signatura bijele zemlje. Plus začinjenost. Elegentni „fruit&dirt“ ipak kao da je cijepljen od rustikalnosti koja meni čak nedostaje u aromatskom smislu. Lakirane cipele, poput logotipa na etiketi.

Tjelesina golema, pravi istarski Veli Jože… ipak dobro očuvane kiseline uklopljene su u pitku cjelinu, izvrsno rashlađuju gutljaj na svim pravim mjestima. Intenzitetu doživljaja doprinosi suhoća, što je u očito vrućoj berbi moralo značiti deklariranih nemalih 14,1%

A opet, vino lijepo „diše“, nivelirajući pitkost na razini pri kojoj mali div više uopće ne zahtijeva hranu osim samog sebe… premda neki boškarin pada na pamet, makar kao šugo uz paštu ili sl. 😉

Čini se kako je crni Ottocento vrlo blizu ostvarivanja neke unutrašnje ravnoteže i zavodljivoj svježini i „sirovosti“ unatoč, vjerojatno sam vino otvorio prerano. Struktura tanina je fascinantna priča za sebe. Nisu drveni. Ali se „mijenjaju“… poput brašna koje se stapa u tijesto.

Ekstraktno. Na koncu slatkastih tanina. Dovoljno autentično u smislu da sam uživao u mineralnom aspektu bijele zemlje, najprestižnijem tlu istarskog terroira. Istovremeno, godište za ljubitelje punoće, koncentracije, intenziteta, a koji se ipak daju konzumirati. Smioni ples po rubu, doživljaj kojem bi, ukoliko izdrži do dionice zrelosti, volio prisustvovati. 88

Cijena: n/a

Mitsko mjesto na kojem su prema narodnoj legendi vile izvodile noćne plesove nalazi se na 400 metara nadmorske visine. Položaj Vilinka u sastavu tla ima 70% kamena. Uzgojni je oblik „gušći“, ali su prinosi niži. U svakom slučaju izgleda efektno na fotografiji 😉

Kao i sama butelja uostalom. Berba 2010. prva je Vilinka koju sam probao prije točno dvije godine. Ova, 2011 nosi i Decanterovo priznanje 😉 Specifičan mineralni aspekt je nešto što ne pamtim iz te moje prve Vilinke… očito će položaj s vremenom omogućiti nešto stvarno posebno. Međutim, mirisima ipak dominiraju blage orašaste arome, lješnjak recimo, možda i dinje, kao i nježni citrusi, koji usmjeravaju miris Žilavke na igru koja se nastavlja na nepcu.

Pravi ples započinje u ustima. Vilinka ima tek. Struktura vina je takva da svaki gutljaj oplemenjuje svaki zalogaj. Neće ga samo isprati, već i dobro začiniti. Dati tȇk.

Pitka suhoća i 12,9% alkohola kod Vilinke znače sasvim dovoljno ekstrakta da porastu zazubice. Uklopljenost kiselina i alkohola znači uravnoteženost i slast. Puno onog iskonskog vinskog veselja. Naizgled jednostavna, ali u praksi teško dostižna kombinacija 😉 87+

Već sad vodeća mlada Žilavka u Hercegovini predodređena da s vremenom ostvari puni potencijal kad loza dostigne ozbiljnu zrelost.

Cijena: 79,50 kn

Karakternom dalmatinskom ružičastom vinu naziv rose nekako ne pristaje. Opol je prava riječ jer pravi je opol uistinu specifičan. Čini se da ću odmah ispucati favorite aktualne berbe jer na slijepom sam kušanju jedino ovo vino valorizirao jednako Miloševom. Općenito nalazim dalmatinska ružičasta vina berbe 2012 kao vrlo inspirativna.

Sva ljupkost rashlađene floralnosti mirisa Opola Stine ne prelazi u pretjeranu parfimiranost i umjesto toga funky voće izbija i fokusira šnjofača na trivijalnu detekciju… papaja? mango? ananas? grejp?

Međutim, jedan zagriz u vino i gotovo je s igrom. Oduševljenje opolom obuzima. Tko nosi naočale zna osjećaj kad prvi put staviš nove čiste cvike 🙂

Perfektan mineralno-vinski karakter oplemenjen voćem. Uravnotežen da se to niti ne primjećuje već se podrazumijeva. Čisto, čvrsto, osvježavajuće, raskošno, disciplinirano i sve to izgleda tako lako… Neću ni napisati koliko alkohola je deklarirano jer nema veze s doživljajem. Napeto, milimetarski precizna struktura, a živo! Skoro paradoks. Možda ima i zanimljivijih rosea, ali uspješniji opol od ovoga ?! Stoga 91.

Nije intenzivno zato što se trudi svidjeti, već zato što je neposredno, golo, i takvo „sirovo“ apsolutno prekrasno. Poput najljepše sirene tužne zato što nema nogu.

Cijena: 72,88 kn

Emulzija opojne marelice i britke svježine limuna na nosu koja ne nestaje ni dok se vino malo ugrije u čaši. Blago rashlađeno iz orošene čaše ipak je najugodnije. Tada cjelina djeluje vrlo skladno, struktura je homogena, sve nekako ima smisla.

Zavodljiva voćna aromatičnost s primjesama herbalnosti uz vinozan karakter u osnovi. Puno, moj odabir uz punjene paprike s pireom recimo. Sasvim dosta tijela i za jača jela. Začinjenija, s umacima… no problem. Galić Chardonnay 2011 je suhi začin s Kutjevačkih 13,8% alkohola, primjerenih podneblju i godištu, uklopljenih u strukturi. Kako li se samo kiseline lijepo nose s paprikašastim umakom od punjenih paprika. Rastur 😉 Skoro slistio butelju… proklete Chardonnay čaše uvijek izgledaju prazno 😀

Umjesto zaključka, čini se kao da to nije ona top klasa koju su u Galiću dotaknuli s 2009. godištem, ali najbliže otad i ranije (unatoč i pre-impresivnoj 2008.), a ovo godište ima još puno vremena ispred sebe. Zapravo, ne bi ga forsirao otvarati prije jeseni kad će zablistati i ostati blistavo nadam se što duže… 88

Cijena: 210 kn

Nešto malo za mene. Nešto da se odmorim od konvencionalnih vina 😉 Nešto što sam prvi put doživio tek na predstavljanju asortimana Natura Vino uoči ovogodišnjeg zagrebačkog winegourmet-a…

Ni bijelo vino, niti crno, ali čak niti „narančasto“. Nije niti mutno kakva znaju biti nefiltrirana vina koja inzistiraju na „prirodnosti“. Jasno. Svijetlo. Vitovska, Zidarich. Upravo onoliko nekonvencionalna koliko trenutno doživljavam idealnim u „registru orange wines“. Fascinantno elegantno i prihvatljivo i konvencionalnom „tumaču“ koji ne može izmisliti razlog zbog kojeg bi „eliminirao“ ovog maceriranog ljepotana 😉

Ne pada mi na pamet nabrajati sve olfaktivne asocijacije koje stvara ovo vino od marelice do bergamota 😉 Umjesto toga ukrast ću nešto što mi je Patti spomenuo. Kao da hodam površinom mjeseca. Potpuni izostanak „buke“. Asketski karakter bez iritantno zavodljive aromatičnosti. Čvrsti soil-to-glass transfer u interpretaciji sorte koja nije govornik. Umjesto prezentacije te pozove da sjedneš za stol da podijelite trenutak.

Mistično. Golo. Drevno. Izostanak očekivane rustikalnosti kao da dodatno fokusira doživljaj na ono što je bitno. Poca terra, tanta pietra. Mineral.

Iskonski užitak. Ručni rad. Donekle robusno, ali toliko autentično DOC Carso da bi bilo pogrešno da nije robusno. Izuzetno zahvalno uz daleko veći broj različitih jela nego se općenito preporučuje. Uklapa se kao saliveno. Osobito konzumirano na primjeren način, iz šire i po mogućnosti geometrijske čaše. Meni je čak najbolji odabir bio pomalo neuobičajen Stolzle Quatrophil Bordeaux Red 😀 Malo toga se može usporediti hodanjem površinom mjeseca započetom na 12-14 stupnjeva i završenom na sobnoj temperaturi, odnosno 24-25 stupnjeva. 92-93.

Courtesy of Natura vino.

Cijena: 49,98 kn

Zašto mi je ovo vino svojevrsno otkriće? Odavno mi je poznata etiketa. Još dok nije postojala de Broto verzija. Uvijek sam vino smatrao vrlo korektnim i referentnim za Blatinu zbog puke zastupljenosti, ali nikad ovako uvjerljivo. Sad sam iznova otkrio vino koje me u jednom trenutku podsjetilo na „planinski Pinot Noir“… Nevjerojatno.

Na nosu s voćem automatski dobiješ i zemljanost, uz nemali utjecaj bačve, ali ne toliki da prekrije prirodu Blatine.

Već na mirisu, voće stvarno kao da je „iz blata“… međutim je „de Broto“, odnosno „od Brotnja“, najvećeg vinogradarskog područja Hercegovine.

Dok je bijela Žilavka obično u prvom planu kao sorta Hercegovačkog podneblja, Blatina je ipak strogo vezana uz Hercegovinu. Dok se Žilavka može pronaći u susjednim regijama, Blatine nema izvan podneblja u kojem je autohtona. To je ono što želim doživjeti u vinu.

De Broto ispijam iz burgundske čaše kako bi doprinio slojevitosti mirisa i naglasio upravo te zemljane komponente koji toliko uzbuđuju… već granitni odsjaji rubinski crvenog vina pružaju okrjepu. Koliko nepcu i želucu, toliko i duši.

Vino djeluje nešto volatilnije, kao da „diše“, ono je „komforno“, opušteno, ali vrlo jasno artikulirano. Poruka koju prenosi je identitet podneblja i kulture iz koje dolazi. Uravnoteženost djeluje tako prirodno, inherentno… gurmanske, krepke kiseline uklopljene tako da i na preko 20 stupnjeva ispijanje vina osvježava. 13% ukupnih alkohola realno se ne primjećuje. Tijela napretek, ali bez prevelike težine, bez pretjerane koncentracije. Tanini ostavljaju dozreli voćni retrokokus, niti su drveni niti stežu usta. Iz takve uravnoteženosti nastupa slast, tzv. gušt komponenta ili „dobar tek“ potpuno suhog vina.

Doživljaj je istovremeno nepretenciozan i blizak, kao da se nema tu što vinozofirati. Ali kompleksniji nego što se čini isprve. U svakom slučaju, potiho otkriva više nego što to banalno nabrajanje aromatskih asocijacija može objasniti.

Suzdržana snaga otkriva se tek ustrajnošću, negdje između šestog i sedmog gutljaja 😉

Uz sve rečeno, dodatno fascinira podatak s etikete da je Serija A punjena u 120 000 boca. Ogromna brojka iz lokalne perspektive, butikna količina u globalnim razmjerima. 89.

Da se pretjerano ne zanosim, nisam spreman ovo iskustvo okarakterizirati kao jedinstveno fruit&dirt iskustvo jer je preodležano, predozrelo i preelegantno, ali ovakvo voće u ovakvoj strukturi zadovoljava najprizemnije hedonističke potrebe istovremeno uspijevajući biti „prava Blatina“.

Cijena: 74,25 kn

Postoji značajna razlika među pjenušavim osvježenjima koja se nazivaju prosecco, pa čak i među onima koja nose DOCG Valdobbiadene oznaku. Srećom za mene, ovaj Col de’ Salici potvrđuje svoj renome.

Skoro bezbojna zelenkasta tekućina s mjehurićima koji perlaju u orošenoj čaši izgleda kao dijamant. Vrlo čisto i precizno iskustvo na nosu i ustima je ono što dodatno izdvaja ovaj prosecco. Neočekivano „mekano“ na nepcu čak i dok rade pjenasti, vrlo sitni mjehurići.

Breskve, jabuke i „orange peel“, ništa prenaglašeno, dostojanstveno… Vrlo jasno, vrlo definirano vino, ne miriši na detergent s dodanom aromom poput nemalog broja ne nužno cjenovno povoljnijih prosecca. Kad se bogata pjenica slegne nakon točenja, sve što ostaje je nepretenciozan vinski užitak kojeg Col de’ Salici brut izvrsno artikulira.

Prosecco u vrlo čistoj formi, suh, 11,5%, univerzalno dopadljiv i elegentan. Savršen aperitiv, dovoljno prilagodljiv i vrlo zahvalan i uz laganiju ribu recimo i sl. 88.

Posebno veseli što je ostatak vina iz otvorene boce dan nakon imao svakako manje mjehurića, ali istu ustrajnost, naboj kao i u trenutku otvaranja.

Cijena: 94,25 kn

Prekrasna jarka narančasto-crvena boja, dobivena prirodnim cijeđenjem svježe muljanog grožđa Plavca Malog s položaja Ponikve. Stagnum rose više nije kontroverzno vino. Jedan od najposjećenijih i najkomentiranijih dojmova prošle godine bio je Stagnum rose 2011, ali godištu 2012 zaista ne može biti prigovora.

Jedno od pitanja koje je otvorio novi Stagnum rose je može li te vino istovremeno smiriti i razbuditi?!?

To voće na nosu doslovno ima volumen. Arome su opojne, guste. Ruža, zrelo grožđe, arancini, nar…

Suho ružičasto vino osvježavajuće punoće i strukture, s uklopljenom svježinom kiselina uz nešto tanina iz potkožice, iz onog sluzavog dijela koje je sada „slatko“, odnosno idealne zrelosti… čini se zarazno jednostavno. A zapravo jedinstven, veličanstven rose koji nije za neobavezno društveno prihvatljivo opijanje.

Uravnotežen Plavac Mali koji smiruje ili naelektrizirani voćni opol koji razbuđuje i poziva na još jedan gutljaj reske teksture…

Ovisno o temperaturi, jedan ili drugi aspekt snažnije dolaze do izražaja. Dok rashlađenost potencira osvježenje i budnost, temperirano u čaši potencira smirenost, opuštenost i zrelost. Pa čak i jedinstveni Stagnum karakter, istaknuti pelješki terroir.

Stagnum rose s lakom me uvuče u kontemplaciju, zaintrigira u mjeri da se koncentrirano posvetim doživljaju i onda škaklja smireni duh.

Nakon bilježenja dojma pripremljeni tanjur mozzarelle i pršuta (pravog, ne imitacija iz supermarketa) osigurao je spoj koji uzdiže ljudsko biće u čovjeka 🙂 Plemenitost.

Ako sam na slijepom kušanju 20ak rosea iz cijele Hrvatske Stagnum rose-u dao 90 bodova, čisto da ostanem dosljedan, evo 91 🙂

Cijena: 79,90 kn

Solum nije samo Chardonnay, od kojih je 2011 stvarno izvrstan. Solum je i Cabernet Sauvignon, ali ne iz Međimurja već vinogorja Slavonski Brod.

Oba vina provela su 10 mjeseci u Slavonskom hrastu. 2011 je ljubičast, nabijen, krcat 🙂 Odnosno maksimum koncentracije već na nosu tako da niti čak 15,1% alkohola ne štipa pretjerano. Na nosu se jasno naslućuje mladost i snaga, a nepce dočekuje pravu voćnu bombicu. Izrazito nježna tekstura, mliječne kiseline, rastopljeni tanini u tijelu punom neuobičajeno crvenog voća za Cabernet Sauvignon, maline, krema od jagoda, vanilija u finišu i retrookusu. Veličanstveni novosvjetski heroj iz Slavonskog Broda 😀

Snazi unatoč, nevjerojatno pitko iskustvo zaista je probudilo moj sweet tooth. Gallo, GatoNegro, Mondaviji, Woodbridgevi, Beringeri, YellowTailovi, WolfBlassovi i Rosemounti… sakrijte se u mišju rupu 😉 Evo alternative. Nema tog tuluma na kojem ne bi impresionirao neopterećenu publiku ovime. 85.

Solum Cabernet Sauvignon 2010 kudikamo je suptilniji, elegantniji, zapravo suzdržaniji na nosu. Umjereniji je i na nepcu i zapravo harmoničnije vino u cjelini. Pristupačno i masovno prihvatljivo. Šteta što su količine apotekarske jer 2010. godište čak ima konkretnije tanine, jednako zavodljivu punoću i skrivenu slatkoću, uklopljene kiseline i 13,7% alkohola. Za nijansu tamnije voće i za nijansu manje ekstrema narednog godišta.

U cjelini skladnije, više vinsko i meni favorit ove paralelke. 86+.

Ne mogu baš reći da sam bio na 20. izložbi vina u Kutini – Moslavina, ali jesam napokon došao na prezentaciju vina Košutić u Vinskom dvoru i prvi put osobno upoznao mladog vinara. Iz godine u godinu, neka druga Košutić etiketa bi se istaknula, ali s ovom su berbom istaknuti favoriti izostali i sva su vina općenito osjetno uspješnija.

Košutić, Sedminac, 2012.

Cijena: 30 kn u podrumu

Nakon prilično Frankensteinovske kupaže iz 2010., Sedminac 2012. je puno uspjelija kupaža. Vino je već na nosu dosta zeleno, osjeti se pomalo ta rana berba vrele godine.

Također, srce Graševine dominira uz značajan dodatak Pinota Bijelog, Rajnskog Rizlinga, Škrleta, zatim i Sauvignona, Muškata i Traminca.

Drznuo sam se isprobati kako funkcionira uz slane inćune i prvotno suha, acidična, vinozna priča nevjerojatno se prilagodila, iz čaše za Malvaziju dodatno „ispunila“ i sve je postalo „slađe“, dobilo „tek“…

Izrazito ugodno iskustvo puno vinozne voćnosti zapravo je zahvalno food friendly vino koje će planuti u tren oka, ali koje apsolutno vrijedi 30ak kn. Jesam li spomenuo svega 12,2% alc. Poklon ranije berbe i vinara. 85.

 

Košutić, Škrlet, 2012.

Cijena: 30 kn u podrumu

Istaknuta moslavačka sorta uvijek je pod posebnim povećalom u svojem kraju i drago mi je da sam napokon u cijelosti sretan s Košutićevim Škrletom. Svijetla, zelenkasta, prozirna svježina. Lagani cvjetni mirisi, paprika. Vrlo suho, ali i vrlo svježe, baš prštava svježina i izrazita lakoća.

Kiseline jesu izraženije, ali u smislu food friendly kvalitete. Isprobao uz povrće u wok-u i izuzetno dobro je sjelo. Kad poriluk, paprike, luk, mrkva, rajčica puste svoje slatke sokove, ovakav po mnogočemu karakterističan Škrlet će ispuniti svoju jasnu svrhu.

 

Košutić, Škrlet (iz drva), 2012.

Cijena: 30 kn u podrumu

U novijoj povijesti s „modernim vinarenjem“ Škrlet i drvena oprema nisu baš uobičajeni. Košutić je eto, svoj Škrlet fermentirao dugu u odnosu na danas uvriježenu praksu. Pustio je vino do kraja siječnja, odležao ga u drvu, radio batonnage kroz nekoliko mjeseci i dobio meni najdraže vino ovog kušanja.

Isto vino kao i bazni, „inox“ Škrlet, ali koje je ipak dozrijevalo u starim hrastovim bačvama veće zapremine.

I bitno drugačije vino zbog toga 🙂 Osjetno opuštenije na nosu. Diše. Čak je i boja za jedva vidljivu nijansu intenzivnija, žuća.

Zadržalo je prodornost, ali ju je „produbilo“. Raskoš i punoća uz potpunu suhoću! Realno, po ničemu ne bi pogodio da je odležavalo u drvu.

Jednako dobro uz isto ono povrće pirjano u wok-u 🙂 Ozbiljno dobar i opasno pitak. Slogan Košutićevog Škrleta 😉 86-87. Uravnoteženost, integriranost. Onu mladenačku iskričavost nadopunila je slast. Ne slador. Slasnost. Koja se dodatno potencira uz odgovarajuću hranu. O.K. i ja sam sirovina. Žena je mislila da sam bolestan jer nisam tražio meso u ručku. Upravo o tome pričam. Umami koji je osiguralo pirjanje povrća i Škrlet bilo je bolje od toga. Nevjerojatno. (btw, da se odmah ogradim od stereotipa, ručak sam pripremio sam.)

 

Košutić, Rajnski Rizling 2012.

Cijena: 30 kn u podrumu

Delikatno i „suho“ na nosu, uz ponešto zelenkastih travnatih aroma. Tek u ustima nakon dobrog gutljaja postaje jasnije zašto je polusuho vino. Ionako na samom rubu vjerojatno.

Suhoća na nepcu potencirana je i rizlingovskim kiselinama i opet mi se čini, ranijom berbom. Vrlo kul vino. 84-85. Ugodan i zahvalan Rizling, donekle i banalan, ali pun teka i sočnosti, rizlingocentričan u nešto skromnijoj amplitudi 🙂

 

Košutić, Cabernet Sauvignon 2012.

Cijena: 30 kn u podrumu

Cabernet Sauvignon je još očekivano ljubičast, odnosno premlad da bi pokazao neki karakter Moslavine, ali već istaknutih sortnih prepoznatljivosti.

Blaga zadimljenost hrastove i bagremove bačve još uvijek dominira voćem na nosu. Ipak, voće je svježe, ne prezrelo, tamno, crni ribizl, borovnice, zrele trešnje… uz svježinu zelenih tonova paprike i mente, obično asocijacija vezanih uz novosvjetske Cabove.

Vino je vrlo pozivajuće na nepcu, ugodnih kiselina, mekanih tanina, suho s 13,4% i lijepo posloženo. 85.