Usuđujem se ustanoviti, u ovom je trenutku Belović najznačajniji vinar Međimurja. Cmrečnjak također rastura u kontekstu 🙂 Kod Dvanajščak-Kozola, Jakopića, Kocijana, Kojtera, Kossija pa čak i Lovreca iz raznoraznih razloga osjećam stagniranje.

Stagniranje nije prirodno za regiju u kojoj je puno toga pokrenuto. Prije puno godina 🙂 Vinopije ne znaju da je Krauthaker Međimurac. Jedan od prvih i još uvijek s razlogom uspješnih privatnih vinara Hrvatske. A u Međimurju su prije ere Enjingija, Zdjelarevića i Krauthakera odlična vina znali praviti Bobnjar i Lebar. Dok Bobnjar nema poznatog nasljednika svoje vinarske ostavštine, Lebarov zet upravo je Belović.

S vinom ne žuri u boce, ne podilazi navikama lokalnog tržišta i premda se s berbom 2016 osjeća zaokret prema pitkom i ranije spremnom svježem vinu ono što buteljira u boce u pravilu je suho ili stabilno na onoj razini ostatka na kojoj se vino ostvari.

Prilagođava se specifičnostima berbe na način da se ta razlika osjeti u vinu, ali svako nosi jasan pečat podneblja i sorte uz prepoznatljivu ruku vinogradara i podrumara.

Rezultat su vina koja s vremenom dobivaju na vrijednosti. Kad početkom srpnja ove godine usporednim kušanjem Sauvignona oduševe boce napunjene 2013. i sl., a diskusija krene u smjeru potencijala razvoja u boci recentnijih godišta, tada volim reći da „više nismo u Kanzasu“ ;-P

…već na zemlji Belovića, punoj čarolija poput:

Belović, Sauvignon, 2015. vs. Belović, Sauvignon, 2013.

Cijena: 50,00 kn

2013. djeluje prodornije, travnatije i koprivasto, dok je od voća eventualno ogrozd istaknutija senzacija. Izniman nos.

2015. malo je više „bazgasto“ međutim osjećam taj aspekt više kao infantilnost nego kao dominantnu aromatsku komponentu, kao da je ovo materijal koji će generirati u ono što je 2013. danas.

2015. daje osjećaj suhoće na nepcu i to ne granično suho, već – suho. To što je sočno i pitko istovremeno čini se da je do životne faze. Divna mladost. Još neobuzdana 🙂 Malo ogrozd, pa malo kopriva, pa malo skrotum mošusnog goveda ili što već hoćete 😛 , ali glavno da djeluje 😀

Ako je 2015. suho, 2013. na nepcu isušuje. Ekstrakt je anatomski prepoznatljiv Sauvignon Blanc. Za sve koji dobiju instant erekciju od SB, ovo je Viagra. S tim da u ovoj anatomiji SB nije neki južnoštajerski ekstraktni dripac čije se ljute kiseline zarezuju u nepce i čupaju zube. Ovo nije sjekira. Ovo je paučinasta priča, koprena koja neprimjetno oblaže nepce i traje. S odgođenim i produženim učinkom. Kladim se da je ovo vino bolje danas nego je bilo prije.

Belović, Graševina, 2012.

Cijena: na upit

Iznenadilo me kad sam čuo da ovog vina nije bilo na Konferenciji graševine. Nije bilo ni mene na žalost, ali lako za to. Nije bilo niti jedne od doduše malobrojnih graševina koje pripadaju jednoj drugačijoj tipologiji od danas dominantne.

Ova graševina miriše na vino. Nema tu kutjevačkog voća i cvijeća koje je također lijepo, ali izostanak takvih senzacija često oslobodi mineralnost i vinoznost. Matricu koja se evidentno drži puno dublje i duže.

Meni zato djeluje stvarnije, osobito uz stanovitu seljačku komponentu, robusnost i skoro tvrdoću koja završava pomalo gorkasto i pomalo vruće. Malo zapeče 13,5% alkohol, ali materijal je pre-interesantan. Toničnost kompanzira taj bitter-acid i naglašava kvalitet materijala.

Belović, Pinot Crni, 2015.

Cijena: 60,00 kn

Brusnice? Brusniceeeeeeeee 🙂 Nisam neki ljubitelj brusnica niti kao aromatskog deskriptora u vinu, ali ovdje paše.

Suh PN, na 12%, ali se čini zreo. Kisleine reske, realno neprimjetne, dobro raspoređene.

Transparentan i delikatan, upravo kakav i treba biti, a vrlo jasan! Arome voćne, brusnice i mlade jagode na nepcu, ali i vinozne.

Vino brza gutljaja, školovano da se u njemu može uživati odmah. Pošteno.

Ha ha Matt i Charine! In your face! Niste se nadali da sam toliko pakostan. Namjerno sam objavio dojam o istaknutim vinima regije u kojoj valjda jedinoj niste bili. A ja jesam 🙂 Dvaput. Ono što se sjećam barem. Prvi put sam bio kod Belovića doduše Ali to je već bod za mene dragi moji Matt i Charine 😀 Da ne znam bolje, kliknuo bi na ovaj link i kupio svoj elektronski primjerak. Ovako, bumo videli kaj će reći Međimurci. Ja već znam. Piši ga v rit 😀 😀 😀

Cijena: 249,98 kn

Neobično uspješan spoj Cabernet Sauvignona, Merlota, Syraha, Alicante Bouscheta i Plavca Malog. Niti jedan sortiment ne strši, a svi daju svoj jasan doprinos novoj, neočekivano skladnoj cjelini.

Uz zrelo voće, zagonetan miris zaokuplja pažnju asocijacijama na makiju i kamen. Mladost na nepcu lako je povezati s mladom lozom na kršu korčulanske „defore“, kojoj očito niti kišna 2014. godina nije mogla ništa. Bit će da je upravo ta stvarna mladost loze razlog da se Rebellion ponaša kao „field blend“.

Što se očekivane koncentracije i snage tiče, čini se kao da se može bojati zid ovime 😉 , ali unatoč deklariranih 14% alc. i sugestiji masivne boce, Martina ovo može riješiti solo tijekom jedne večeri tako da… 😀

Sok grožđa, robustan i nepokolebljiv, pravi je buntovnik tek usmjeren školovanjem, ne i uniformiran.

U afteru, rastopljeni tanin nije od drva. Plavac Mali tu ustraje nakon gutljaja. I to dugo nakon vanilina koji su jako lijepo zaokružili doprinos bordoških sorti.

Ukratko, true stuff… kojeg više nema. Barem ne ovog godišta. 2015. je još presirova da bi je mogao valorizirati.

A što o ovom i još puno drugih vina kažu Matthew i Charine, od sada je dostupno u elektronskom i uskoro tiskanom izdanju… Mrzim ih. Bili su na svim pravim mjestima do kojih ja još nisam stigao 🙂 I još su objavili priručnik. Tako da nemojte ni slučajno kupiti vlastiti primjerak. Čekajte moju verziju tamo negdje 2028. Baš se prevodi na staroaramejski. Ako baš ne možete izdržati, ovdje je link 😀

Vina stege i sklada, ali koja nisu „anestezirana“ vinarenjem. Puna kvalitetnog ekstrakta, a koja se vrlo lako ispijaju. Jer su naglašeno niskih alkohola i suha ili granično suha u onim slučajevima gdje im je to prirodna pozicija.

Jedini pravi novitet ove godine, obzirom da se prvi put službeno nastupalo na En Primeuru u Westinu mislim, odnosno jedini koji predstavlja ugodno iznenađenje i osvježenje na tržištu.

Vinarija je smještena uz samu administrativnu granicu Zagorske i Varaždinske županije. Srećom ili nesrećom je to sve sad „jedna zona“ inače bi bilo zanimljivo klasificirati vina čija polovica grožđa dozrijeva u Zagorju, a polovica u Varaždinskom vinogorju 🙂

U promo materijalima naglašava se „prirodnost“ i „organski“ uzgoj. Ne ulazeći u finese definiranja i razgraničenja takve klasifikacije vina, meni se jasno osjeti energičnost i kvalitetan štof, a težnja pravljenju takvih vina uvijek je dobrodošla. Osobito ako je rezultat ovakav uz fer cijenu.

 

Kopjar, Sauvignon, 2016.

Cijena: 75,00 kn

Drago mi je da je publika prepoznala dobar Sauvignon. Pripadnost jednom „južnoštajerskom bazenu“ ovdje se osjeti. Bazga je vrlo diskretna, više je tu koprive i travnatosti.

Mišićavo tijelo odlično se ponaša na nepcu. Poput dresiranog terijera :-P, disciplina dodatno izoštrena usredotočenošću (dakle skroz u skladu s očekivanjem od jednog Sauvignona – to znači fokus, a ne da ti netko toči u sredinu). Odgoj se osjeti, ali je vješto to podrumarenje, pažljivo. Ono koje osluškuje vino, a ne radi po receptu.

Dojam većeg i mišićavijeg tijela s dosta snage ugodno iznenađuje u kontekstu svega 12% alc. Kvalitetan ekstrakt i tek malo tvrđi acid grip koji daje naslutiti da je vino ipak „odavdje“.

Kopjar, Rajnski rizling, 2013.

Cijena: 59,80 kn

Usisava zrak. Obožavam to. Električna tenzija na prvom mirisanju.

U ustima je opuštenije, pitko, zelena jabuka i ogrozd dominiraju dok voćna zrelost ne. „Zelenilom“ je snažno aromatski obojano vino.

Integrirane kiseline u svježoj cjelini i bez vidljivog ostatka sladora. 12% i polusuho? Analitički možda. Formirano vino i jasan smjer u kojem će se kretati mlađe berbe, vjerujem.

Ovdje se možda najbolje osjeti taj „enološki potpis“ koji se osjetio kod Bolfana i kasnije kod Bedekovića (Prigora) i sada ovdje i moram reći – meni dobrošao. Fokusirana niskoalkoholna vina prodornog ekstrakta.

Tzv. “Best-Buy” vino kojem bi naljepio “Preporuku” da je dostupnije i da ga ima u značajnijim količinama.

 

Kopjar, Rajnski rizling, 2015.

Cijena: 75,00 kn

Limunska trava i herbal, ali uz više voća. Uz vinogradarsku breskvu, jabuka je ovdje reska.

Opuštena i sočna cjelina bez vidljivog ostatka sladora. 12,5% alc. Opet, službeno polusuho, a realno nevažno. Jer uz predivnu zrelost materijala i tu žutu prezentnost jabučnog soka, možda još ne ostvaruje osobitu dubinu, ali sklad je zavidan.

 

 

Kopjar, Crni pinot, 2015.

Cijena: NA

Trenutno nedostupno zbog vrlo malih količina. Slim tijelo i resko voće, trešnje. Prilično zrelo, ali s odlično raspoređenim kiselinama koje su hladne no dosta mekane… kao jastuk za supersitne i malobrojne tanine. Uklopljeni u tijelo i teksturu, tanini se čine neprimjetni, ali njihova uloga je ovdje ključna. Izrazito užitan i voćno-vinozan Pinot.

 

 

 

Cijena: 80 kn u podrumu

Od etikete s potpisom obitelji Tomac visoka su očekivanja i razlozi za to nisu nimalo površni niti pomodarski. Ova etiketa dodatno ima i posvetu. Dok se Tomislav Tomac posvetio pjenušcima koji su sve impresivniji iz degoržmana u degoržman, Zvonko Tomac svoje znanje i iskustvo usmjerio je na mirna vina. U čast prijateljima s kojima je i od kojih je i sam učio, na etiketi stoji posveta profesorima Jambroviću i Nežiću.

Materijal za ovo vino zapravo i dolazi iz nekadašnjeg Nežićevog vinograda koji je posađen sortom – zelenac. U Hrvatskoj je daleko najpoznatiji Zelenac onaj vinarije Krauthaker, a u svijetu, realno u Austriji, sorta se izvorno naziva – Rotgipfler.

Taj naziv sorte također je naznačen na etiketi, ali čini se da sadržaj boce više nosi upečatljiv potpis vinara nego jasna obilježja sorte, barem ne onakva kakva ostvaruje na biranim položajima Thermenregiona.

Nakon zelene jabuke i livadnog cvijeća na nosu, prilično tvrdi grip na nepcu koji može značiti puno toga. Npr., boca je prerano otvorena ili je prerano zatvorena 🙂 Nečemu što su Tomci punili prije tri mjeseca vjerojatno treba malo više vremena, ali ne mogu se oteti dojmu da „pozicija“ vina na 12,5% alkohola i izrazitoj suhoći nije idealna za Rotgipfler.

Zelene kiseline stišću uzduž nepca, ali bez prodornosti. Vino ide u širinu, ali se rasplinjuje sve do relativno kratkog završetka, osobito u usporedbi s onim što Tomac ostvaruje (posebno u legendarnim berbama poput 2015.)

Doduše, Rotgipfler na Plešivici možda i nije toliko raskošna sorta. Aromatični sklop koji očekujem u osobnoj olfaktivnoj memoriji inficiran je nekim od najtradicionalnijih i najboljih položaja Thermenregiona.

U cjelini je ovo bio gušt. U kontekstu očekivanja od vinarije Tomac ovo je prosjek, ispodprosjek zapravo. Ostvaruje makar ideal svježine s tom ekstrasuhoćom i niskim alkoholom, ali u usporedbi s onih nekoliko Freigut Thallern etiketa koja pamtim, zrelost je zelena, terroir nevidljiv.

Vrijeme bi pokazalo, kad se tih tisuću butelja ne bi popilo tijekom operacija gašenja žeđi već ovog ljeta 😀

Cijena: 69,00 kn

Nigdje u Hrvatskoj rose vina ne ostvaruju takav sklad kakav ostvaruju u vinogorju Plastova. Tipsku različitost duguju podneblju i sortimentu. Specifično mikroklimatsko obilježje Plastova omogućuje uzgoj Lasine, još uvijek skoro endemske sorte tog područja. Plavina je, premda rasprostranjena, ovdje također specifična.

A rashlađeni sklad je ono što čini razliku između nepodnošljive ljepljive vrućine i ugodnog odmora u hladu. Kao i vino, tako i ljeto može biti i jedno i drugo, ali kad i more zagrije, bolje budi spreman 🙂

Iz godišta 2016. Plavina i Lasina sublimirane su na svoju osnovu, na bijelu esenciju. Jagoda i višnja, tik do zrelosti.

Iz takvog grožđa, posebno uzgojenog za rose vino, dolazi jarka boja crvena skoro poput soka od rajčice, ali uz potpunu prozirnost. Pitka aromatičnost na osvježavajućih 12% alkohola 😉 Sklad koji rashlađuje i stimulira.

Cijena: 79,98 kn

Jesam li dužan ispriku Krauthakeru? Prije pet i pol godina objavljeni dojam za 2008 Rosenberg Chardonnay uz dosta pozitivnih atribucija definira ga ipak ziherašim i dosadnjikavim vinom, čak stilski obojanim u skladu s diktatom površnog tržišta.

Stvari se mijenjaju. Neke na bolje. Neke na gore. Godinu nakon tog dojma zabilježene impresije za Bakovićev Plavac Murvica  svrstavaju to vino u sami vrh najvažnijih hrvatskih crnih vina uopće. Danas ne znam što bi mislio o 2009 Murvica. Osim da je nešto pošlo krivo.

Ne tvrdim da je Krauthakerov Rosenberg Chardonnay iz 2015. odjednom postalo terroirska mineralna senzacija, ali ima ono „nešto“ što ga izdvaja od „dosadnjikavosti“. Gracioznost? Ljepota? Jednostavno, feels right. Bilo je uvijek fino skrojeno jer Krauthaker zna raditi vino, ali nije to bilo to. Zašto sad jest to? 😛

Vrlo je chardonnay na nosu 🙂 Ali bez maslaca, bez drva, bez alkoholnosti i osobito važno – bez fejk tropskih senzacija. S tim da je voćni aspekt itekako prisutan. Dunja, viljamovka, vinogradarska breskva.

U ustima ljepota. Skladno, nježno, a trajno i bez „rupa“ na nepcu. Punoća tijela ustrajno klizi i ono što ostane nakon gutljaja svjedoči o voću idealne zrelosti. Ekstrakt ne toliko ekstreman, ali koji omogućuje uravnoteženu pitku suhoću kujevačkog chardonnaya s 13% alc.

Ljupko, prekrasno vino.

Cijena: cca 50 kn u podrumu

Nije to priča o kiselinama i suhoći, odnosno ostatku sladora… ravnoteža je dublja, prirodnija, svježina je sveprisutna, ne samo u kiselinama…

Pojavi se osmijeh na licu kad ti ovakvo vino ukaže naklonost. „Opolo“ kuće Rak doduše ne pripada plastovskom vinogorju iz kojeg izlaze najupečatljiviji i najbalansiraniji rosei Hrvatske. Primjereno šibenskom vinogorju, Rak svoj rose pravi iz sorte Babić, ne Plavine ili Lasine.

Možda je to do prvog punjenja, rađenog još za potrebe Pink daya u ožujku, ali 2016 Opolo djeluje svježije. Samim time manje je “opol“ od 2015 i 2013, ali svejednako izvrstan.

Balans čini razliku.

Također i aromatski profil. 2015. Opol danas pokazuje više-manje što i prošle godine. Arancine, bitter lemon i nar. Nasuprot toj mesnatoj voćnosti, u 2016. je taj nar više usmjeren prema zelenoj jagodi…

Balans koji djeluje prirodan. Ostvaren u vinogradu. Čini se kao prava stvar na pravom mjestu na pravi način.

 

Cijena: cca 10 Eur

Odmah ću reći, Marko Car je kralj 😀

Smisao vinskih festivala poput Dubrovnik FestiWine je naći „skrivene dragulje“, vinare koji inače ne izlažu i zbog čega se smatraju „ispod radara“. Neočekivano otkriće koje nosim iz Dubrovnika je baš Vranac Carevih podruma.

Vranac se uzgaja dugo i tradicijska je sorta u Konavlima, a ovaj dolazi iz vinograda starog 60 godina. Čini se da te stare loze daju drugačiji Vranac i od onih koji danas uspijevaju u Crnoj Gori i Makedoniji, ali i od onih u Imotskom i Hercegovini.

Vino iz 2013. djeluje još mlado (pod uvjetom da doista i jest ispravno etiketirana butelja 🙂 ), ali i profinjeno istovremeno. Kao da je uravnoteženo već u vinogradu i da je ostvarilo cjelovitost prirodnim balansom onoga što stari vinograd daje.

Višnje koje se razviju u čaši mineralne su, pune željeza. Vinom struji energija, nutritivna vrijednost koja istinski hrani kušača. Ali bez ikakve prezrelosti ili težine. Naprotiv, gurmanske kiseline divno su uklopljene i drže skladnu svježinu u gutljaju.

Carevi podrumi prave i Plavac Mali, Pošip i Malvasiju dubrovačku koji također pokazuju poželjnu tradicijsku artizanalnost, ali baš Vranac je poseban.

Baš baš 😛

Cijena: 109,90 kn

Wild ferment Žilavka. Kakav je to čaj od šipka na nepcu? Kompot od breskve? A mirisalo je tako zaigrano na marelice i nar…

A gdje je hlapivost? 🙂 Već na nosu se osjeti energičnost i aromatičnost, ali bez intenzivne i uopće osjetne volatilnosti, no i bez taničnosti ?!

Taninski se sapun doslovno, pojavljuje s vremenom. Dok na malo višoj temperaturi ne proradi taj zatomljeni divlji prizvuk. Zdravica s djedovima.

Uz ipak osjetnu stabilnost zdravog grožđa super godišta. U čaši se ne transformira poput divljih tradicijskih bijelih sorti produljene maceracije, ali vjerujem da bi i djedovi bili ponosni.

12,5% čiste okrjepe 😉

Cijena: 80,00 kn

Sve više proizvođača Malvazije Istarske dodaje vrijednost svojem vinu uz pomoć mjehurića i uspješno konkurira rastućem prosecco trendu, ali posebno raduje kad se vinari posvete i manje popularnoj kategoriji „zrele Malvazije“, kategorizirane u smislu da je sve što nije prošlogodišnje – „zrelo“ i odležano 🙂

Pristup koji traži istinsku aromatiku Malvazije Istarske često se naziva i „tradicionalnim“ premda je znanje i tehnologija itekako prisutna, ali je prisutna i spoznaja da Malvazija ima potencijala biti više od površnog osvježenja. U tu svrhu će ionako mjehurići bolje poslužiti.

Nakon meni omiljenih malvazija Brečevića (Piquentum), Roxanicha (Malvazijica), Palčića (Malvazija), Dobravca (Sonata), Legovine (Matura), Ritoše (Dorata) i još nekoliko koje kanim „otkriti“, ovom društvu se pridružuje Šinjora kuće Prelac.

Kod ovih vina nije riječ o pukom odležavanju u hrastovom ili bagremovom drvu. Ovakva vina često su iz starijih nasada koji daju drugačiji materijal i drugačije su vinificirana.

Maceracija i spontana fermentacija kao termini još i danas plaše neupućenije vinske entuzijaste, ali kad probaju vino, nešto iskonsko proradi… možda ne nakon prvog gutljaja, ali nakon drugog ili trećeg. Nezahvalno je nekog „natjerati“ da ponovo proba nešto što mu na prvu nije u skladu s predočekivanjima rashlađene mirišljave tekućine bez kičme, ali koja „tako divno paše uz salatu s morskim plodovima“. Možemo li to usporediti s glazbenim afinitetom? Ono kad si nekim albumom oduševljen/a na prvu pa ga više nikad ne poslušaš do kraja nasuprot nečeg što si se natjerao preslušati drugi put pa vremenom otkrivao i glazbu i sebe preslušavajući ga iznova i iznova.

Ono što je navedenim vinima zajedničko je potraga za istinskom aromatikom Malvazije Istarske. Ona po ničemu nisu ekstremna, mi smo ti koji smo isključivi. Maceracije su ili kraće u usporedbi s crnim vinima ili pod kontroliranom temperaturom ili oboje 🙂

Šinjora je provela 8 dana u kontaktu sa kožicom. Očito točno koliko je te godine trebalo da zadrži cvijet bagrema u mirisu, a omekša. Kao da je nježna aromatika Malvazije produbljena i osvježena postupkom. Djeluje vjerodostojno, bez izražene kiselosti. Bez napadne svježine, a zapravo svježije, ugrijano u čaši na nekoj ljetnoj terasi, od konvencionalnog clean&green ideala.

Trajnije. Kako u čaši, tako i u boci. To je balans. To je Šinjora.