Dnevnik vinopije

Cijena: 30 Eur

Rekli bi kako svako vino ima svoj razlog postojanja. Da ga se popije.

Ali, neka vina imaju svrhu kojom ostvaruju i neke dodatne kulturološke potrebe.

Vina koja postoje s razlogom da nam kažu nešto što još nismo čuli, imaju visoku vrijednost u mojem svijetu.

Ta je kvaliteta bliska uvažavanju bioraznolikosti, ali prije velikih zaključaka i učenih riječi, ipak je neophodno popiti čašu.

Medicinalnost prožima ovo vino. Prosušenost i ljekovite trave otvaraju mi sinuse, a dodatnu znatiželju pobuđuje način na koji vino nastupa.

Ništa napadno, vrlo suzdržano u voćnom momentu, izražajnije u herbalnom.

Unatoč zreloj zlatnoj boji, klizne nepcem. Beskrajna pitkost osvaja.

Međutim, koliko djeluje lagano, toliko je i trajno. Što to perzistira?

Slanost i tenzija.

Slanost, u ovom trenutku neodvojiva od opće “izotoničnosti”. Jedno od onih vina koje ne treba biti rashlađeno da te osvježi.

Tenzija, da li zbog delikatnog taninskog stiska ili zbog ekstremne suhoće, ali intrigira.

I sad, koja je to dodatna kulturološka razina koju prepoznajem?

Radi se o tome da je ovakvo vino danas teško naći. Ne radi se o reinterpretaciji tradicije, već – tradiciji. Dobroj tradiciji.

Naizgled nekomplicirano zbog kompaktnosti i pristupačne pitkosti, naizgled nalik mnogima, razliku čini materijal starog vinograda i Maro Bartulović.

Stari vinograd u kojem su sorte Rukatac, Grk i Kuč, osigurao je najvažniji preduvjet za vino supstance.

Vinar je formom prenio tu informaciju bez nepotrebne pretencioznosti. Mjesto Prizdrina proslavio je Marov susjed Denis. Osim kroz vina, vinarija Križ u Dulumu zemlje prenijela je dio filozofije koju njeguje i Maro. Skrenuti s utabanih puteva Pelješca pokazalo se punim pogotkom. Svega stotinjak metara od glavne prometnice pravo je selo štrumpfova, mjesto fenomenalne energije, autentično i toliko daleko od komercijalnog.