Nuić je mlada vinarija iz okolice Ljubuškog s novih 30ak ha vinograda iz drobljenog kamena, nekadašnje šikare, koji su ovom berbom „ušli u rod“. Paradoksalno je da je vinarija Nuić dosad bila najpoznatija po svojoj Blatini dok sam ja za potrebe radionice na Zagreb Wine Gourmet-u odabrao dvije različite Žilavke od iste berbe.
Nuić, Žilavka (vrhunsko), 2012.
Cijena: 62, 20 kn MPC
Prvu sam „otkrio“ regularnu, ali vrhunsku Žilavku. Specifičnost 2012. godine je ekstremno sušna berba, komplicirana godina u kojoj je trenutak berbe bio presudan. Ova je Žilavka nastala iz selekcije najzdravijeg grožđa prije prešanja. Neidealni grozdovi otišli u rakiju 😉 Uslijedila je tzv. temperaturno kontrolirana, hladna fermentacija u Inox tankovima. Bez provođenja malolaktike, maksimalno fokusirana na očuvanju svježine i tzv „primarnih aroma“.
Ne vrišti, ali vrlo jasno poručuje tko je i što je i odakle je… miks livadnog (više cvijeće nego trave), voćnog (više citrusi nego koštuničavo voće) i kamena „hladnoća“…
U ustima – sočan poljubac. Vino je suho, uravnoteženo, naglašeno svježe i slasno (ne od sladora) već dobre strukture, balansa punoće tijela. Izrazito užitno.
Fenomenalan starter koji poziva na jelo ili još jednu čašu koja onda još više poziva na jelo 🙂
Zanimljivo, ostavljeno u čaši razvilo je čak herbalne note (kopriva, raštika su asocijacija) i vegetabilnost (peršin) 86+
Nuić, Žilavka Selekcija, 2012.
Cijena: NYA
Ovo je prilično jedinstveno… u velikoj mjeri neki izvorni, autentični karakter, ali bez težine, bez oksidacije, bez „macerata“… livadni med s limunom prvi se pojavljuje na vrlo intrigantnom nosu.
Selekcija je dodatna selekcija grozdova iz svih dijelova vinograda koji su cijeli prešani bez maceracije. Spontana fermentacija s divljim kvascima na donekle kontroliranoj temperaturi.
U ustima osjećaj kao da naginje slatkoći, ali vino je potpuno suho. „Gestalt“ vino – zaslužuje bolji uvid od analiziranja sastavnih komponenti. Primjer vina koje je više od svojih sastavnih dijelova. Oko 12% sadržaja butelje je pred kraj fermentacije pretočeno u 500L bosanski hrast (neutralni) i odležalo 6 mjeseci. Neželjeni utjecaj drva uopće se ne primjeti.
Specifičan mineralni aspekt. Kad sam ga probao prije bistrenja natjeralo me da se prisjetim nekih cijenjenih Vouvraya iz doline Loire. Uzvišenost i gracioznost! 89
Nuić, Žilavka (kvalitetno), 2012.
Cijena: 30,35 kn MPC
Neobičan spoj limuna i dunje aromatski funkcionira u ovoj “primarnoj” interpretaciji u prozirnoj butelji za čim raniju potrošnju, ali na slijepo malo više vuku prema nekom neizvornom Rieslingu nego Žilavci.
Jednako sočan poljubac, resko voće se cijedi u ustima. Krepki karakter koji ne blijedi u čaši i postojano prati gutljaj. Svježa Žilavka, uravnotežena da bi bila spremna za neobaveznu konzumaciju u ugodnom društvu, u veselju i onako – po guštu 😉 84-85
Nuić, Ružica 2012.
Cijena: 62, 20 kn MPC
Ljubičasto-ciklasta, zapravo boja mošta. Još i miriše na mošt, odnosno fini grožđani sok koji stvara asocijacije na latice crvene ruže, višnju i bobičasto voće, ali i neobuzdan vinozni karakter.
Suhoća u ustima potvrđuje pravi vinski sadržaj potpuno u skladu s najavom na nosu. Ionako elegantna Blatina, sorta suptilnije osobnosti u rose izvedbi ipak daje opolu nalik surovo ružičasto vino čija „nježnost“ zavarava. S opojnih 13% alkohola, sȃmo tijelo je više „crveno“ nego bijelo. Izrazito mediteransko, izrazito suho, bez naznaka slada ni u aromatskim asocijacijama, ni u strukturi. Međutim, u aftertaste-u kao da sam pio bijelo vino?! Arome se poigravaju. Divno otvara apetit, a postaje izuzetno zavodljivo ni prehladno ni pretoplo, taman negdje kad se boca lijepo orosi, a čaša odmagli 😉 87+
Dnevnik vinopije 
Degustirao sam i Zilavku i Cabernet soavignon, Blatinu, cak i Trnjak, ali Blatina barique e fantasticna. Moja postovanje g-dine Ivane.
Upravo pijem selekciju 2012. Dobra je, kompleksna, pogotovo na nosu, sve je tu… Ali, nekako mi je neubedljiva. Ovo mi je u rangu Brkićeve bazne. Možda su je ipak trebali pustiti da macerira malo…
🙂 da macerira malo kažeš?
Prisjetio sam se jednog fenomenalnog članka:
http://zesterdaily.com/drinking/dont-overanalyze-your-wine-says-therry-theise/
Inače Brkićeva bazna je je jedna fina razina koliko se sjećam. Uglavnom, ako ti je nekako neubedljiva, ne znam zašto bi joj “maceracija” pomogla… zato sam osjetio potrebu podijeliti tuđu mudrost 😉 Proučiti obavezno.
I tako jedan oduševljeni konzument, nakon dvije probe, odluči da će pošto-poto, nabaviti Žilavku selekciju. I zove on, piše mailove, piše pisma, pali svijeće, i vidi čuda jednog proljetnog prijepodneva ove godine odnosi kući sanduk vrijedne tekućine. Pušta tekućinu da se slegne tjedan dana i onda sa strahopoštovanjem i velikim iščekivanjem otvara prvu bocu. I? I ništa. I-Haaa!! Ovo prethodno je trebala biti onomatopeja glasanja jednog magarca. Znam da se vino mijenja, i stoga bla, bla, bla… Ali to nema nikakve čarolije, koju su prvi uzorci imali. Sve mi se čini da je u boce utočena jedna druga tekućina. Je, i to je isto fino vince, ali drugovi i drugarice. Ima li još poštenja u ovoj igri. Baš mi ove godine ne ide. Ottocento crni 2008 mi nije legao. Ko da se nije posložio. Popili smo ga, ali trebalo ga je gurati. A onda, neki dan, ribice i Voščice bijelo. Samo ću reći -ČEP! Bit će bolje. Valjda.
uf! baš te krenulo
Inače je ovo velika tema vezana uz različita vina obzirom na različita punjenja. Niti velike niti male vinarije ne prave odjednom cjelokupno punjenje za neku etiketu. Tu razlike najčešće nisu značajne, ali postoje. Uglavnom se ne radi o namjernom postupku vinarije da prevari konzumenta, ali rezultat stvarno može biti dramatično drugačiji. Posebno jer ne pričamo o nekom opskurnom vinu iz tridesetgodišnje arhive gdje se jedan sadržaj mogao malo drugačije razviti od drugoga.
Stabilizacija bentonitom smatra se jednim od najprirodnijih i neinvazivnijih postupaka, pa se sjećam koliko je isto vino (Selekcija) bilo promijenjeno u samo tri dana, uoči radionice koju sam imao s njim 🙂 S vremenom se smirilo od šoka, ali nije moglo biti nikad isto. Ti si probao to vino nakon stabilizacije i punjenja i kažeš da danas (u sličnim uvjetima konzumacije) nije isto kao ono što pamtiš?!
Ottocento crni 08 je pomalo mastan za tvoje afinitete koliko pamtim 😉 Sve sam lijepo napisao 😀
Ful mi je žao za bijele Voščice. Izuzetno vino. Jedno od mojih favorita, posebno kad doživi sljedeće ljeto.
Javi hoće li i ostale butelje Selekcije biti na nezadovoljavajućem tragu ili ipak prava stvar.
Ko što sam napisao, ipak je to fino vince, pa mi je ostala samo još jedna butelja. Nažalost niti u jednoj od prethodnih 5 nisam doživio ono “ono”. Kad sam vino prvi put probao, na radionici, bilo mi je najbolje bijelo vino dana (što nije baš bilo lako, jer je radionica bila na Winegourmetu). Drugi put sam ga pio na “slijepom” druženju prošlog ljeta, i tamo sam odmah (al baš odmah!) prepoznao selekciju 2012, što mi se ne događa baš svaki dan. Ostavit ću zadnju bocu za slijedeće ljeto, pa se onda javim.
Odličan komentar. Hvala na trudu. Sad izgleda da je naprosto vino “opalo”. Ne znam jer ga nisam dugo probao. Umjesto da kao pravo vino od Žilavke danas bude još bolje, ono ti nije dalo “ono nešto” što si u dva navrata doživio. Sad me baš zanima… ne vjerujem da ti je bilo toliko osobito samo zbog tehnike poput prešanja cijelih grozdova što prepoznajem kao jeftinu, ali efektnu foru za crispy feeling u mladosti. Dakle, materijal očito ipak nije bio toliko uvjerljiv ma koliko se uvjerljivo prezentirao u mladosti. Ali, treba probati 🙂 Nedavno me jako ugodno iznenadila Carsus Žilavka 2012, odličan razvoj u boci (unutar godine dana 🙂 ali ipak, bolje i zaokruženije, prezentnije i postojanije nego prije.
Koliko ja znam, a dobro znam, sve su boce Selekcije punjene istim sokom kao i one tvoje prve dvije. Nezgodno je govoriti o “postenju” i aludirati na varku s manipulacijom potrosaca. Razloga da ti je vino drugacije moze zaista biti mnogo – od toga odakle ti je i kojim putem stiglo vino, gdje je stajalo i u kojim uvjetima pa do toga da se nije dovoljno smirilo od transporta, sto je isto lako moguce (njezno je to vino). Nuici igraju jako posteno, stvarno sam imao priliku popiti dosta tih boca, svih vrsta pa to odgovorno tvrdim (na stranu stilistika).
Za primjer, prosli petak u jednom vinskom baru, tri iste narucene boce jednog hrvatskog vinara i jedna potpuno omlohavljena. Lako sto je jedna, ali je i noc prije stigla ista takva. Malo istrage i dodjemo do informacije da je jedan karton povucen s neke feste pred par dana i pitaj boga gdje je i koliko stajao prije nego li je dosao do nas. Rizik i razocarenje su uvijek moguci, a nadam se da ce preostala Selekcija ipak odigrati onako kako si je drugi put prepoznao.
Vjerujem, Patti. Vjerujem. Na sumnju me je potakla količina Selekcije, koja je u opticaju. Nekako sam stekao dojam, da se radilo o manjoj količini, od par stotina boca (300-400). Po komentarima opet ispada da je, skoro svatko, malo upućeniji, pio dotično vino. Ja sam, na tvoju preporuku, vino nabavio na način najobičnijeg korisnika. Naručio sam ga u Vintesi. Čekao mjesec-dva, pomalo već izgubio nadu, i tada je stiglo. Pokupio sam ga (usput probao i Nućev cabernet – vrlo interesantno vino, na prvu loptu, ali fino), spremio u auto, iz auta direktno u šupu (mračno, 17-22°C ovisno o godišnjem dobu), prvu bocu otvorio za par dana, i razočaranje. Slijedeću otvorio za dva tjedna, s istim efektom. Mislim, vino je jako daleko od lošeg, popilo se bez problema, i da nisam imao “predznanje”, bio bi jako zadovoljan popijenim. Samo, izostao je onaj WOW efekat. I tako je bilo sa još 3 boce, popijene u zadnjih 2 mjeseca. Ostala je još jedna, zadnja, za drugo proljeće, jer sve je ovo ipak jedna krasna igra.
Žao mi je. Mislim da je ipak riječ o nešto većoj količini tog vina (ali i dalje maloj), a to što ga je pio ”svatko malo upućeniji” govori o tome da živimo u jako maloj zemlji s puno trendy događanja 🙂
Stvarno ne znam što reći, osim da se nadam da je ovo izolirani slučaj. Možda se jave neki koji su je također pili nedavno? Ja sam je pio pred mjesec dana i moja boca je bila neetiketirana, ali – odlična. Čekamo tvoju proljetnu bocu da čujemo ”nekako s proljeća” 😉
Dragi Krešimire,
drago mi je da je Selekcija očarala,a žao da je razočarala. 🙂 Poštujem tvoj doživljaj i na njega ne mogu i ne želim utjecati.
Samo ću reći :
Tekućina u svakoj boci je ista,s ljubavlju i pažnjom dobivena.I baš kao i svako drugo Nuić vino,vrlo pošteno.
Pozdrav,
Josipa 🙂
Hvala Josipa na javljanju, morat ćemo podrobnije analizirati fenomen prvom prilikom 🙂
čisto lupetam (kao i obično) 🙂 … da li se žilavka u boci ponaša poput riesling…tj ima li svoj up and down poput matematičke sinusoide?
Apsoštrumfno 🙂 Kako koja žilavka i kako koji riesling, ali najvažnije je da imaš zdrave sinuse 😀
hvala na pitanju….sinusi su ok 🙂 o kosinusima bi se dalo raspravljati, analizirati uz gore navedenu žilavku
odličan tekst. drago mi je da me je prošlo to “analitičko” razdoblje, aii čini mi se da je užasno bitno to odraditi i svjesno napustiti… u mojoj struci je popularno reći “you must understand the tao [of programming] before transcending structure [of program code]” 🙂
mislim na tekst theiseovog članka.
Bio sam “zdvojan”, ali sad mi je laknulo 😀
Tnx clemens
Ma, odlično je ovo vino, pogotovo što u vinoteci u Sarajevu košta ispod 10€. Mene su ka visokim očekivanjima usmerila ostala Nuićeva vina… na primer žilavku iz 2010, čini mi se, tad nije ni bilo baznih ni premium linija, sam popio zimus, a vino je I dalje bilo vrlo dobro. A I par ključnih reči sa etikete: prirodni kvasci, selekcionisano grožđe, odležavanje na talogu, barik bačve su me malo “nabrijale”. Ponavljam, vino je odlično ali meni je jači utisak osgtavio, recimo Bijeli krš-Škegro, Brkićeva greda I Mjesečar su već posebna kategorija…