Cijena: NA (veljača 2011.)
Nisam odolio ne primijetiti kako „Jerković“ jednostavno ima strahovit izvozni potencijal u zemlje engleskog govornog područja 😉 S druge strane, Kuyon de JeuChat nije stekla neki prestižan status niti u Imotskom vinogorju…
Međutim ukupnom dojmu ovog vina sam skoro dodijelio iznimnu ocjenu koju vrlo rijetko ističem i koju nisam očekivao dodijeliti Kujundžuši tako skoro.
Slamnatožuta boja u čaši, fini mineralni aspekt već na nosu (nimalo ne čudi obzirom od koga sam ovo dobio), „mokri kamen“ karakter, kišnica s morskom soli i koricom limuna… sjajno!
Na nepcu prekrasno… prezentno, dovoljno puno usprkos „svega 11,9% alkohola“!?! Aromatski u skladu s nosom, slana mineralnost plus neka mirodija… no, skoro da je nevažno jer tako uravnoteženo vino držao sam nevjerojatnim za Hrvatsku, a pogotovo Kujundžušu.
Opet, ova Kujundžuša posjeduje sortna obilježja ispričana na najbolji mogući način.
„Ovdje gdje svaki izlazak sunca kamen pretvara u cvijet, kapljicu rose u zlatni grozd, zauvijek se nastanila plemenita i jedinstvena Kujundžuša. Neka radost njezinih plodova poteče i Vašim žilama!“
Istovremeno i samodostatan objekt uživanja i nevjerojatno zahvalan pratitelj jelima. Način na koji se prezentira i upotpunjuje hranu je neopisiv, kao da iskonska mudrost jednim potezom uklanja svaku sumnju… da, ovo je Kujundžuša.
Tako jednostavno, a tako raritetno. Love it! 4
Dnevnik vinopije 
Ovdje se totalno slažem sa tobom!
Štreberu. Ja nisam znao da ovo postoji.
Preporuka je stigla od Tvrlea pa sam se potrudio da nabavim par butelja.
Tvrle, istinski ti hvala na preporuci.
Sluga pokorni 😉
Lijepo ste to napisali, direktore 🙂
bilježim se za još, spreman sam čak i platiti ovaj put 🙂
Morat cemo se obratiti prijatelju Inspektoru K, kojem, kao sto vec znas, ja dugujem “otkrice” ovog vina… Neces se ljutiti ako ovdje iskoristim priliku da se i sam podsjetim sto sam svojedobno o ovom vinu napisao na vlastitom blogu: “Grabovceva je Kujundzusa, sa svojom u kontekstu prilicno visokom cijenom, nazalost ostavila izuzetno losh dojam: toliko losh da zapravo radije – da ne dodajem sol na ranu – nista konkretnije ne bih ni rekao, a bocu, nakon prve case, nitko nije vise ni taknuo. Steta, zelim im bolju srecu u iducoj berbi. Sushta suprotnost Jerkovicevoj maestralnoj interpretaciji: jedino meni poznato pravo, autenticno, rasno hrvatsko “vino di sasso” u najboljoj tradiciji, kristalno cisto i laserski precizno, dovoljno dobro da apsolutno ravnopravno stoji uz minimalisticka remek-djela kamene tonicnosti i svirepe mineralnosti poput Gentilini-jevih Robola ili Txomin-ovih Txakolina. Sjecam se kao da je bilo danas one veceri kad mi je Inspektor K, mrzovoljnome i sumnjicavome kakav vec jesam, otvorio prvog Jerkovica: bio sam kao pogodjen gromom. Jerkoviceve su Kujundzushe u zadnje tri berbe, koliko ih pratim, jedno od rijetkih hrvatskih vina koja su unutar svog stila i konteksta apsolutna svjetska klasa, a povrh toga na hrvatskom vinskom trzistu the best buy, bar none: jedno od svega dva hrvatska vina koja bih rado kupio u cim vecoj kolicini cak i kada bi kostalo dva ili tri puta vishe no sto kosta (Jerkovic cca 40 kuna, a ono drugo, svi vec znaju koje, ipak je, na moju zalost, nesto skuplje, he he…). Buy again? Be an eejit not to, wouldn’t I.”
Da, sad čak itekako ima smisla kad znam o čemu si pisao 😛
Nekako sam predosjećao da nije skupo vino. Stvarno, best buy djeluje kao jeftina propaganda… rekao bi da je u tom smislu vino standard za sebe.
Vrlo dobra Kujundžuša iz Runovića,a berba 2008 također………
Navodno i 2007., a ja tek sad otkrio Jerkovića… “nek se i nama nešto lepo desi”
Promakla mi je berba 2007……
Ok ,ok dosta hvalospjeva ,dise može nabavit ovo ezoterijsko iskustvo?:P u Zg:)
volio bi znati…
Hrvatski Leskovac je ”the place” za 2007. 🙂
Kuća Hrvatskih vina? Sad imam razlog i tamo otići.
Još mi jedino Metro nikako nije na shopping karti…
U zadnje vrijeme, rijetko bude dobra ponuda u Metro-u. Jedino sam vidio na akciji Gracinov Babić, 50% popusta(bili i neki Rožanići, 2005., možda neke i 2006.), pred par mjeseci.
Patti, jes ti preživio onu orgazmičko-kalvarijsku avanturu od vajngurmeja?
Ej ifke,
rekao bi više kalvarijska nego orgazmička avantura. Hospitalizirao se ponovo dva dana kasnije (nije sajam kriv), ali bilo je lijepo biti među ljudima i vinima, sresti poznate, sresti ljubitelje grčke vinske scene, osjetit se živ(lji) pa makar se manifestacija odvijala u ”bunkeru” 🙂
Nije bilo snage za oba dana, ali ona dva-tri doživljaja su ostala.
Hvala što brineš 😉
Čuo sam se nedavno sa Jerkovićem, kaže da će se njegova Kujunđuša uskoro opet moći kupiti u Vrutku. I to, nova, 2010. za koju kaže da je bila dobra godina i da jako zadovoljan rezultatom. Jedva čekam… Njegov Mračaj također je vrlo vrijedan pažnje i Vinopijine pozornosti. To vino radi, kako kaže, za dušu.
Hvala Inspektore 🙂 Okrili ste čudo! Sigurno ću isprobati Mračaj i bilo što s Jerkovićevim potpisom nakon ovog.
A zaletjet ću se i do Leskovca ako je ostala koja 2007. čisto iz znatiželje da vidim kako se drži.
Sve počupat i posadit sauvignon i chardonnay…….
🙂 i Tourigu Nacional 😉
Zadnji put sam ga posjetio prije 3-4 godine u Runoviću. Definitivno najbolja kujunđuša, ali kao vino nije me tolko oduševilo pa nisam u zadnje vrijeme ni svraćao do njega. Sad su me ova dva prasca tak narajcali, da jedva čekam ponovno probat…..jebate, a pred nosom mi je kad sam dole….ko deda koji okolo traži naočale, a na nosu su mu…
Potpuno se slažem se s komentarom na Grabovčevu kujundžušu.Sve ostale kujundžuše koje sam kušao (Jerkovićevu još nisam) su bile jednako loše ili lošije. Svoje razočaranje sam otvoreno priznao na Zagreb wine gourmet festivalu čovjeku za Grabovčevim štandom. Po njegovu izrazu lica učinilo mi se da se slaže sa mojim (ne dobrim) mišljenjem o njihovoj kujundžuši iz 2008., ali nije ništa odgovorio nego me zamolio da kušam 2009. i to je zapravo bio najbolji odgovor. Ne samo da je 2009. osjetno bolja, nego nema veze s 2008.
Kujundžušu sam oduvijek smatrao nekakvom divljom, neusklađenom, nepitkom…Ali ova zadnja je bila upravo suprotna, uglađena, osvježavajuća, lagana (ali nikako vodenasta) kao da pijem neku fenomenalnu žlahtinu. Nisam dobio konkretnije informacije zašto su tako drastično različita vina iste sorte, istog proizvođača, ali sad definitivno vjerujem da je i ta Jerkovićeva kujundžuša tako dobra i da sama sorta ima potencijala izboriti se za puno bolji status od sadašnjeg.
U Splitu je 07.03.2009. završio sajam Gast u sklopu kojeg je održano međunarodno ocjenjivanje vina. Pobjednik u kategoriji crvenih mirnih vina je “Syrah 2009″ – Feravina(87,67) a u kategoriji mirnih bijelih vina pobjednik je” Pošip Marko Polo 2009″ poljoprivredne zadruge Pošip-Čara( 87,50) U kategoriji mirnih bijelih vina” Kujundžija 2009″ Ivana Jerkovića nagrađena je brončanom medaljom sa mizernih(76,60) bodova, kao i “Kujundžija 2009” Vinarije Grabovac(76,67). Dakle, radi se o podjednako dobrim ili lošim kujundžušama.
O najboljim vinima ni slova.
Jel se ti to nama nesto opet iscudjavas, Jurice? Nema razloga, opusti se. Nije ni prvi ni zadnji put da sam ja u pravu, a hrpa kretena u krivu 🙂
(@Vinopija: direktore, prognoziram da cete se uskoro morati nevoljko suociti s cinjenicom da institut tzv. “baniranja” od strane moderatora na forumima nazalost postoji s razlogom…)
Pa možda ni ja ne bi zapazio ovo vino između 34. i 36. degustacije “na eks” između odmrznutih ćevapa i “paške janjetine” kako si zamišljam Gast ocjenjivanje, a koruptivne sfere da ne spominjem.
Međutim, tek mi je sad gušt i srce na mjestu jer nisam “otkrio toplu vodu” već unikat koji drugi nisu prepoznali. Pa ću čak zahvaliti na komentaru.
Zapravo ga je otkrio Inspektor K kojeg pozdravljam i indirektno zahvaljujem 😉
“Nije ni prvi ni zadnji put da sam ja u pravu, a hrpa kretena u krivu ”
koji si ti novosvjetski preseratorski jadnik, svasta mama rodi..
“koji si ti novosvjetski preseratorski jadnik, svasta mama rodi..” ___ Prijatelju, ti si vjerojatno cuo da je pravo na misljenje neotudjivo, pa sad mislis da mozes tu prcat bezveze. Problem je u definiciji “mishljenja”. Jednostanicni procesi, poput ovog sto si napisao, nisu “mishljenje”. Da imas koju stanicu vise, pa si u stanju formulirati mishljenje, bar bih te mogao obavjestiti da si se upravo pridruzio onoj hrpi kretena koju apostrofiram u post-u koji citiras, ali ovako – nazalost nista! Zdravstvuj!
fakat, buonsangue, ne seri više……dosta je toga…..tisuće muha ne mogu biti u krivu…… 🙂
@supko: Vjerojatno si prvi put naletio na ove stranice i Buonsangue ti se učinio preseratorom zbog tog komentara. Moraš znati da se radi o čovjeku koji je dokazao svoju kompetenciju na nizu rasprava. Njegov ponekad nervozan ton i stil iz te perspektive samo su dio šarma 😉 Ubuduće, molim sve da se suzdrže od neargumentiranih osobnih uvreda jer ću morati brisati te komentare. Ionako mi prigovaraju da sam i pretolerantan 🙂
ma vidim ja da covjek zna jer pratim dugo ovaj blog i sve je to u redu ali brate mili, daj se malo spusti na zemlju.. covjek prica kao da je on osobno izmislio vino..
Gospodo treba se opustit i uživati….Ne splati se živcirat itd….
službene ocjenjivačke degustacije idu takvim (pre)brzim tempom da je pola ocjena već “smišljeno” u glavi na osnovu imena sorte, alkohola i kiselina i godišta, koji su podaci dani komisiji prije svakog uzorka
posvetiti se jednoj Kujundžuši i tražiti fine razlike između njih, a pritom i riskirati “ugled” među kolegama mogu samo jedni diletanti s viškom vremena poput ovih na blogu 🙂
i pritom im se zahvaljujem na žrtvovanju za naše dobro hahaha
U Splitu je 07.03.2011.završio…
Kad smo već kod Gasta, jeli tko probao Blatinu vinarije Čitluk, piše da je ona prošle godine bila pobjednik, a vidim da i vino nije skupo (45 kn), a i koliko se sjećam od iste vinarije Kameno vino je od vinopije dobilo dosta pohvala.
Zadnji put uzeo na ručku prije godinu i pol i bio skroz zadovoljan. Nije vrh Blatine, ali skroz lijepo iskustvo…
Dobro si me podjsetio na Kameno vino… i tu moram provjeriti što se dešava… nekako mi je Krš bijeli zasjenio meni jedno drago vino koje je ipak koštalo svega 40 kn čini mi se.
moram priznati da me ovaj zanimljiv komentar ponukao da potražim tu plemenitu Vlajinu
drago mi je da ne igrate na sigurnu kartu i unatoč ocjenama na Gastu, (rekli bi Splićani: “…neš ti…” riskirate hvaleći neku “niževrijednu” sortu
najveća bi greška Imoćanima bila da se okrenu nekoj drugoj sorti
komisijama na natjecanjima nije lako ocjeniti vina na način kojim ih vi ocjenjujete
zar će jedan školovani stručnjak dati visoku ocjenu Kujundžuši sa 11,9% alk. 🙂 😉
naravno da neće, pa radi se o planetarno poznatim reputacijama koje treba čuvati 🙂
a prava je šteta da loš Pošip ili Graševina ili Žilavka dobiju bolju ocjenu od dobre Kujundžuše, najbolje Kujundžuše
jer vrhunsko vino mora imati x%vol. alk., x kiselina, biti x sorta, bla, bla, bla
jako cijenim neopterećene komentare i “amaterske” opise vina
opet sa druge strane, komentari neopterećenih vinopija “amatera” mogu ići ovako: kompleksni mirisi dima, kože i začinske note – a enolog ocjenjivač kaže: “šnjof…uh, Brett”; vinopija (ne ovaj sa bloga;-)) opisuje arome sušenog voća, sijena, začina…a enolog ocjenjivač kaže: “šnjof…ozbiljan problem oksidacije”; opet vinopija nađe vrckavo funky crveno vino…a enolog odbaci bocu: “malolaktika u boci…)…………
kako god bilo, veselim se kušati tu Kujundžušu, meni sorta, 11.9%, alk. i pretpostavljam jako niske kiseline neće značiti apriori predrasudu kao nekima 😉
a večeras otvaram Babicu komentiranu na blogu, pa ću usporediti dva načina na koji ocjenjujem vino sa vinopijinim dojmom 🙂
kako god bilo, hvala na otkrivanju “malih velikih”
Lijep komentar, otvorili smo tu jednu zamiljivu temu vidim… (ipak je jurica uspio zakuhati fin čorbuljak haha)
Svakako prokomentiraj Babicu…
Bilo bi mi draže čuti komentare na Plavac mali, jer košta isto, a meni je bolji. Dapače, nisam nikad probao tako dobar plavac ispod 50 kn. A što se tiče kujunđuše, zaista nisam stručan kao @finesse, ampelografiju poznajem laički površno…..ali sve što znam o toj sorti upućuje na dobre uratke kao izuzetak, a ne pravilo. Prvenstveno zbog nesposobnosti stvaranja dovoljno kiselina, a ne sladora. Zato ekipa dolje obavezno dodaje Okaticu bijelu, koja je isto vodenasta, al je barem kisela. E sad, pitanje na koje se odgovor ne može dobiti tako brzo je šta bi bilo kada bi netko kujunđušu tretirao u pravcu vrhunskog vina, i što ona uopće treba u smislu svoje posebnosti da bi dala vrhunske rezultate? To će odgovorit struka, vinari sa voljom, živcima i vremenom. Moje laičko mišljenje je da dolje treba forsirati crne sorte i chardonnay težeg, zrelijeg tipa; a vrlo malo prostora ostaviti za pokušaj spravljanja svježijeg bijelog vina. I ako već to, onda žilavka, a ne kujunđuša.
Ne znam na što misliš pod vrhunski rezultat? Pa ako vino već ne znam koju berbu za redom pokazuje karakter doživljaj kojeg sam pokušao opisati, onda je to već itekakav vrhunski rezultat.
Ukoliko već niste, probajte starije berbe Jerkovićeve Kujundžuše. Meni je bilo izuzetno zanimljivo kušati 2009. kao svježe/mlado vino i 2007. kao primjer što sve ta sorta tj. konkretno vino pruža nakon 3-4 godine, odnosno u nekom trenutku svoje zrelosti. Ifke, daj mu šansu, bit će vremena za Chardonnay 😉
Iskreno, bio sam jako iznenađen, da ne kažem oduševljen bogatstvom aroma, mirisa i okusa koje je ponudilo ovo starije vino. Da – vino ima oksidativne note, ali one toliko prirodno čine sastavni dio tog vina da ga oplemenjuju.
Cijena tog vina i versatilnost koju pokazuje s hranom su samo dodatni argumenti koji govore da ću se s ostalim zaljubljenicima ”boriti” (izuzev ovih koji znaju da je to ipak samo brončani sjaj) za te minijaturne količine koje se sporadično pojavljuju na policama rijetkih trgovina 😉
🙂 da, brončani sjaj – predobro 😉
Takva ocjenjivanja su gore od “nužnog zla”… meni je to potpuno ponižavanje truda i rada vinara…
http://www.radioimotski.hr-portal koji se sluša
Imotski vinari izuzetno uspješni na sajmu Gast održanom u Splitu
Zapažen uspjeh postigli su Imoćani na sajmu Gast-16. međunarodnom ocjenjivanju vina i jakih alkoholnih pića.
Podrumi Šimunović-vl. Tihomira Šimumovića dobili su srebrne plakete za Kujundžušu i vino Crni Šimun.
Vinarija Grabovac na Gastu je dobila srebrne plakete za Modro jezero barrique i pjenušac Grabovac,te brončanu za Kujundžušu.
Vinarija Jerković okitila se srebrnom plaketom za vino Mračaj barrique 2009 i brončanom za Kujundžušu 2009.
Srebrne plakete za Kujundžušu 2010-te kao i za lozu 2010-te dobila je naša “Imota”d.d. Imotski.
Svijet u kojem se računaju samo 1.mjesta i zlatne medalje doveo je do toga da mnogi vinari na izložbe daju samo teška poluslatka, slatka ili barrigue vina kasnih, izbornih ili ledenih berbi trendy soratai jer uglavnom samo ta vina osvajaju zlatna odličja.
Vina redovitih berbi i najbolja vina većine lokalnih sorata predodređena su za sporedne uloge i uglavnom brončane plakete ili samo priznanja .Mi to sigurno nećemo promijeniti.
Vratimo se kujundžušama.
Dakle, sve te Kujundžuše su ocjenjene podjednakim brojem bodova na različitim izložbama od različitih komisija i nema razloga sumnjati da su podjednake kvalitete. Jedino je meni zasmetalo da je vinopijin dojam o jednoj od njih poslužio kao” shlagwort” da se “popisha” vino onog drugog , svi već znaju kojeg.
jebiga, jurice, zakaj i taj drugi nije calto par milja eura ko Jerković da mu se vino pohvali na blogu…bilo bi lijepo da ti počneš konačno u svojim bulšit izjavama koristiti imena i tvrdnje. Jel te smeta kad netko iskritizira vino koje mu se nije svidjelo? Po tebi, sva vina sa srebrnom plaketom bi se trebala podjednako svidjeti svim ljudima. Jurice, koje se tebi vino sviđa? Koja ti je kujunđuša bolja i zašto? Koje ti je ijedno vino bolje od nekog drugog i zašto? Nikad to ne kažeš jer bi onda i tvoje mišljenje bilo podložno kritici, p..kice jedna. Najlakše je prcat iz prikrajka…
Dragi Matane Presvetli!
.
Ti se izgubio svoje korijene negdje između Virja i Zmijavaca, pa ne možeš pojmiti što trs kujundžuše znači jednom Imoćaninu , trs škrleta Moslavcu, trs kraljevine Prigorcu. Za njih je to puno,puno više od vina.Za njih je to tradicija, poštovanje i ljubav prema rodnom kraju ,djedovima i pradjedovima. Ti bi to sve sasjeko u korjenu i pokabernetizirao i šardonizirao. Iz perspektive svog nebodera ti bi vjerojatno dao srušiti i sve te nekonforne i nefunkcionalne kamene kućice.Tisuću takvih punoglavaca kao što si ti neće me razuvjeriti da dva vina iste sorte , ocjenjena podjednakim ocjenama na raličitim izložbama mogu biti toliko različita da je jedno iznimne kvalitete ,a drugo potpuno nepitko. Nejom u to miješat eure , zavjere ni marketing.Osim toga najnegativnije mišljenje o kujundžušama općenito i nevjeru u vinopijin dojam upravo si izrazio ti svojim lamentiranjem o tretiranju kujundžuše u pravcu vrhunskog vina.
Sapienti sat, što god to značilo.
Ajmo odostraga….moje mišljenje o kujunđuši kao sorti ili konkretnim vinima ne znači nevjeru u Vinopijin dojam. Dapače, poslije svakog ovakvog threada poželim staviti svoje stavove na kušnju. Ti si taj koji u iznesenim dojmovima drugih vidi neke skrivene namjere. Nadalje, svojim jednostaničnim stavom o vezi kvalitete vina i njihovih ocjena sa sajmova pokazuješ da si dogmizao do krivog bloga. Moj prijedlog: pokušaj na forum.hr. Dalje, ovaj prvi dio tvog posta, jedna prekrasna HDZ-like parodija domoljublja, dirnula me u srce ohlađeno armaturama oblakodera. Tradicija, poštovanje, ljubav prema rodnom kraju…..ufff, ko se smije uopće obrecnut na te pojmove i na trolove koji se iza njih skrivaju (tu mislim na tebe, @jurice). Nije teško doznati što trs kujunđuše znači jednom Imoćaninu, to može doznati i netko tko nema nikakve korijene odozdo. Samo treba promatrati kako se ponašaju prema tom trsu i pitati ih što taj trs za njih znači. I šta znači “jednom Imoćaninu”? Kojem? Više mi je nebodersko-ognjištarski taj stav da ekipa na selu dirnuto plače i masturbira nad svojom tradicijom. To su gluposti. Postoje dobre i loše stvari. Točka. Postoje dobre i loše navike. Dobre zadrži. Loše odbaci (ili ih nazovi tradicijom i još prenesi na djecu). U imocki kraj je u jednom trenutku u povijesti došo neki Jozo i dofuro kujunđušu. Zašto je taj trenutak za tebe vredniji nego neki trenutak sada, kada neki drugi Jozo u imocki kraj dofura neku drugu sortu. I jednostavno je nemoguće da ta kujunđuša isto znači za mog dida i za nekog mladog vinara danas jer žive u različitim vremenima i kontekstima. U imockom je tradicija težačka narančasta premacerirana kuj., a NE(!) moderno vinificirana. Nadalje, glede autohtonih kultivara, veća mi je uzdanica TRNJAK(crni), biser kojeg zbilja treba njegovati i istražiti mu mogućnosti. Inače, autohtonost i tradicija su interesantna tema za raspravu, ali ne sa tobom. Sapienti sat znači “pametnome dosta”.
Izrazi: gmizanje, jednostaničan, ognjištar, masturbacija,
trol najbolje opisuju tvoj lik i djelo, a prijevodom si zabio
posljednji čavao u svoj lijes ,pa počivaj u miru.
Konkluzija iz gore navedenog: različite izložbe + različite komisije = nesumnjivo podjednaka kvaliteta navedenih Kujundžuša. Molim ispravite me ako sam krivo shvatio.
Apsolutno imam razloga sumnjati u takve i slične komisije, izložbe i sve te brojeve na decimalu koja se dodjeljuju vinima na takvim i sličnim manifestacijama. Struka ili ne, svejedno je.
Vjerujem isključivo sebi i tek rijetkima kada pričamo o vinu. Ovo vino, kao i neke starije berbe, sam kušao u više navrata (čitaj: više boca) i apsolutno stojim iza toga da ne zaslužuje broncu niti 86 i kusur bodova koje mu je neko xy povjerenstvo dodijelilo po ne znam (niti me zanima) kojim kriterijima. Sumnjam da se netko na Gast-u ozbiljnije posvetio ovom vinu, a da je vino za ”na prvu” – nije sigurno.
Hvala vinopiji na iskrenosti, hrabrosti i rječitosti i neka samo tako nastavi. Mislim da je osvrt izvrstan.
I još nešto, da ne zaboravim…
Šlagvort? Za što. Za jedan stariji tekst jednog od pravih znalaca i ljubitelja. Kaj god. Gluposti.
Popišalo se nekog? Zar bi sve Kujundžuše trebale biti podjednake kvalitete i svima uspjeti u svakoj berbi? I imati u prosjeku 86,kusur bodova? To bi bilo dosadno, upitno i opasno (naravno, komisija i zavod će o tome odlučiti…).
Jurice, smatram da se ne trebate opterećivati ”teorijama zavjere” i ”tihog marketinga” od strane ovog bloga i komentatora na njemu.
Pa svi imamo svoju glavu, zar ne? 🙂
Patti, hvala na trudu. Što se posta tiče – nek se zna da je meni vino izvrsno! Dabogda ga pio sljedećih sto godina 🙂
Drugo, odavno se ne zamaram bodovanjem (osobito Gast profila) jer kao što često ističem, nikad ne pišem o vinu za koje nemam opisne bilješke, a takve nastaju isključivo u situaciji butelja vs. ja s računom s datumom nabavke.
Treće, pristup je pozitivistički i “prijateljski” jer želim da mi se vino svidi.
Premda ifke i ja imamo često oprečne afinitiete ili stavove, cijenim njegovo mišljenje. Stoga ga molim da objavi javno svoj broj žiro računa da nitko ne skuži koliko me zapravo plaćaju za ovu žrtvu i mukotrpan rad 🙂
Prvo što kupujem od utrška je wine cooler, a ovaj postojeći razbijam čekićem i snimku stavljam na YouTube…
Najgore je kaj će se meni fakat počet sviđat i kujunđuša i oksidirana kujunđuša, i Mjesečar i amfore, i svježa, i nesvježa, i vaka i naka vina….i kaj onda? Pa već sad sam alkić!
Labilan si ifke. I to mi je skroz u redu 😉
Mogli bi organizirati neku degustaciju po gore navedenom redoslijedu. Jedva čekam ”vaka i naka vina”. 🙂
Mislio sam na Vuinin Plavac….
dvaput kušao u razmaku od nekoliko mjeseci i oba puta je bio potpuno neužitni “školski” primjerak bretta
previše su arome bretta utjecale na prekrivanje ostatka karakterističnih aroma plavca (koje poprilično dobro poznajem) da mi ne bi smetale
da li je netko kušao boce bez tog problema neznam, po stanju vina u boci ne bih rekao da je došlo do razvoja u boci
Nisam probao njegov Plavac, ali koristim priliku postaviti pitanje: Kako se organoleptički definira Brettanomyces u “školskoj” verziji?
Pitam ne kao poptuni laik, ali kao konzument koji nije školovan tražiti mane vina.
nekoliko je spojeva vezanih uz razvoj Bretta u vinima koji se razlikuju u razini percepcije i neugodnosti/zanimljivosti, mirisi podsjećaju na: konjska mokraća, pljesnivi sir, mokra koža, vlažni metalični, klinčići, vlažna zemlja
meni recimo pada na pamet miris talijanskih konjskih kobasica prekrivenih zelenom plijesni što ih ima u svakom talijanskom supermarketu
namjerno sam mirise gore napisao onim redoslijedom, jer prva dva su stvarno neugodna, mokra koža tek u maloj mjeri zna dati zanimljivost crnom vinu, vlažni metalični može podsjetiti na mineralnost, klinčići i vlažna zemlja u maloj mjeri također nisu lako prepoznatljivi kao problem
uostalom, oni to i nisu
veliki broj vina prirodno jako teško žive bez pojave bretta, jer zbog niske aktivne kiselosti jednostavno normalne doze sumpora u njima imaju jako slabu mikrobiološku aktivnost, npr. plavac mali
ali ipak je osnovni zaključak činjenice da neko vino ima prejaki karakter bretta to da u vinariji nema dostatne higijene, osobito drvenog vinskog suđa!!
zbog osnovnih karakteristika razvoja tog divljeg kvasca moguće je pravilnom higijenom podruma izbjeći pojavu u potpunosti i ne tražiti opravdanja u terroiru, jer to brett nije!
ima ga svugdje, svako vino čini sličnim/istim, prema tome, radi se o napasti i problemu za vinare, a ne o prirodnom obilježju sorte/terroira
taj razlog plus činjenica da brett u onim prvim neugodnim mirisima može izmijeniti vino do neprepoznatljivosti aroma sorte dovoljni su mi da ga ne želim u vinima
male razine takvih mirisa koji nisu u potpunosti izmijenili vino do neužitnosti mogu mi još i proći kod “malih” vinara, dapače, ali veći proizvođači (čitaj ozbiljniji) mogu valjda žrtvovati koju seriju vina ili bačava
također je moguće i ukloniti spojeve zaslužne za taj miris, ali ipak vino tim tretmanom biva oštećeno i možda neprikladno za vrhunsku seriju
a opet, kako bi rekao Buonsangue jednom, da ga parafraziram: “ne želim plaćati njihove (svjesne) greške”
cista, izolirana kultura brettanomycesa ima miris na ljepilo u kombinaciji sa acetonom, vrlo je slican miris kao onaj carbofix sto smo nekad imali ko klinci u skolama na likovnom, u tubi ili u zdjelici sa onom plasticnom zlicom..:-)
tako nekako ti smrdi brett. u vinu ga je naravno malo teze prepoznati zbog ostalih mirisa ali ta jedna nota ljepila se relativno lako osjeti i prepozna, pogotovo kod vinopija sa iskustvom.
ovo sto je naveo finesse je relativno dobro “ukomponirano” u cijeli buke vina, pogotovo crnih i onih malo starijih/zrelijih pa se neke od navedenih aroma mogu vrlo lako zamijeniti za brett koji to ipak nije kao sto su vlazna zemlja, mokra koza, metalni miris.. a odredeni spektar takvih aroma moze biti i od tercijarnih aroma, specificnog terroira ili sorte..
ja se vodim mirisom ljepila i do sada nisam nikada naisao na ijednu bocu vina da je imala brett.
teško mi je povjerovati da je netko tko je popio više od deset boca crnog vina iz bilokojeg vinogorja takav sretnik da nije naišao na brett 🙂
hlapivi fenoli i izovalerijanska kiselina nemaju miris na aceton, nego baš one mirise koje sam naveo (uostalom isti spojevi se nalaze i u originalnim izvorima tih mirisa s kojima ih uspoređujemo)
jako je čest slučaj povišenih hlapivih kiselina i etil-acetata zajedno s brettom, što može davati na “ljepilo”
niti jedna od tih aroma nije ni terroir niti tercijarne jer se ne nalaze u grožđu, ne stvaraju ih kvasci (iako ima rodova kvasaca koji mogu stvoriti zabrinjavajuće visoku razinu hlapivih fenola), nisu produkt oksidacije aromatskih spojeva u vinu, nego dekarboksilacije fenolnih kiselina
naravno da su i mikroorganizmi koji rastu u vinu djelomično odraz terroira, ali ovaj je ipak odraz lošeg podrumarenja
i još se sjetih…čista kultura Bretta uzgojena na hranjivoj podlozi u kojoj nema fenolnih kiselina, kao u vinu, niti ne može razviti karakteristične mirise, ali mislim da može iz šećera razviti acetate
karakterističan miris nije miris samoga kvasca nego produkt djelovanja enzima dekarboksilaze koju taj kvasac ispušta u medij tijekom razvoja
nije nužno da se miris javi paralelno sa razvojem kvasca u vinu, najčešće se javi tek kasnije
neznam samo kako ukomponirati miris konjske mokraće u “buke” vina
pa nisam jos naisao na brett koliko god to cudno bilo.. naisao sam na svasta, od oksidacije, tca, refermentacije ali brett ne. iako slabo pijem plavce pa je mozda to razlog..:)
nisam rekao cisti aceton jer to je nesto drugo, nego mix ljepila sa acetonom, jako specifican miris ali meni definitivno baca na carbofix!
htio sam reci da je relativno tesko razlikovati neke tercijarne arome od mirisa na brett, npr. moras biti iskusniji vinopija da bi mogao detektirati razliku izmedu mirisa “obicne” koze i mokre koze i zemlje i vlazne zemlje.. jer to su vrlo male razlike i nijanse.
zato sam te arome i stavio na zadnje mjesto u opisu, jer ne samo što se mogu stopiti u arome iz drva, nego im je i perceptivni nivo puno viši, pa ni u većoj količini ne predtstavljaju problem (iako su neki ocjenjivači u nas djeluju kao u “seek and destroy” misiji, pa daju loše ocjene vinima koji pokazuju takav karakter
svatko od nas ima različitu percepciju i asocijaciju mirisa, ali karakteristična aroma etil-fenola na konjsku mokraću (ili znoj :-)) nije teško prepoznatljiva i poprilično je neugodna
to je ono što zovem “školski” 🙂
nemoj tu samo bacati čari na plavac 😉
uzeo sam ga samo kao primjer vina koje je lako podložno
kušao sam i francuskih merlota, caberneta, (iskreno, u nedvnom posjetu Bordeauxu više sam se (raz)očarao nego očarao), kalifornijskih crnjaka, plavaca, babića, terana, chiantia, vranaca, blatina, refosca, syraha…koji su imali manje ili više neugodni miris hlapivih fenola
Drago mi je da je to pitanje dakle nedvojbeno razjašnjeno ;o)
Ali nije li također Brett najčešća pogrešno apostrofirana mana vina?
Također, ukoliko Zavod odobri puštanje vina na trište, ne znači li to da je to vino trebalo proći laboratorijske testove i samim puštanjem na tržište ovlaštena instutucija jamči njegovu zdrastvenu ispravnost?
Neće li publicitet oko Bretta čemu uvelike pomažu “search&destroy ljudi-roboti” samo stvoriti odbojnost prema vinima s bilo kakvim “barnyard” karakterom (kakve osobno obožavam btw) i to do razine vraćanja butelja u restoranima ili čak maloprodaji, jer je netko siguran da je vino “brettanizirano” ?
😉
mislim da je više stvar što se u nas sada “žvače” nešto što je vani već odavno prožvakano
laboratorijski testovi na hlapive fenole (brett) ne spadaju u službene analize za puštanje u promet, kao što ni vino koje ih ima nije zdravstveno neispravno samo zbog hlapivih fenola
doduše, bilo bi značajno u slučaju da nema jednoglasnog mišljenja komisije da se radi o neprihvatljivoj razini i vrsti hlapivih fenola, zaista i napraviti test i demistificirati koliko se osjeti (tj. koliko se može osjetiti)
nažalost naše službene komisije često imaju “glasno” davanje ocjena i sugestija
ne volimo svi iste mirise i okuse, ali mislim da je teško uklopiti miris konjske mokraće u vino
prihvaćam da se takav “barnyard” karakter nekome sviđa, ali zašto i ne bih vratio bocu u restoranu koja ima prejaki brett karakter?
miris može biti toliko jak da je vino neužitno i neprepoznatljivo, ovaj razlog mi je i najvažniji;… konstantna pojava bretta u vinima nekog proizvođača poprilično mi govori o higijeni bačava, linija za pretoke, linije za punjenje…a vino je ipak prehrambeni proizvod kojeg želim piti “čistog”
na kraju, činjenica da se stvarno radi o mani/bolesti vina, koja može u maloj mjeri dati zanimljivost, kao i svaka druga mana, kaže mi da treba imati određeni stupanj tolerancije gledajući cijelu sliku vina, a ne samo “ponosan na sebe” što sam uopće prepoznao bilo koju manu potpuno odbaciti vino
moguće je također da u bliskoj budućnosti razvijemo kulture Brettanomycesa koje bi služile za koinokulaciju sa vinskim kvascem, jer osim neugodnog mirisa Brettanomyces ima i neke zanimljive pozitivne aromatske i fermentativne osobine
nešto slično kao što se radom ne selekciji malolaktičnih bakterija poprilično postiglo da se ne govori više o sekundarnoj fermentaciji koju treba izbjeći kod aromatski svježih vina
ali dotada, vinari trebaju uzeti šmrk u ruke i oprati “barnyard”, da se osjeti malo i cvijeće iz dvorišta 🙂
vinopija, kazes da volis vina sa tzv. barnyard karakterom.. daj mi preporuci neko takvo vino jer ja sam do sada jedino naisao na stagnum od milosa koji ocajno baca na animalno i konjsku stalu i nekak sam ostao podijeljen oko vina takvog karaktera. u jednu ruku mi se svida, onda mi nakon 15ak minuta taj miris postane prejak pa kad se malo izlufta opet mi se svida, itd. ne znam ni sam sto da mislim. mom prijatelju je to vino uzasno i ti animalni mirisi ga doslovce tjeraju da vino uopce niti ne kusa..
za mene pravi plavac treba biti divlji i tu mi se ti animalni mirisi relativno dobro uklapaju jer me asociraju na divljinu u punom smislu te rijeci ali smatram da ne pasu u svako vino i kod nekih vise pojacavaju mane a kod nekih kompleksnost..
preporuci mi neko vino, po mogucnosti nase, koje imaju slican aromatski karakter temeljen na brettu?
Izuzetno sam osjetljiv na acetonske komp. u mirisu, al u Vuininom 2008 plavcu (nebarikiranom) nisam našo ni traga istima. A dosad smo otvorili 4-5 boca…večeras možda još jednu pa ću obratit posebnu pažnju…
nema smisla tražiti problem gdje ga nema 🙂
a sugestija zna često biti opasna 🙂
nisam siguran koji sam od plavaca od tog proizvođača pio, ali vjerojatnije je da je verzija koja nije dozrijevala u drvu pošteđena problema
kako se radi o ne preskupom plavcu sigurno ću ponovno provjeriti svoje tvrdnje, a i vaše komentare 🙂
Zao mi je, decki, evo, pomalo mi je dozlogrdilo da se ovdje svako malo budim upishan, pa prostor drage volje od sad na dalje prepushtam “profesionalcima” i troll-ovima. Zahvaljujem se vremena i truda vrijednoj manjini na virtualnom druzhenju. Ko me nekaj treba, mail imate!
Za kraj, samo jos jedan kratak anekdotalni komentar koji se dotice nedavne price o Stagnumu i onoga sto mnogi percipiraju kao neispravnosti ili tehnicke greshke u vinarenju Frane Milosha, a dotice se i ovoga sto povishe -pretpostavljam u dobroj namjeri- govori Finesse, perpetuirajuci nazalost pritom naivnom i neprikladnom, ali za ovdashnje prilike toliko tipicnom formulacijom, jalovu i shtetnu dihotomiju izmedju tzv. “neopterecenih amatera” i tzv. “enologa ocjenjivaca”.
______________________________________
Bio jednom na jugozapadu Francuske, preciznije u apelaciji Gaillac, vinar po imenu Robert Plageoles, koji se bavio raznim zanimljivim stvarima, ali to nashi domaci “profesionalci” i “enolozi ocjenjivaci” ionako sve vec imaju u malom prstu, pa necu ovdje bespotrebno u to ulaziti. Uglavnom, jednom mu je neki novinar pripomenuo da se naokolo mnogo prica o njegovim “arheoloshkim” vinima, te da se specificni oksidativni karakter pojedinih njegovih vina, cak i onih koja nisu vinificirana “sous-voile”, cesto dozivljava problematicnim.
Plageoles mu na to kratko odvrati sljedecim rijecima: “Aha, znaci, kazhu da je oksidacija mana? Oprostite, gospodine, ali – i glupost je mana.”
Sapienti sat.
Pozz
Ako postoji jedna osoba zbog koje se trudim raditi bolje ovo što radim, onda si to ti.
Stoga, ovaj “spin” ću ignorirati jer inače je sljedeći dojam “gemišt s ifekom”
Buonsangue, ne budi nakraj srca, nije ni prvi ni zadnji put da se neki trol pojavi izmilivši iz kakve kaljužice. Budući ti je Bog dao talente i volju za stjecanjem znanja, mislim da ti je moralna, kršćanska dužnost da to znanje pronosiš svijetom. Iz tvojih postova sam puno naučio, a znao si me i iskidat od smijeha. Stoga se nemoj busati u prsa mučenička i prijetiti odlaskom, jerbo ćemo te Vinopija, Chuck Norris i ja dočekati negdje u Sancerreu iza nekog ćoška i dobro izlupati… 🙂
svaki moj komentar je u dobroj namjeri 🙂
@buonsangue: biti pretjerano kritičan prema nečijem postu je isto kao biti pretjerano kritičan prema nekom vinu i tražiti mu mane, a ne vrline, jer eto tako dokazujemo svoju kompetentnost da uopće prepoznamo nešto
raspravljati o tome jeli oksidacija mana ili ne nema uopće smisla
oksidacija=proces kvarenja…sirevi=pokvareno mlijeko…brie=pokvareni sir…itd.;-)
ali i brie može biti pokvaren, zar ne;-)
koliko i na koji način oksidacija može doprinijeti zanimljivosti i kompleksnosti vina? pa otprilike jednako kao i svaka druga mana;-)
mene više smeta što najčešće vinari koji promiču “terroir” i posebnost nekih područja i tvrdoglavo prate neke zablude i prakse, najviše tu i griješe
svaka sorta, zanemarivši činjenicu da su neke potpuno različite, a neke vrlo slične, nosi neku svoju aromatsku posebnost
produkti oksidacije u svim bijelim vinima su isti i nema ih veliki broj, tako da kako raste stupanj oksidacije smanjuje se različitost i brišu upravo posebnosti sorte, područja, godišta, vinara…
kada neka mana ili greška: redukcija, brett, hlapive, oksidacija, višak sumpora, prebarikirano vino…postaje dominantna, upravo to briše razlike između vina i sva postaju dosadno slična
kao što i tehnička savršenost otvara malo prostora za autorske radove 🙂
poznavati neku sortu i od nje izvući najviše ne znači pokušavati dobiti neko drugo cijenjeno vino
zato ja ne želim piti oksidiranu Kujundžušu i ne smatram to terroirom ili potpisom vinara, nego jednostavno greškom da sačuvaju ono što ona jest
a želim je piti upravo onakvu kakva jest: niži do srednji alkohol, nenaglašena aromatičnost (iako tu otvaram prostor koliko je god netko želi učiniti aromatičnom) , niske kiseline i izrazita pitkost
to i jest njen terroir
koliko takvo vino može trajati u boci?
poprilično ovisi koliki je bio stupanj oksidacije u boci prije i za vrijeme punjenja (i naravno načina čuvanja…)
upravo tada komentar stručnjaka enologa može poslužiti vinaru da svoj autorski rad za određeno vrijeme istoči iz boce baš onakvog kakvog ga je želio
a ne da se pravda da je oksidacija posebnost neke sorte ii terroir
ovo stoji i za Miloševa vina…uz sve pohvale njegovim vinima, opet sam probao neka koja nisu nikakav pelješki terroir i nisu autorski rad vinara, nego jednostavno mane
cijenjeni “neopterećeni amateru” hahaha, pa zar nismo pronašli zajednički jezik oko PN i preprepredikatnih bijelih vina sa hrvatskog istoka zadnjih nekoliko godina
eto…”enolozima ocjenjivačima” to su vrhunska vina…ma možda i jesu, ali meni je možda draža prepoznatljiva Kujundžuša
… prepotencija je oksidirano neznanje…
Treba ukinut taj kretenski atribut “vrhunsko” vino, i po tome smo posebni u svijetu…nek zavod sam napiše dal je vino ispravno za konzumaciju, jel prolazi pod kvalitetno, a onda nek svako vidi kaj je njemu vrhunsko. Evo, meni je Kabolina bazna malvazija 2009 jučer sjela vrhunski. Mislim čak najbolja bazna ove godine. Širim vidike, širim kolo joj širim kooolo….
moguće je da se takvo nešto desi vrlo uskoro
za Malvaziju Kabola 2009 se slažem, jako lijepo, čisto, sortno prepoznatljivo vino, pravi užitak
jeli vrhunska? naravno da ne…Malvaziju naši cijenjeni službeni kušači percipiraju negdje između Kujundžuše i Graševine, a tržište kaže sasvim drugo
slazem se sa ifkeom u vezi vrhunskog vina.. ali opcenito smatram da je cijeli taj nas sustav jako los, tj. mozda je nekada bio ok i poprilicno jednostavan (pogotovo ovima koji dodjeljuju te oznake u zavodu) ali danas se situacija drasticno promijenila zbog sve boljih vina i specificnosti pojedinih vinara i polozaja. najidealnije bi bilo izgraditi sustav na kvaliteti polozaja, slicno kao sto imaju francuzi, ali to zahtjeva poprilicno truda i naravno troska a svi znamo kakav je odnos drzave prema vinarima i vinu i izvozu/uvozu vina..
sada se uspostavio vinogradarski katastar ali nije jos u potpunosti zazivio u praksi a kada ce, to je vrlo upitno kao i koliko ce kvalitetno prezentirati odredene informacije.
buonsangue,
kaj se splati odustajat……Shvacam da za sve postoji prvi puta ….pa i za odustajanje od komentiranja….Moj savjet sa stajališta nekompetentne osobe je da ne osustaješ tako brzo…. Fakat se ne splati buonsangue……..
Kad već komentirate rezultate sajma Gast i uspoređujete Kujundžuše koje su bile prezentirane na sajmu onda najprije provjerite koja je koliko bodova osvojila, kušajte ih pa tek onda ih komentirajte.
Dobrodošla “kujundžuša”! Zahvaljujem na komentaru.
Želim tek ustanoviti kako je tema posta Jerković Kujundžuša. Vino koje mi se strahovito svidjelo. Vino koje ima dušu, a koje je upravo prototip vina kakvo će proći “ispod radara” na bilo kakvim ocjenjivanjima.
Osobno sam poptuno neopterećen Kujundžušama, ali upoznat sa sterotipima koje prate vina ove sorte. Ovo vino razbija predrasude.
O sustavu ocjenjivanja Gasta ili dr. nek govore kompetentniji od meme po tom pitanju.
osjećam potrebu nadopuniti svoj komentar… jedini razlog zašto ova Kujundžuša nije dobila još višu moju ocjenu je u tome što je tako genijalno jednostavna… nisam siguran da sam ispravno odlučio.
@Ivan: Nema problema uz jednu bitnu napomenu – nisam ja taj koji inzistira na “aromatskom profilu temeljenom na Brettu”. To nije moja konstatacija.
Primjera vina koje između ostalog posjeduju i “barnyard” karakter ima hrpa, od domaćih trenutno mi padaju na pamet recentnije “uspješnice” poput Vuina, Babica Štafileo, 2008. ili Plančić, Darnekuša, 2005… nimalo slično Stagnumu, a ni međusobno baš nisu “slična”, ali nekome je to možda Brett, štajaznam 🙂 Meni su baš navedena vina …recimo čarobna. Abraka Brett!!! Puf!
ok, nisi rekao da inzistiras vec da obozavas vina sa takvim karakterom. 🙂
meni se isto svida takav karakter vina ali trebao bih kusati jos poneko vino da budem sam sa sobom na cisto oko toga. za sada sam 60:40 da mi se svida. pokusat cu nabaviti preporucena vina pa kusati.
a sto kazes na milosev stagnum, volis ga ili ne i zbog cega? obicno ljudi ili obozavaju ili mrze stagnum, ne znam nikoga ko je ostao ravnodusan premo njemu.
možda griješim, ali mislim da ste imali “šaptače” koji nemaju pojma šta je brett, a šta ne ;-)…trenutno je “in”, pa i očekujem previše krivo “apostrofiranih” slučajeva 🙂
preko Babice eto mene i do Darnekuše, koju jedva čekam probati
javim dojmove 🙂
(inače je poznajem kao sortu u vinogradu i grožđe, ali nisam je imao prilike probati bez plavca u kupaži)
s malim zakašnjenjem i Babica je došla na moj stol…ustvari s velikim zakašnjenjem jer mi je sada jako žao što je nisam kušao puno prije…i pokupovao dobar broj boca 🙂
potpuno čisto, aromatski izvrsno, zbog neuobičajene kombinacije (za naš jug) elegancije, aromatike, duge strukture i ugodnih sočnih kiselina podsjetila me istodobno na aromatski čisti Plavac mali i dobar Tempranillo…kao nekakav mix 🙂
“barnyard” karakter? ni traga hlapivim fenolima u boci koju sam ja otvorio (a danas sam upravo izvježbao nos na 50tak uzoraka sa minimalnim razinama bretta i potpuno čistima ;-))
meni zasigurno jedno od 5 najboljih dalmatinskih crnih vina koje sam dosad probao i da moram nekom pokloniti dalmatinsko crno vino kojeg ne moram “objašnjavati” ovo bi bilo jedno od rijetkih
uglavnom, hvala na “otkriću” i keep up the good work 😉
uopće ne sumnjam da će i ova Kujundžuša biti slično iskustvo 🙂
cekajte sad, da li onda na kraju cijele price Babica posjeduje taj barnyard karakter ili ne?
nisam jos probao vino ali budem pod obavezno.
posjeduje “rustikalne i zemljane arome” da citiram sam sebe… čak ni finesse nije istaknuo “barnyard” karakter kao nedvojbeni pokazatelj Bretta 😉 što je inače enciklopedijska odrednica, ali sad sam se za tebe sjetio i vrhunskog Piližotinog Babića (crna etiketa) kao primjera “barnyarda” između ostalog. Karbofix bojim se nisam ni ja nigdje našao 🙂 Čak ni konjsku mokraću 🙂
Osobno sam čak banalan kad napišem “barnyard” jer raspon različitih aroma je toliki koliko je valjda mogućih kombinacija podvrsta hlapivih fenola 😉
Taj isti “baryard” različit od slučaja do slučaja je neodvojiv dio terroira u kulturološkom smislu. Ali, ako tražiš Brett, naći ćeš Brett. Jedino nećeš istinski uživati u vinu.
Navedeno opet ne znači da opravdavam nehigijenu u podrumu i “prodavanja magle pod bubrege” od strane vinara…
Za Stagnum si me pitao i nevoljko po tko zna koji put ističem kako sebe smatram obožavateljem Stagnuma, ali mogu shvatiti one koji ga ne mogu smisliti. Njihov gubitak 🙂
upravo sam pogledao komentare iza dojmova o Babici Štafileo 2008 i sjetih se one priče o Korlatu i prisilnom dozrijevanju i “mučenju” loze
sad vidim da su onaj neki što me “proglasio luđakom” vrtio vodu na moj mlin
i ne samo on 🙂
jako ste pohvalno govorili o nekim plavcima koji dolaze sa zaklonjenih padina unutar otoka Hvara na pjeskovitoj zemlji, terasa južne ekspozicije na višoj nadmorskoj visini opet unutar
otoka
kombinacija nižih noćnih temperatura u vrijeme dozrijevanja (bolja boja, kiseline i aromatika), česte rose u vrijeme dozrijevanja (smanjeni stres suše) i starijih vinograda malih opterećenja daje puni prirodni potencijal plavca malog
u par godina tamo nisam na tom grožđu vidio jedne suhvice, inače “u nas” jako cijenjene i spominjane
i ne radi se o službeno najcjenjenijim položajima za plavac mali na Hvaru
jasnije?
ispričao bih se za oftopic ,ali ovo je trenutno jedini “aktivni topic”:D
uglavnom od sutra – sub je vinovita pa me zanima jese ima kaj za vidjet tamo (neko ko je bio prijašnjih godina da veli) i najvažnije od svega jel ima degustacija il se sve svodi na gnojiva i traktore?!:P
Čuj, ne znam što bi rekao. Nisam nikad bio na Vinoviti, a zašto me ne privlači da odem ?!? ne znam…
ništa posebno. bio sam prošle godine, 20-30 izlagača (vinari i vinske udruge). u najboljem sjećanju, od nešto malo što sam se usudio probati, ostao mi je od Erdutskih vinograda, Meandar Portus(vino od cca 40kn).
prije par godina su relativno aktivni bili istrijani sa 20ak vinara ali ne znam kako je sad, inace je katastrofa bila, zaobidi u sirokom luku, vjeruj mi, neces nista izgubiti osim vremena..