Dnevnik vinopije

Lijepo je kad kum misli na mene. Osobito kad to uključuje vrlo raznoliku kutiju s vinima. Nemali je broj makedonskih vina prošao i mojim stolom i ovim stranicama, ali ovako nešto ipak nisam mogao očekivati…

Stobi, Rkaciteli, 2011.

Cijena: cca 35 kn

Hrvatska publika, ako uopće, povezuje ovu sortu s gruzijskim amforama i eventualno prepoznaje Rkatsiteli kao naziv jedne od drevnih loza koja datira iz 3000 g.pr.n.e.

Ovo je međutim prilika da probam monovarijatalni Rkatsiteli iz Tikveškog vinogorja!? Vino nije iz amfore i dobiveno je konvencionalnim postupkom kao suho mirno vino… zelekastožuto sa zlatnim sjajem i blještavo bistro!

Voćni mirisi (jabuke, breskve) na nosu, ali i začinjenost, bijeli papar i jedva primjetan herbalni ton, čaj s limunom…

Svijetle kiseline prvo su „iznenađenje“ zbog kojeg cjelokupan doživljaj „zrači“. Pomisliš na trenutak da je to zbog mladosti, ali taj reski osvježavajući karakter stvarno prožima vino.

Robustan vinozni karakter drugo je lice Makedonskog Gruzijca i uz njega eventualni mineralni aspekt. Odlično, rado ću probati još koji put! 86-87

Stobi, Muscat Ottonel, 2011.

Cijena: cca 35 kn

Gizdav i mirišljav… muscat ottonel 🙂 Srebrno vino „the Balkans international wine competition-a“.

Ali, ovo je vino u suhoj izvedbi s limunskim i začinskim osvježavajućim notama uz dominantne floralno-voćne aromatične senzacije karakteristične za muškatne sorte.

Dok svilenkastom glatkoćom klizi nepcem, osvježavajuća karizma pulsira cijelim gutljajem. Suh do kosti, a mirišljav ko bebina guza… vinski „Sprite“ je stvarno kategorija za sebe 🙂 Na kraju mi je mirisalo kao nov automobil 😀 Kao da sam u salonu prvi put ušao u neko vozilo.

Izrazito interesantno vino i neočekivano zahvalne strukture u gastronomskom smislu. 85

Stobi, Antigona, 2010. vs. Stobi, Aminta, 2009.

Cijena Antigona: cca 25-30 kn

Cijena Aminta: 75-80 kn

Paralelno sučeljavanje dvaju kupaža s istim sortama: Vranac, Merlot, Cabernet Sauvignon. Antigona je polusuho vino s 12% alkohola, dok je Aminta suha, s 13% alc.

Prvo, kvaliteta pa i duljina čepa odmah uspostavlja distinkciju. Aminta je opremljena osjetno dužim čepom i pravim plutom.

Zatim boja. Antigona je ljubičasta dok je Aminta „uljastija“, mračna rubin crvena. Kao da uspoređujem Batmana iz TV serije iz 60ih i modernog Nolanovog osvetnika 🙂 Najvažnije je ipak da su oboje bili „blockbusteri“ 😉

Antigona je pravi „začin mladosti“ na nosu, mladenačko voće, vrlo intenzivno.

Aminta je neusporedivo kompleksnije, dublje, s više zrelijeg voća i začinjenosti, ali manje prodornog mirisa, koncentirano i gusto uz neke neočekivane aromatske senzacije poput paprike, metvice, herbalnosti i sl.

Antigona posjeduje vješto usklađen ostatak sladora u strukturi s odlično uklopljenim kiselinama, izrazite je pitkosti i puno voćne užitnosti uz popriličnu trajnost u finišu. Osjećaj punoće je stimulativan, rashlađeno postaje prototip američkog bbq wine i trivijalni crowd pleaser koji će za pravu cijenu pomesti konkurenciju.84-85

Aminta nakon prvog gutljaja uspostavlja ogromnu razliku između dva ista cuvee-a iste vinarije 🙂 Daleko drugačije iskustvo s ozbiljno dugačkim završetkom. Suhi, stežući tanini i idealno malična kiselina, svježina i snaga. Usitinu, spoj rustikalnosti i rafiniranosti. Teško se vratiti Antigoni nakon ovoga naizgled logičnog i prirodnog spoja Vranca s bordoškim sortama!?!

Ipak, Antigona je za 25kn uvjerljivo bolja kupnja od superpopularne Tge za Jug, a direktna, reska, tjelesna Aminta pravi „farbač jezika“ od kojeg ne boli glava. 87

Stobi, Vranec Veritas, 2009.

Cijena: 75-80 kn

Još jedan „kolorant“ i farbač zubiju i jezika s Tikveškim pedigreom meni je možda najbolji i svakako najuravnoteženiji makedonski Vranac koji pamtim da sam probao.

Kompaktno, skoro neprozirno tamno, s ljubičastim odsjajem. „Ljubičasto“ je i na nosu!?! Odnosno, izrazito je mladenačka svježina tamnog voća, plavih šljiva, borovnice i višnje uz dobru začinjenost… Osjeti se koncentracija i nešto topline (13,5%), ali i pravi vinski karakter!

U ustima me dočekala svježina, gustoća i pitkost, osobina dobrog Vranca. Ravnoteža dobre strukture, usklađenost suhoće i ekstraktnosti s reskoćom kiselina. Puno tijelo i trajnost okusa u ustima, ne nužno podržana još pomalo zelenkastim, ali ugodnim taninima.

Zamišljeno za čuvanje u boci i u tom smislu još malo nemirno i sirovo, ali s jako dobrim potencijalom, potencijalom za uživanje danas i u nadolazećim godinama 😉 Donekle konvencionalno, ali izvrsno. U cjelini, jedan od najboljih Vranaca koje sam probao općenito. Od dostupnih na domaćem tržištu, sami vrh svakako. I opet se tvrdi litvanski Džiugas pronašao uz „slatkoću prvorazrednog grožđa“ ovog divnog Vranca. 88-89 Play of the day!

Stobi, Roxana, 2009.

Cijena: NA

Poluslatko crno vino iz pol-litrene boce desertni je cuvee sorti Cabernet Sauvignon i Vranac.

Samo jedno vino sam toga dana mogao otvoriti nakon Stagnuma 03… Роксана 🙂

Sitno crveno voće, grožđe, plava šljiva… toplo, meko, skladno, harmonično. Afrodizijak. Afrodizijak koji miriši na unpressed grapes in a barrel. Izvrsno usklađene svježine i slatkoće. Divan miris i appealing okus 🙂 Ali prozaičan upravo kao što i zvuči. Bez istinske dubine, bez esencije vina jer da bi zaista bio eliksir nije dovoljna tek površna umješnost.

A opet, napravljeno je majstorski, nadahnuto. Dovoljno vinozne kiseline da traži zalogaj, sasvim dovoljno voćnog sladora da traži još jedan gutljaj. Lako kao pero 😉 s lakoćom te uvodi u prekrasno hedonističko iskustvo… 88