Cijena: NA
Kuvlakhe je Krauthakerovo vino inspirirano tradicionalnim gruzijskim postupcima i svojevrstan namjerni povratak stotinjak i više godina u prošlost kako bi pokazao da i bez danas dostupne suvremene tehnologije i enološke kontrole, dobar vinar može napraviti dobro vino. Ovo su moje riječi i ne znam u kojoj mjeri bi se Vlado Krauthaker složio, ali napokon nakon nekih mojih ranijih dojmova imam inspiraciju nešto napisati o Krauthakerovom vinu.
Doduše, vino teško da će naći na policama maloprodaje jer bi većina Krauthakerove publike vjerojatno vraćala vino tvrdeći da je pokvareno. Međutim, u okruženju Label Grand Karakterre festivala, Kuvlakhe-Graševina 2012 bila je jedno od „elegantnijih“ vina 🙂
Jantarne boje, nebistreno, ali sjaji narančasto 😀
Da hlapivost, da oksidativnost, ali i životnost! Život mnoštva neobično uspješno usklađenih aroma, naranče i začini, čaroban nos.
Kakav balans na nepcu, skoro elegancija… ni traga teškoj alkoholnosti ranije berbe. Suho, vrlo pitko, s nevjerojatnim voćnim aromatskim aspektima (!). Kutjevačka Graševina drugačije ravnoteže.
I srčano! I skladno! I elegantno za jedno zaista narančasto vino. Vino koje osim što je očito „narančasto“ ima jednako jarku „auru“… da ga s povezom preko očiju moram opisati jednom bojom, to bi bila narančasta. Ko` fire elemental u HOMM3 😉
Uz njoke Oliveto, Kuvlakhe je izražajniji od jela upravo kako volim. Funkcionira rashlađen, ali još puno bolje temperiran na sobnu temperaturu. Teško mi je na kraju biti pametan i razmišljati da li je ovo bio „barrel sample“ neobično zavodljiv i privlačan u svojoj „sirovoj“ fazi, ali znam da mi je ovo bila prekrasna boca. S dovoljno narančastih tanina i ugodnih kiselina da probudi vinopiju u meni.
Dnevnik vinopije 
“ni traga teškoj alkoholnosti ranije berbe” dakle ona koja je trenutacno na policama u dobrim vinima (ne sjecam se koje je godiste) nije bas preporucljiva, bolje pricekat sluzbeni izlazak ove 2012.?
Daj mi reci po kojoj cijeni se prodaje… nisam to zapazio kad sam zandji put bio.
Naznačio sam u dojmu da je ovo punjeno za potrebe festivala. Narančasta vina sklona su oscilacijama i ako identično vino dočeka policu, moj osobni odabir ti je jasan.
Pa ak se vec hoces uvjerit kak izgleda krava sa sedlom, tj pardon grashevina u amfori, apparently da, puno bolje pricekat, kazhe Trifunovic. (Doduse, znam iz iskustva da se njemu neki put neke stvari pricinjaju, ono bas kad mu je jako zhao da je neko vino totalan promasaj po svakom pitanju, onda zna sredit ove neke situacije gdje, gle chuda, bas ova nova berba ima puno manje alkoholnosti od prethodne, ono, brishe znoj chela od olakshanja, sad je fakat sve puno bolje, konacno je kravi sedlo malo sjelo, i to… Jos kad je bija mali, zvali smo ga u kvartu Boethius 🙂 🙂 🙂 )
Vidiš, niti ne znam da je iz amfore, čak mislim da nije. Definitivno se ne osjeti taj aspekt, a bilo bi i vjerojatno prerano… Ovo je u cjelosti drugačije vino, dok prethodni Kuvlakhe-GR koji sam probao umara, ovaj razbuđuje.
“Vidiš, niti ne znam da je iz amfore, čak mislim da nije.” ____ Oprostite, dr. Trifunovicu, da te pitam na latinskom, objasni i nama koji ne znademo koju kitu si onda tocno htio izrazit rekavsi da je vino “inspirirano tradicionalnim gruzijskim postupcima”?
(Onu saltomortaletovsku debilanu iz drugog dijela te recenice s “gruzijskom inspiracijom” uopce ne zelim ni komentirati… Ispeci, pa reci, and that’s as far as I’ll go…)
Pa narančasto je i zove se Kuvlakhe 🙂 Trebao sam napisati “linija vina”… ne bi ni to možda bilo dovoljno, ali ne vidim neku veliku štetu ako ostane ovako.
Aha, briljantno. 🙂 Ak mi ikad npr. pocnes jos i objashnjavat da je maceracija tehnika insipirirana tradicionalnim gruzijskim postupcima, mozda bolje da se odmah slozimo da je vino pice inspirirano starim tradicionalnim gruzijskim postupcima i zatvorimo butigu. 🙂 Tebi fakat malo treba 🙂
Valjda ti ne trebam dokazivati da znam bolje od toga. Jesi u pravu i ispričavam se što sam te doveo u zabludu da je iz amfore. Nisam siguran je li iz amfore, koliko znam nije, niti sam osjetio to u vinu (što opet ne znači da se “to” inače osjeti, mora ili ne mora osjetiti, a niti da je dobro ili loše zato što se ne osjeti), a bilo kakve informacije o “postupcima” :-), kao i tehničke podatke eventualno želim znati nakon što probam vino…
Yawn… Jos uvijek chekam odgovor na pitanje sto je to u ovom vinu sto je inspirirano tradicionalnim gruzijskim postupcima… (osim ove genijalne okolnosti da se zove Suvlaki, ili kak vec, bien sur…)… Or not 🙂 _______ “Valjda ti ne trebam dokazivati da znam bolje od toga.” ___ Da, to je, kao sto je univerzalno poznato, i ono sto ja mislim, tj da ti znas bolje, ali onda me svako tolko zaboli glava kad napishes neki pasus kao ovaj ovdje uvodni, pa se pitam “what on earth was he thinking”…
Sam si to tražio 🙂
http://zeljko-vinskeprice.blogspot.com/2014/12/zbog-krauthakerova-nebbiola-mitrovac.html
Obzirom da brinem za tvoj tlak, preskoči sve dok ne naletiš na
“Georgij Kvesitadze” ili tu negdje 😀
Dakle, inspiriran je vinar, a ne vino. Mea Culpa.
Meni se cini da je autor bloga “najinspiriraniji” od svih 🙂
Je, glupo je “inspirirano tradicionalnim gruzijskim postupcima”, ali nemam u svojem formatu prostora za silni uvod pa uvijek radim manje ili više grube konstrukcije ovakvog tipa…
Pa, ukoliko do sada nisi shvatio, ja se zalazhem upravo za suprotno, tj. za to da format jos vise streamline-ash, i to na taj nachin da ovakve briljantne “uvode” ubuduce ustedis i sebi i svima ostalima 🙂
Osjetio sam potrebu da dam taj “kontekst” jer na ovo će naletjeti i neki ljubitelj Rosenberga
Da, da, da, OK, a ja ti citavo vrijeme govorim da si umjesto konteksta daoa piton od ovce, u tome je problem 🙂
ne zelim se ja uvjeravati, za sebe amfora vina uzimam od provejerenih vinara (npr tomac) i/ili od izvornih/tradicionalnih (npr gruzijski vinoterra) kad imam priliku. to sam planirao uzeti za poklon 🙂
Nema ljepshe stvari od poklona najboljem neprijatelju 🙂
Uzeo sam svojedobno onaj njihov Saperavi pa je buonsangue izvrijeđao vinoterru, ali rado bi to danas otvorio. Da mi netko pokloni jedno ili pogotovo drugo (Tomca) ne bi se osjećao neprijateljski 🙂
a) Nisam “izvrijedjao”, nego kvalificirao razgovor o Vinoterri. Nemoj pisat da sam nesto “izvrijedjao” kad nije istina, jer ce me torro opet odrat da uvijek samo vrijedjam a nikad nista ne objasnim:-) _____ b) krivo si iscitao Patrikov post 🙂
Aha vidim, eto si me natjerao na brzopletost. Sad bi te kvalificirao, ali neću.
To ti je tak kad pokushavas ispast “good guy” prije nego kaj fakat procitas to kaj pishe 🙂 🙂 :-). On an unrelated note, where the fuck is Ifke? Da parafraziram Boba Marleya, no Ifke, no fun 🙂
Dragon sickness pribojavam se. Patuljak kakav jest, podložniji je od ostalih 😀
Šta jes jes….Bob me uvek voleo… 🙂
Osim toga…None uglavnom u zadnje cuga neka čudna skupa vina…..ili litrenke od Iurisa….Kalaza ni u tragovima. A i njegova pristojnost je poprimila patološke razmjere, Više čak ni između redova nemrem niš iščitat, probo sam da nije brajlovo pismo…..evo pipkam po ekranu…niš ne osjetim. Ako neko ima ključ nek mi pošalje… 🙂
A jesi primjetio kak je None povremeno stvarno briljantan pisac i argumentator, pa virtually cijeli uvod prepun moronada nekritichki prepishe iz zbornika seksoloshko-folkloristickih shala i poshalica Zlatna Knjiga rvacke Kapljice, a onda se sa mnom ovdje prepire da je crno ipak bijelo, i jos mi namjerno nabacuje linkove kojima mozhe ozbiljno ugroziti moju labilnu ravnotezhu? 🙂
ispravak netocnog navoda: doticna diskusija se desila na postu o Pheasant’s Tears Rkatsiteli a ne na Vinoterra Saperavi 😉 uspio sam prije par godina ubosti samo Mtsvane od Vinoterre u dobrim vinima i toliko me fasciniralo da ih gnjavim svaki put kad odem tamo. anyway, nekako mi se cinilo iz doticnog posta da je mr dobrakrv vise ciljao na kritiku “prirodnih vina” (Pheasant’s tears to eskplicitno reklamira/promovira, dok Vinoterra samo pisu da rade na “tradicionalan gruzijski nacin u kvevrima”) i kako je to postalo totalni hipsteraj (sto nije ni cudno i s cim se slazem), a ne na gruzijska vina iz amfore (a ako sam krivo procitao, i odnosi se i ili samo na ovo drugo, htio bih vise informacija o tome, ako je moguce, pa makar i u formatu neke knjige ili clanka za preporucit za educiranje mladjih, znanja zeljnih narastaja :))
a sta ja znam… ne bih bas isao tako daleko. za nekog koji jako voli grasevinu (i mislim da i cijeni krauthakera. covjek si je stvorio ime u slavoniji pa valjda svaki drugi slavonac [bar oni koje sam ja sreo] ga cijeni neovisno o kvaliteti), moglo bi to biti zanimljivo iskustvo (cak i negativno zanimljivo iskustvo je opet zanimljivo :P). sjetite se gospodine buonsangue, da nazalost nemaju svi tako duboko poznavanje (a na jos vecu zalost, niti interes to [ne]znanje produbit) vina i vinarenja pa je nekima i dovoljan onaj povrsni, cisto osjetilni dojam vina, i dalnja spoznaja oko terroira i sl im nije bitna osim eventualno kao kuriozitet ili cisto kao informacija “od tamo dolaze dobra vina” 😉
Jeste, jeste, u potpunosti si, naravno, u pravu, ako cemo ozbiljno 🙂