Podijeljena osobnost ili opravdana wine geek onanija, manje je bitno 😀
Bitno je da unutar poželjnog okvira identiteta regije i karaktera sorte, između dva vina iste sorte, iste berbe (2016) pa čak i termina branja, identične vinifikacije (temperaturno kontrolirana spontana fermentacija) i školovanja (12 mjeseci inox, 12 mjeseci drvo), postoji suštinska razlika u dovoljnoj mjeri da zahtijevaju drugačiji pairing na stolu.
Dakle, nema stilskih varijacija što se vinarenja tiče. Paralelnim kušanjem uspoređujemo dva terroirska vina vinarije Bruno Rocca. Jednog iz materijala 50-60godišnjih vinograda na dva grand cru položaja iz Asti, drugog s mlađih loza (cca 16 godina) iz Albe.
Asti odmah ostavlja suhlji dojam. Čini se da je ambicioznije školovano, ali primjereno očekivanom razvoju u boci i zato zahtijeva malo više vremena u čaši. Vino je čvrste strukture, fokusirano, determinirano, linearno, s progresijom koja produbljuje doživljaj svakim novim gutljajem.
Vertikalnost Asti Barbere ne temelji se samo na zagrizu kiseline. Tlo se osjeti sve intenzivnije, koncentrat esencije Barbere pulsira na putu koji nikad ne završava.
Alba je odmah pristupačnija. Voćnija i šira, doima se „debeljuškastom“ u usporedbi. Njena prednost je da je pristupačnija na prvu. Užitna, lakše se ispija, ima dobar têk i dosta dobru dinamiku na nepcu, zapravo ekspresivnu srčanost… pokazuje iskreno to što jest i još je malo „sirova“.
Starost vinograda i terroir čine toliku razliku da Asti paše bolje uz pršut recimo dok je Alba bolji spoj uz kobasice… Alba je i ljubičastija prema rubovima i za nijansu manje transparentna, ali Asti i bojom pokazuje intenzitet. Očekivao sam da će mi biti teže odlučiti, ali Asti je meni zagonetnije i zanimljivije vino. U ovom trenutku. Ali, usuđujem se prejudicirati – i u budućnosti, uvažavajući osobne afinitete i očekivani razvoj u istovjetnim uvjetima.
Puno hvala Vjeko na ovoj gesti i ugodnom druženju s lakim Piemonteškim naglaskom 😁
Dnevnik vinopije 