Cijena: 74,88 kn (siječanj 2012.)

Navodno jedno od najpopularnijih vina po restoranima upravo je suhi Krauthakerov Chardonnay s položaja Rosenberg na 240-300 metara nadmorske visine vinogorja Kutjevo.

Svijetla zlatnožuta, u čaši djeluje gusto, uljno…

Šnjof, šnjof?!? Slanost, cvijeće, breskve, nešto drva, ali itekako i oštrije prezrele arome kasnije berbe, botritisa i predikata s ipak nešto peckanja nemalih 14% alkohola.

Srk, žvak, gut… zreli Chardonnay masivne prezencije koji uspijeva biti suh i pitak obzirom na znalački integrirane kiseline.

Još svježa voćnost nosi aromatski doživljaj u ustima, dok težina ekstrakta i alkohola uzmiče pred kičmom od zdravih vinskih kiselina.

Rashlađeno, posjeduje ledenu svježinu u mekanom omotaču, premda je po svemu „toplo“ vino. Vrlo dobro pogođena struktura. Opojno, sočno i mesnato i aromatično.

Vrlo ziheraško, ali baš zato je meni zapravo vrlo dosadnjikavo vino…

Nije to loše, jako je to dobro vino zapravo i ne čudi me da je stvarno restoranski „must have“ u Hrvatskoj. Jedino što bi ja rijetko kad poželio ovakvo vino. U potpunosti bez onoga što bi mogli sažeto nazvati „soil-to-glass-transfer“… tehnički besprijekorno balansirano, ali bez ikakve „unutrašnje ravnoteže“… malo nabacano, ima ga posvuda, kurči se, a kad mu kreneš zalijepiti šamar cvileći ustukne…

Ipak pristojne i pristupačne cijene u odnosu na ostatak usporedive ponude. Dobro je to, skoro “vrlo dobro” 😉

Cijena: cca 100 kn za 0,75l (prosinac 2011.)

 

 

 

 

Poznajem Tonija puno prije nego sam postao „vinopija“ i nakon dvije godine dogovaranja napokon sam došao u posjetu podrumu u kojem nastaje Bermet.

Bermet je zanimljivost bez premca i nakon stoljeća tradicije još uvijek je vrlo stidljivo prisutan kako u najderutnijim krčmama tako i u najprestižnijim restoranima.

Dakle Bermet nije samo Samoborski suvenir. Bermet je aromatizirano vino koje se konzumira prije jela ili u mojem slučaju još češće nakon jela. „Stari samoborski aperitiv“ ujedno je i dokazani digestiv, ali ipak prije svega – vino. Vino tajne recepture koju je oduvijek čuvao jedan Filipec, nasljeđe koje je danas preuzeo upravo Toni.

Toni je i taj „krivac“ da prvi put objavljujem dojam o specijalnom vinu koje nije niti mirno, niti pjenušavo niti „fortified“ već posebno. Sugar, spice and everything nice… sve plemenite sastojke lako se može pronaći na netu, ali tajnu pripreme nikad 🙂

 

 

 

Otvaram Bermet recentnog godišta s 14,3% alkohola i 175,5 grama šećera po litri.

Inicijalni atak trava i bilja je dominantan, naglašenije pelin, ali i slatkasto-kiselkasto sitno voće i diskretan rustikalni šarm grožđa i stare bačve u pozadini… premda, možda je to i podsvjesna kulisa pod dojmom specifičnog ambijenta starog Samoborskog podruma. Nos bogat aromama, ali ne pukom snagom i koncentracijom.

U ustima i nakon dobrog gutljaja kušač je ili kupljen ili zauvijek izgubljen 😉 I slatkoća i kiselost i gorčina su odlično raspoređeni. Blagi slatko-gorki tanini, slatkoća balansirana kiselinama… izrazita aromatičnost Bermeta, ali obavezno prije ili poslije jela. Ispunjujući sve prostore i prekrivajući nepce u svim smjerovima, Bermet ne ostavlja mjesta drugim senzacijama osim sebe samog.

 

 

 

Pregenijalan aperitiv i još zanimljiviji digestiv i nešto što ću odsad redovito tražiti kad ne znam što bi naručio u kafiću ili restoranu, osobito u ovim hladnim danima. Zato mi je glupo davati ocjenu. Bermet je bermet, a Filipecov je uvjerljivi „kamen temeljac“ i glavni protagonist širenja svijesti o još jednoj domaćoj tajni – Bermetu!

Tog popodneva imao sam privilegij uživati i u drugim vinima podruma i moram priznati kako se veselim novoj berbi, osobito crnim vinima… (zahvaljujem Ladi na ustupljenim fotografijama Taste of Croatia arhive)

Cijena: 69,38 kn (siječanj 2011.)

Muškat. Jesam li beskrajno stereotipan kad odabirem polulitrene poluslatke Muškate u svakoj prilici kad darivam žensku osobu koju ne poznajem dovoljno da bi pogodio specifičan ukus?!? Ili samo igram na sigurno?

Kako bilo, niskoalkoholni poluslatki muškati su ipak stekli status vina koje prolazi i kod onih koji vino u startu odbacuju, a obzirom na pitkost predstavljaju zavodljivi argument pripremljenih zavodnika.

Skoro zelenkastožute apsolutne bistrine u čaši, na nosu arancini, floralne arome, ali osvježavajuće prirode i grožđe, grožđe tako tipično za muškat. Nježan nos, sofisticiran.

U ustima je izvrsno. Sok od naranče u aromatskom profilu i grožđane kiseline, dekstroza!

Predivno, nimalo sirupasto, a zbog žive strukture doima se više polusuho negoli poluslatko i skoro slano na sredini nepca, a još više u afteru… to je taj muškat osjećaj 🙂

Ekstatičan kraj večere uz ili umjesto deserta nakon kojeg bi poželio sve ispočetka 🙂 Istovremeno „čisti“ i „zaokružuje“ ritual za stolom. Rashlađeni Istarski Muškat u nepretencioznom izdanju koji oduševljava za “minus 4”.

Cijena: 44,98 kn (prosinac 2011.)

Negdje zaboravljena na polici našla se i ova Veraldina butelja sa starom etiketom i vrlo dobrodošla nekome poput mene koji je odlučio istražiti zanimljivu ponudu još zanimljivije vinarije.

Vrlo perzistentan, ustrajan miris nara (dalmatinski šipak), sitnih šumskih plodova i mirodija. Mirisi su svježi i fokusirani uz tek malo „ukuhanosti“ voća, tek naznaka pekmeza od šipka. Vrlo ugodno acid freaku poput mene 😉

Srk, žvak, gut!?! Neumoljive rigidne kiseline stavljaju mi osmijeh na lice. O da, vino je šampion svih „acid freakova“, himna nepokolebljivosti koja pravim pacijentima poput mene pruža pravi gušt 🙂

Da li je malolaktična fermentacija bila spontana i neprovedena ili je materijal stvarno bio tako nesmiljen ili nešto deseto manje me opterećuje, jer što god je… dobro je 🙂 Suho ko barut, s još zelenim taninima, poprilično snage i punoće, a svega 12% alkohola!!! Kiseline dakle jake i koncentrirane, ali ne strše, potpuno prirodno prezentiraju aromatsku cjelinu. Imaš taj osjećaj kao da si popio nešto zdravo 🙂 Za dijabetičare 🙂

Domaće vino bez mana domaće radinosti i sa svojevrsnom plemenitosti. Da sam gazda u nekoj oštariji ovakvo bi mi bilo „kućno vino“. Nakon nekog vremena nađeš se kako zamišljeno cuclaš kiselu trešnju… a zapravo je to još jedan gutljaj Refoška. Verlada stvarno ima ogroman raspon vrlo različitih vina. Za acid frekove koji vinom ispiru zalogaje za stolom, nazdravlje 😉 3 plus!

Cijena: 34,98 kn (siječanj 2011.)

Zelenkastožuta Toljanićeva Žlahtina u čaši je svježa i mirišljava onako kako smo naučili od ugodne Vrbničke Žlahtine Krčkog vinogorja.

Šnjof, šnjof?!? Pokošena trava i livadsko bilje… nježne citrusno-orašaste senzacije. Bez dubine na nosu, ali vrlo konkretno na suptilan način kako Žlahtini i priliči.

U ustima suho, ugodne slanosti, vrlo nježne strukture, sićušna tijela i ogromne užitnosti. Jednako neupitne pitkosti za vino 11,5% alkohola s delikatnim kiselinama, poput vode iza koje ostaje senzacija soli na usnama… jako lijepo. Vrlo karakteristična i dobrodošla Žlahtina. 3+