Prošla je godina bila čupava iz brojnih razloga koji se žvaću na razini dnevne politike, već povijesnih propusta i makroekonomskih indikatora.
Istovremeno, u 2013. je na Dnevniku vinopije bilo toliko iznimnih vina kao u prethodne 4 godine zajedno.
Zato sam odlučio podjetiti se čak 40 (!) veličanstvenih vina kojih se ne bi posramio ni Decanter 😉 Naprotiv, tvrdim da je ovaj popis u velikoj mjeri jači. Definitvno je osebujniji i manje predvidljiv 🙂
Za razliku od prethodne godine, poredak nema značenje osim kronološkog! Odustao sam od „ocjenjivanja“ i to pokušao objasniti u jedinom tekstu koji nisam objavio na ovim stranicama, a naslovljen je „Danas ljudi znaju cijenu svemu, a vrijednost ničemu“ (http://www.vino.rs/2013-07-13-12-19-32/vinopija.html).
Teško mogu objasniti zašto na Top 40 nisam stavio Coronicinog Grabara 2008 ili Winkl Sauvignon 2011 Cantine Terlan koji tu pripadaju kao i još par vina, ali negdje sam morao podvući crtu zadržavajući pritom neke posebnosti… uostalom ovo je moja best off lista vina koja odgovara na pitanje „Koja bi vina otvorena u 2013. najradije ponovo otvorio od svih, bez obzira na njihovu cijenu i/ili dostupnost…“
1.) Chateau Lanessan, Haut-Medoc, 1995.
(https://vinopija.com/2013/01/08/chateau-lanessan-haut-medoc-1995/)
Beskrajno sam zahvalan paralelnoj cru bourgeois klasifikaciji i spletu povijesnih okolnosti i neuobičajenih trgovačkih putova kojim je ovakvo vino završilo u domaćoj distribuciji i na mojem stolu Čisto onako, ako netko želi probati zašto vinoljupci ostavljaju bogatstva za istinski Bordeaux 😉 Možda nije „Ho-Bryan“ 🙂 ,ali davno su isušene močvare u Medocu…
2.) Legovina, Noir Nobile cuvee, 2005.
(https://vinopija.com/2013/01/12/legovinanoir-nobile-cuvee-2005/)
Evo i domaćih vina inspiriranih Bordoškim uzorima. Mnoga su domaća prestižna imena pokušala i još uvijek pokušavaju dobiti „bordošku kupažu“ uz više ili manje uspjeha, ali savjetujem da probaju ovo 😉
3.) Lanson, Brut rose
(https://vinopija.com/2013/01/24/lanson-brut-rose/)
Pinot Noir koji ima dvojaku ulogu, „aromatiziran“ prpošnim Pinot Meunierom uz izravni, čvrsti Chardonnay. Možda se čini privlačno i po guštu na prvu, ali je istovremeno zahtjevno i komplicirano po svim parametrima, aromatskim i strukturnim i inim. Dakle, još veći gušt 😀
4.) Miloš, Stagnum, 2003.
(https://vinopija.com/2013/01/31/milos-stagnum-2003/)
Jedan od najvećih Malih Plavaca koja sam mogao ispiti uživajući pritom u svakom trenutku. Jedan od iznimno rijetkih slučajeva kad sam bio zahvalan na numeričkoj valorizaciji jer riječi nisu bile dovoljne, pa čak niti 130 slogova u dvije kvintine u trinaestercu 🙂
5.) Clemens Busch, Riesling vom Grauen Schiefer, 2010.
(https://vinopija.com/2013/02/04/clemens-busch-riesling-vom-grauen-schiefer-2010/)
Da skratim, ako netko misli nešto drobiti oko Rieslinga, bio vinar, vinopija ili kotlokrpa, morao bi i ovo probati koji put u životu. Mislim čak da ga imaju u Sherry`s-u (barem su imali), nadam se ne samo zbog moje slobodne sugestije 😉
6.) Quinta do Vallado, Douro, Reserva, Field Blend, 2009.
(https://vinopija.com/2013/02/14/quinta-do-vallado-douro-reserva-field-blend-2009/)
Vinčina. Kakva vinčina. Kakva fantastična vinčina…. middle ground za vinopije koji su poput Obelixa „pali u kazanče“ i za one vinopije koji poput Tamburiksa (Kakofonixa) ćute neke suptilnije note 🙂
7.) Domaine Fouassier, Sancerre, Les Chailloux, 2010.
(https://vinopija.com/2013/02/18/domaine-fouassier-sancerre-les-chailloux-2010/)
„Ovo“ je Sauvignon Blanc. Surovi terroir. Razorna čvrsta mineralnost tla u kičmi. A prozračno i pitko da ti se čini kako je ishlapilo iz boce 😉 Šalu na stranu, jedno od najozbiljnijih vina prošle godine.
8.) Hofstätter, Meczan, Pinot Nero, 2011.
(https://vinopija.com/2013/02/28/hofstatter-meczan-pinot-nero-2011/)
Alto Adige, Hofstätter i Pinot Nero. Pametnome dosta.
9.) Tomac, Classic, Brut
(https://vinopija.com/2013/03/05/tomac-classic-brut/)
Klasik. Kaže patti: „Uvjerljivo broj 1 u domovini“ 😉
10.) Zdjelarević, Chardonnay, Special Selection, 2008.
(https://vinopija.com/2013/04/01/zdjelarevic-chardonnay-special-selection-2008/)
Ovo je meni osobno bilo skoro šokantno otkriće. Zadnji sam koji uopće traži probati domaće chardonnaye, ali ovo je nešto drugo. Odnosno prvo, a (skoro) sve drugo je nešto treće. Ili tako nekako.
11.) P.O. Poje, Vina Bunčić, Voščice, bijelo, 2012.
(https://vinopija.com/2013/04/24/p-o-poje-vina-buncic-voscice-bijelo-2012/)
Vis. Viški terroir i nadahnuto vinarenje.Dakle ovo je kulturna baština. Ne znam odakle u Vintesi još onih par boca kad su te „garažne“ mikrokoličine planule još ljetos… jedva čekam novo godište!
12.) P.O. Poje, Vina Bunčić, Issa, Prošek, 2010.
(https://vinopija.com/2013/04/26/p-o-poje-vina-buncic-issa-prosek-2010/)
Koliko pamtim, bolji prošek nikad nisam probao uljučujući još iz djetinjstva one domaće koji „nisu za prodaju“ 😉
13.) Clos Bellane, Cotes do Rhone Villages, Valreas, Les Echalas, 2009.
(https://vinopija.com/2013/04/30/clos-bellane-cotes-du-rhone-villages-valreas-les-echalas-2009/)
Bez straha. To je samo drugi jezik, slova su skroz ista 🙂 Neću preporučivati vino, ali preporučujem iščitavanje dojma. 2008. mi je btw jedno od najboljih vinskih doživljaja. Ikad.
14.) Brkić, Greda, 2008. (punjenje 2013.)
(https://vinopija.com/2013/05/29/brkic-greda-2008-2/
Svjedočio sam transformaciji Žilavke u nešto veličanstveno…
15.) Brkić, Plava Greda, 2009.
(https://vinopija.com/2013/05/29/brkic-plava-greda-2009/)
Čuvam još samo jednu bocu 😦 Mislim da ovo godište nije u domaćoj distribuciji, ali što mislim o ovoj i ovakvoj Blatini valjda dovoljno govori da je jedino crno vino koje sam naručio u količinama većim od par butelja u zadnjih godinu dana.
16.) Miloš, Stagnum rose, 2012.
(https://vinopija.com/2013/06/10/milos-stagnum-rose-2012/)
Nakon kontroverznog rosea iz 2011, meni najbolji hrvatski rose berbe 2012.
17.) Col de`Salici, Valdobbiadene Prosecco Superiore, Brut 2011
(https://vinopija.com/2013/06/12/col-de-salici-valdobbiadene-prosecco-superirore-brut-2011/)
U kategoriji prosecca, ovaj se ističe profinjenošću i smislom. Želio sam izdvojiti jedno vino iz meni sve važnije kategorije prosecca…
18.) Zidarich, Vitovska, 2009.
(https://vinopija.com/2013/06/17/zidarich-vitovska-2009/)
Hod površinom Mjeseca. Ručni rad iz radionice Zidarich. Predivno.
19.) Stina, Opol, 2012.
(https://vinopija.com/2013/06/20/stina-opol-2012/)
Poput najljepše sirene koja plače jer ne može obuti cipele 😉
20.) La Castellada, Bianco della Castellada, 2006.
(https://vinopija.com/2013/07/05/la-castellada-bianco-della-castellada-2006/)
Lijek. Najelegentnije, najuglađenije „natura vino“ s kojim sam se susreo…
21.) Baković, Plavac Murvica, 2007.
(https://vinopija.com/2013/07/22/bakovic-plavac-murvica-2007/)
Vino zbog kojeg sam prestao dodjeljivati „ocjene“…
22.) Ronchi di Cialla, Schioppettino, 2008.
(https://vinopija.com/2013/07/26/ronchi-di-cialla-schioppettino-2008/)
(http://ronchidicialla.it/schioppettino-di-cialla-2008/) 😀
Ono što se smatra istinskom vinskom aristrokracijom… Cialla.
23.) Miloš, Stagnum desertni, 2007.
(https://vinopija.com/2013/08/12/milos-stagnum-desertni-2007/)
Malo je reći da me oduševilo…
24.) Zdjelarević, Nagual Grand Cuvee, Chardonnay-Sauvignon, 2007.
(https://vinopija.com/2013/08/15/zdjelarevic-nagual-grand-cuvee-chardonnay-sauvignon-2007/)
Još jednom koristim priliku ispraviti se za crni Nagual 2007. 🙂 Pogrešna procjena iz koje sam više naučio nego iz svih „pogodaka“. Bijeli, evidentno, nije vino „s ovih prostora“…
25.) Zidarich, Prulke, 2009.
(https://vinopija.com/2013/08/18/zidarich-prulke-2009/)
Neodoljivo. Aromatično iskustvo koje moram ponoviti. Jedan od trenutaka zbog kojih uopće uživam u vinu…
26.) Ronchi di Cialla, Picolit, 2009.
(https://vinopija.com/2013/08/29/ronchi-di-cialla-picolit-2009/)
Kad sam napisao „vinska aristrokracija“ mislio sam na nasljeđe i praksu koja je starija od aktualnih podjela na „prirodna“ i „ostala vina“… mislio sam na desetljeća prirodne ravnoteže i bogomdanih uvjeta s pravom lozom na pravom mjestu i na pravi način.
27.) Pierre Morlet, Champagne, Grande Reserve
(https://vinopija.com/2013/08/31/pierre-morlet-champagne-grande-reserve/)
Da sam lijepo ovo napisao kaže čak i ludi čika Tvrle 😛 Sljedeći cilj: Doći do „Marne“ s još donekle zdravom jetrom 😀
28.) Čotar, Malvazija, 2002.
(https://vinopija.com/2013/09/04/cotar-malvazija-2002/)
Ne, zaista se ne usuđujem napisati da mi je najbolja Malvazija koju sam probao – Slovenska 🙂
29.) Chateau Musar, Red, 2001.
(https://vinopija.com/2013/09/13/chateau-musar-red-2001/)
Osobno otkrivenje. Nadao sam se da je nastupio trenutak da zabilježim dojam o vinu koje predstavlja posljednji veliki okidač za osobni vinski interes i prozor u još jedan novi svijet…
30.) Olga Raffault, Chinon, Les Picasses, 1996.
(https://vinopija.com/2013/09/26/olga-raffault-chinon-les-picasses-1996/)
„Olga smrdi na Chinon u kojem nitko nikad nije bio“ 🙂 Znam tko je. Tnx Tvrle!
31.) Stephane Tissot, Arbois, Poulsard, 2006.
(https://vinopija.com/2013/09/27/stephane-tissot-arbois-poulsard-2006-vieilles-vignes/)
Tek sad vidim što mi znači, Trousseau, Poulsard i Savagnin… samo Arbois će meni ostati 🙂
32.) Torre Rosazza, Pignolo, 2008.
(https://vinopija.com/2013/10/02/torre-rosazza-pignolo-2008/)
Jedinstvena „ijcvzbč“ kategorija 😉 Na stranu što sam očito labilan na temu ovih autohtonih Furlanskih sorti, ovo je impresivno i za usputne cinike.
33.) Roki`s, Bugava, 2012.
(https://vinopija.com/2013/10/18/rokis-bugava-2012/)
Očito je ionako previše ljudi pročitalo ovaj dojam jer je vina ponestalo u ionako bizarnoj zagrebačkoj distribuciji. Ali nekako u skladu s osebujnim karakterom Visa, Višana i vina 🙂
34.) Jerković, Mračaj, 2011.
(https://vinopija.com/2013/10/29/jerkovic-mracaj-2011/)
Mitski Mračaj 😉 Hvala clemens na doprinosu u komentarima zbog kojeg je ovaj dojam još značajniji…
35.) Benvenuti, Malvazija „Anno Domini“, 2009.
(https://vinopija.com/2013/10/31/benvenuti-malvazija-anno-domini-2009/)
Što reći? Koju posluku porati? Izuzev ovoga što sam naznačio…
36.) Chateau Pierre-Bise, Anjou Villages. Sur Schistes, 2001.
(https://vinopija.com/2013/11/14/chateau-pierre-bise-anjou-villages-sur-schistes-2001/)
„Most French regions have a philosopher-king in their midst; a grower who not only tends to his vines with great solicitude and vinifies his fruit with skill, but who asks the deep questions which others forget to pose, and who then teases out answers which will, sooner or later, lift the game for all“
37.) Montenidoli, Carato, Vernaccia di San Gimignano, 2006.
(https://vinopija.com/2013/11/28/montenidoli-carato-vernaccia-di-san-gimignano-2006/)
Ako je Chateau Musar crno otkrivenje, Montenidoli je definitivno posljednje osobno bijelo otkrivenje…
38.) Tomac, Diplomat, Extra Brut
(https://vinopija.com/2013/12/12/tomac-diplomat-extra-brut/)
Molim, vjerujte u jamstva našeg uvažavanja 🙂
39.) Roki`s, Rose, 2012.
(https://vinopija.com/2013/12/23/rokis-rose-2012/)
Ah ti opoli, treba im vremena da prodišu 🙂 umjesto izravno iz frižidera intravenozno u sustav pregrijan ljetnom žegom, traži meditaciju i čuda 😛
40.) PZ Jedinstvno – vinarija Smokvica, Pošip Smokvica Superior, 2006.
(https://vinopija.com/2013/12/25/pz-jedinstvo-vinarija-smokvica-posip-smokvica-superior-2006/)
Što se ovdje dogodilo? Zašto mi je ovo promaklo? Gdje se ovo skrivalo? Zar sam i ja snobovski odbacio mogućnost da se iza ovakve etikete koju pošteni hipster ne bi ni baki na stol stavio, zapravo krije The Pošip ? Posljednji Mohikanac u hiperinflaciji Pošipa 😦
U nastavku je galerija fotografija vina otvorenih u društvu i uistinu osobna arhiva druženja 2013. godine
Dnevnik vinopije 
Dosta stvari sa liste sam probao i komotno bi stavio i među svoja best of vina probana u 2013. Posebno mi je u pamćenju ostao Zidarich Prulke…
Inače ovakva lista je dobra stvar, a kad će “N. T.’s Pocket Wine Book 2014” ili slično 😉
hahahaha, ne mogu vjerovat da si stavio i Kindzmaruli..!!? 😛
Ima tu puno većih gluposti od toga 🙂 ali ima i Pichon-Longueville `83 ,a neke druge perverzije da ne spominjem… za svakog ponešto… ko pevec he he
Hvala Be Ka. Ja ti dosta ozbiljno shvaćam nešto tipa Pocket Wine Book 2014 😉 i da bi to napravio kako treba, morao bi se baviti isključivo time pa mi reci po kojoj cijeni bi morao prodati koliko komada da to bude održivo 🙂
dosta ti je da prodaš jedan primjerak za 1.000.000 EURa 🙂
Upravo tako 🙂 Prema receptu mnogih kul vinara na našem napaćenom tržištu 😀 Šteta što sam puno skromniji od toga 😦 ,a osobito iskreno žalim što mi sadržaj onog čim se bavim mora imati smisla 😉
replika!!!:
za tvoj Pocket Wine Book 2014 treba primijeniti recept Grofa (u liku oca Hijacinta) okušan u kultnoj seriji Ptice nebeske iz epizode Franjo Asiški…eto 😉
Pretplata? Genijalan prijedlog 🙂 Književni klub s članarinom 😀
Intezivno razmišljam o tome opuštajući se uz 22godišnji Schioppettino di Cialla koji mi je, očekivano, najbolji 😉 i u idealnoj kondiciji nakon četiri sata u dekanteru… valjda ću sutra stići best buy listu objaviti 😛
hm.. sad kad smo na prelazu godina da li je to onda skjop 91 ili 92?
ja ipak od 08 ocekujem najvise ali tek kad bude pred kraj puberteta, hehe.
`92.
Slažem se skroz i što se 2008 tiče 😉
Uočavam da je jedini plavac na best of listi onaj od bakovića
murvica, (stagnum je posebna bezvremenska priča) i to zasluženo jer ovaj vinar mlađe generacije svojim talentom i pristupom proizvodnji vina odskače od velike većine naših vinara naročito “razvikanih” peljeških vinara ( izuzev frane miloša) koji unazad nekoliko godina nude po meni vina problematične kakvoće. zato me ne čudi da nema nijednog na top listi.
Baković je tek ove godine pustio 2007. u prodaju i kad sam već mislio da fenomenalnu 2006 neće biti lako nadmašiti, ovaj plavac je valjda vrh vrhova, plavac svih bakovićevih plavaca do sada.
btw ima li tko kakve novosti u vezu bakovićeve najavljene kupaže cab. sauvig. shiraza i plavca. Jbt to bi moglo biti kao u niogometu Messi, Ronaldo i Ibrahimović zajedno.
Ne znam za taj spoj, ali ova trojka u istoj momčadi ne jamči pobjednički tim u nogometu. Naprotiv 😉
Ne bi ni sve ostale Plavce stigmatizirao kao problematične kakvoće.
Ali bi se zahvalio na srčanom komentaru 🙂
ajd kad smo vec na plavcima jel ima kakvih novosti oko “onog” plavca..??
Jedina bitna novost je da čuvam tu jednu bocu koja čeka na red 😉
Budući da plavac mali držim za neku perjanicu i prepoznatljiv brand hrvatskog vinarstva i sentimentalno sam vezan za tu sortu, samo htjedog reći da mi je žao da na tvojoj listi nema barem tri četiri ozbiljna plavca poput bakovića umjesto tri četiri stranjska vina.. Krivo si me shvatio, ne radi se o stigmatizaciji već činjenici da nisam u protekloj godini osim bakovića i miloša ( ok, i plavac mili može proć) naišao na nešto bolje ili barem približno isto. A probah puno plavaca, uglavnom manje-više dosadnjikava vinska “konfekcija”. ne znam možda griješim ali moj je dojam takav.
Vjerujem da se (lupetam sad) recimo Roxanich primi plavca malog da bi dobili zapanjujući rezultat. pozitivan naravno.
Mislim da nisam krivo shvatio, samo sam imao potrebu malo nadopuniti i korigirati iskaz 🙂