Dnevnik vinopije

Cijena: 45,00 kn u vinoteci Vintesa, Zagreb, Vlaška 63

Regularna, „kvalitetna“ Nuić Blatina nije nužno „brzo vino“, ali nije niti osobito kompleksno. Ne treba ni biti. Ovakvo je sasvim dobar primjer što Blatina jest, možda i neposredniji od prestižnijih Nuićevih etiketa. Svakako je spremno za konzumaciju i bez dekantiranja.

Blatina koja još uvijek djeluje mladenački „sirova“, koja je definitivno floralna na nosu, ali i koja pokazuje stanoviti zemljani karakter zbog kojeg i cijenim Blatinu.

U ustima je skladno, hladne kiseline, prilično puno tijelo s uklopljenim alkoholima, primjernih 13%. Tanini su sitni i umjereni, podržavaju gladak gutljaj koji će ispratiti brojna jela. U mojem slučaju našla se krvavica s mahunama i krumpirom…

Aromatski sklop je najvažniji, ima tu dosta cvijeća i voća, međutim nisu prevladane arome koje su „vinske“, karakter koji je zemljani, čak donekle i mineralan.

Ovakvo vino za ove novce izuzetno mi se sviđa! Blatina. Nije za ljubitelje voćnih bombi, nije ni za ovisnike o Plavcima, ali će se svidjeti jednima i drugima, ne nužno samo Hercegovcima 😉 Lijepo vino i dobra cijena!

Cijena: 199,90 kn

Jes, hladnokrvno jesam ostavio 200 kuna za ovo vino premda nisam kandidat za Remetinec 😉

Presudna je bila cijena koja se ne razlikuje od cijene ove boce u bilo kojoj europskoj državi, ali i prvo (barem ovako ozbiljno) alzaško vino u domaćoj distribuciji.

Heimbourg je oznaka posjeda, jedinstvenog vinograda iz kojeg je nastalo „with organic grapes from biodynamic agriculture certified by ecocert France“, pristup koji Humbrechtovci prakticiraju i prije certificiranja, tamo negdje od 1658. 🙂

Volio bi da mogu staviti ovo vino u kontekst Alsace-a, ali za tako nešto je potrebno dubinsko poznavanje povijesnih i aktualnih realnosti ove osebujne regije. Sigurno je da se Zind-Humbrecht smatra samim vrhom ponude Alsace-a.

Umjesto toga opisat ću kako sam doživio ovaj Riesling…

kao neugaženi, novi snijeg na sunčani dan, blještavilo.

Trebalo bi ti biti hladno na minus temperaturi. Ali nije.

Trebao bi priželjkivati kuhano jako crno vino. Ali tebi kojem ovaj trenutak priziva Rajnski Rizling…

ovaj miriši na Gewurztraminer s naglašenom svježinom, mlado voćnom acidičnošću. Što je sjajno, jer koji je Traminac „bolji“ od Zind-Humbrechtovog…

Međutim je tu Riesling „centralnog tipa“ s afterom koji te mijenja zauvijek. Herbalan, mineralan već u mladosti. Treba li napomenuti da je ovo boca za dugotrajno čuvanje? Osobito ovo godište čini mi se…

ne samo zbog snage, ekstrakcije, alkoholnosti… već zbog prodorne jasnoće, čistoće, fokusiranosti… vino cjeline. Zind-Humbrecht koji se u mladosti lako čita, a dozrijevanjem postaje kompleksnije nego što sad naslućuje. Sad je čak pristupačno, otvoreno, zavodljivo… unatoč britkoj svježini koja zarezuje nepce porukom iz Alsacea, pozdrav iz Heimbourga.

Premda mi se čini definitivno bogatija i raskošnija berba od očekivanja, uključivo tu i nemalih 13,5%, zbog čega su i WS tupadžije uspjeli razabrati da je baš 2010. vrijedna 93 boda 😉

Srećom, uz sav taj „green melon, pink grapefruit zest, honey, fleur de sel and macerated peach“ i drugi glamur 😉 ima pravi „vinski šmek“ 🙂 Ne zbog suhe strukture i „mouthwatering acidity“, već povezanosti s tlom i klimom, kulturom vinogradarenja i vinarenja te povijesnim kontekstom.

Ne priziva ništa mesno osim dimljenog lososa ili tune, ali sve povrće svijeta u svim raw kombinacijama volio bi isprobati. Jedino ne bi znao bi li vino ohladio ili pustio da se skroz ugrije 😉

 

Lista obuhvaća ne toliko univerzalne novitete, već i neka osobna otkrića. Odnosno, ili nisu stala u „Best of“, ili nisu dovoljno „Best Buy“ ili su oboje pa svejedno zaslužuju svoje mjesto i ovdje…

Ponovo, poredak nema značenja osim kronološkog.

1.) Braća Rajković, Prince, Rskavac, 2009.

(https://vinopija.com/2013/01/16/braca-rajkovic-prince-rskavac-2009/)

Prokupac Župskog vinogorja 🙂

2.) Grabovac, Pošip-Žilavka, 2011.

(https://vinopija.com/2013/01/17/grabovac-posip-zilavka-2011/)

Prezanimljivo. Treba držati oko na ovome. Kao i na još nekoliko stvari, recimo Kujundžuša Sur Lie 😉

3.) Bibich, R5 reserva

(https://vinopija.com/2013/01/21/bibich-r5-riserva-bijelo/)

Ovo je odlično vino. Uspjeli „nemoguć“ spoj. Osebujno, karakterno, posebno…

4.) Zdjelarević, Graševina Special Selection, 2009.

(https://vinopija.com/2013/02/07/zdjelarevic-grasevina-special-selection-2009/)

Da nije napravio onakav special selection Chardonnay, ovo bi stavio u Best of.

Da nije Graševina još uvijek „prezrena sorta“, ovo bi stavio u Best Buy.

5.) Roki`s, Prošek, 2007.

(https://vinopija.com/2013/02/13/rokis-prosek-2007/)

Sori Roki, bio bi u Best Of da se nije pojavio Prošek Tonija Bunčića 🙂 Ali predlažem usporednu degustaciju na slijepo petgodišnje vertikale jednog lijepog dana na Visu.

6.) OPG Sladić, Oya Noya, 2010.

(https://vinopija.com/2013/02/16/sladic-line-up/)

Kako je napisao Željko, „Debit više nikada neće biti debil“ 🙂 Malo debilane za mene, molim 😀

7.) Ritoša, Muškat ruža porečki, 2012.

(https://vinopija.com/2013/03/06/ritosa-muskat-zuti-2012-vs-ritosa-muskat-ruza-porecki-2012/)

Uistinu prekrasno vino vinificirano bez kerefeka, ispalo vinsko, autentično i posebno. Još uvijek nisam siguran da li je ipak ovo najbolje Ritošino vino 🙂 Nadilazi kategoriju „slatkiša“. Za tu trku Ritoša ima Žuti muškat, zavodljiv poput svih ostalih Istarskih muškata, a cjenovno identičan ili povoljniji. Ruža je za vinopije 😉

8.) Solum, Chardonnay, 2011.

(https://vinopija.com/2013/03/19/naprta-solum-chardonnay-sur-lie-2010-vs-naprta-solum-chardonnay-sur-lie-2011/)

Ovo je bilo baš jako ugodno iznenađenje. Nije i ne mora biti najbolji RH Chardonnay, ali bi se morao naći u bilo kojoj selekciji RH Chardova. Miriši na Međimurje, a strukturiran kao… nešto drugo 🙂

9.) Senjanović, Plavac Tihe Braće, 2010.

(https://vinopija.com/2013/03/21/senjanovic-plavac-tihe-brace-2010/)

Krenuli iz Stončice ili Zoborja, Tihobraće polje vrijedna je destinacija 🙂

10.) Kunjas, Pagadebit, 2009.

(https://vinopija.com/2013/03/26/kunjas-pagadebit-2009/)

Korčulanski Plavac Mali. Nešto posebno. Ujedno jedan od meni dražih dojmova koji se pisao sam od sebe.

11.) Palčić, Malvazija, 2009.

(https://vinopija.com/2013/04/13/palcic-selekcija/)

Dan danas mi nije jasno je li ovo stvarno toliko dobro… jedno od neočekivanih ugodnih iznenađenja godine definitivno.

12.) P.O.Poje, Vina Bunčić, Plavac Mali 2012.

(https://vinopija.com/2013/04/24/p-o-poje-vina-buncic-voscice-plavac-mali-2012/)

Izgleda da je ove godine Toni Bunčić upao u sve tri kategorije. Plavac Mali s najboljih položaja polja Voščice. Potpuna šteta je konzumirati ga ovako mladog i „sirovog“, ali fascinantno je uspređivati s drugim poznatim „vinima iz pijeska“, makar u osobnoj olfaktivnoj memoriji.

13.) Nuić, Žilavka, Selekcija, 2012.

(https://vinopija.com/2013/05/16/nuic-line-up-2012/)

Vino koje utjelovljuje ovu kategoriju „najugodnijih iznenađenja godine“…

14.) Janečić, Kadarka, 2010.

(https://vinopija.com/2013/05/22/janecic-kadarka-2010/)

Garmaz je pun iznenađenja 😉 Ponekad iznimno ugodnih 🙂

15.) Vinarija Čitluk, Blatina de Broto, 2010.

(https://vinopija.com/2013/06/14/vinarija-citluk-blatina-de-broto-2010/)

Razmišljao sam ovo vino staviti na Best Buy, ali čini mi se da je berba 2010. posebno uspjela, a konzumenti nemaju koncentracije da prate i godišta… uglavnom, velika vrijednost za novac. Ponekad se itekako isplati pratiti velike vinarije.

16.) Sladić Marko, Plavina, 2012.

(https://vinopija.com/2013/06/26/sladic-plavina-2012/)

Šteta što ovakvih Plavina ima jako malo. Zapravo ih nema uopće. Nema više ni ove bojim se, a u distribuciji sjeverno od Zadra nije ni bilo 😦 Ninja tanini 🙂

17.) Roxanich, Rožica, 2012.

(https://vinopija.com/2013/07/15/roxanich-rozica-2012/)

Malina na psihostimulatorima i rastezljivost tijela jednog drugačijeg rose vina. Izvrsno.

18.) Petrač vina

(https://vinopija.com/2013/07/17/petrac-line-up/)

Puno toga je ovdje fascinantno i premda vinarija funkcionira već godinama, čini mi se do jučer potpuno nepoznata među domaćom vinskom publikom. A imaju meni odličnu Graševinu. Od koje su čak napravili vintage pjenušac!?! Najveće iznenađenje su crnjaci. Ruše stereotipe o zagorskim vinima više nego Bodren i Bolfan zajedno. Koje btw također obožavam. Zagorje neotkriveni potencijal? Nevjerojatno.

19.) Jerković, Chardonnay, 2011.

(https://vinopija.com/2013/08/02/jerkovic-chardonnay-2011/)

Prvo punjenje Chardonnaya podruma Jerković. Sinonim ugodnog iznenađenja.

20.) Torre Rosazza, Ribolla Gialla Spumante Brut

(https://vinopija.com/2013/09/16/torre-rosazza-ribolla-gialla-spumante-brut)

Pjenušava Rebula. Neočekivano totalno kinky i rijetko ugodno iznenađenje!

21.) Union de cooperatives agricoles, Bordeaux, 2008.

(https://vinopija.com/2013/10/11/union-de-cooperatives-agricoles-bordeaux-2008/)

🙂 🙂 🙂 Nije uopće provokacija. Mene je iznenadilo koliko je korektno vino u pitanju. Ovo vino sigurno ne daje odgovor na pitanje zašto je termin „Bordeaux“ postao ono što je danas u vinskom i društvenom kontekstu, ali i kao vino „najmanjeg zajedničkog nazivnika“ može ponuditi pristojno vinsko iskustvo što je puno više od očekivanog madirazd-inog „kandidata za lavabo“ 😉

22.) Korta Katarina, Plavac Mali, 2010.

(https://vinopija.com/2013/11/05/korta-katarina-plavac-mali-2010/)

Ne znam zašto sam mislio da je 2010 inferiorna kad Postup i Dingač položaji omogućuju prirodnu prednost upravo u kišnijim godinama. Umjesto inferiornog, možda najbolji Plavac do sada.

23.) OPG Sladić, Lasina, 2011.

(https://vinopija.com/2013/11/08/sladic-lasina-2011/)

Napokon monovarijntalna Lasina na mom stolu 🙂

24.) Roxanich, Malvazijica

(https://vinopija.com/2013/11/11/roxanich-malvazijica/)

Taman kad pomisliš kako je uz par iznimaka, scena Malvazija prilično jasna i transparantna, eto ti ga na 😉

25.) Muscadet

(https://vinopija.com/2013/11/19/muscadet/)

Ovo nije iznenađenje. Ovo je šok 🙂 Muscadeti se mogu kupiti za kune? Svijet će stati.

26.) OPG Rončević, Sv.Vicenco, Noni, 2009.

(https://vinopija.com/2013/11/25/opg-roncevic-sv-vicenco-noni-2009/)

Lastovski Plavac s nešto Plavine i Cabernet Sauvignona. Izvrstan k tome. Jako mi je drago da sam otkrio ovu „etiketu“.

27.) Adžić, Graševina, 2012.

(https://vinopija.com/2013/12/24/adzic-line-up-2012/)

Oosbito ugodno iznenađenje bilo j eprobati regularnu Adžićevu Graševinu koja je suha u 2012. Sva vina 2012. koja sam probao i opisao su ugodna iznenađenja, premda niti jedno toliko kao suha „bazna“ graševina 🙂 Slobodan sam istaknuti još i Rizling i Zweigelt… ali i jako zanimljiv Sivi Pinot i uvijek atraktivnu Hrnjevac Graševinu 🙂

28.) Ronchi di Cialla

(https://vinopija.com/2013/12/14/zagreb-vinocom-2013-izvjestaj/)

Vjerojatno najugodnije iznenađenje godine i najveće osobno „otkriće“ je Ronchi di Cialla. Iz razloga koje sam naveo u izvještaju s VinoCOM festivala, odnosno Ronchi di Cialla radionice.

 

Najbolja kupnja od objavljenog u prošloj godini obuhvaća 17 + 4 + 4 dojma 😀

To su vina koja bi kupio ponovo, a među njima ima nekoliko koja su mogla bez problema ući na Best Of listu.

Poredak također nema značenja izuzev kronološkog.

 

1.) Iuris, Sauvignon, 2009.

(https://vinopija.com/2013/01/15/iuris-sauvignon-2009/)

Podunavlje općenito ima količinu i uvjete za dobru stvar po vrlo konkurentnoj cijeni. Ponekad se radi o tehnički besprijekornim, ali preizmanipuliranim vinima da bi ih doživio u bilo kojoj „listi“. Međutim, iz mojeg iskustva nameće se nekoliko imena među kojima upravo Iuris odskače. Ovaj Sauvignon bazga-stilistike jako je dobro napravljen, a isto vrijedi i za Muškatni Silvanac varijantu…

2.) Iuris, Merlot, 2008.

(https://vinopija.com/2013/01/23/iuris-merlot-2008/)

Sve gore rečeno osobito vrijedi za crna vina. Pratim Iuirsov Merlot iz berbe u berbu od čuvene 2006. i za ove novce ne vidim konkurenciju u uvoznim južnoamerikancima niti domaćim podrumima tipa Buhač u određenim punjenjima 🙂 Veselim se novim berbama.

3.) Ritoša, Cabernet Sauvignon, 2011.

(https://vinopija.com/2013/02/27/ritosa-cabernet-sauvignon-2011/)

U pogledu vrijednosti za novac, Ritoša kao da nije na domaćem, a pogotovo Istarskom tržištu 😉 Istarski paradoks, da jedan od ponajboljih hrvatskih Cabernet Sauvignona dolazi po ovim cijenama iz regije ne baš poznate po pristupačnim cijenama. Mogao sam komotno ovdje staviti i Malvaziju i Muškat, pogotovo meni fantastičnu Ružu Porečku, ali ta je Ružica ipak zaslužila samostalno mjestu u Najugodnijim iznenađenjima 😉 Novi teran i Cabernet već imam i jedva ih čekam otvoriti 🙂

4.) Vina Zadro, Domano, 2008.

(https://vinopija.com/2013/06/29/vina-zadro-domano-2008/)

Ovo sam otišao kupiti i nakon dojma sam znao da će se naći u Best Of listi i onda su mu u nekom trenutku dodatno spustili cijenu na cca 50 kn !?! Žao mi je što nisam tada uzeo malo veću količinu jer pjenušava je žilavka nevjerojatno uspjela.

5.) Sacchetto, Etichetta Nera, Spumante Extra Dry

(https://vinopija.com/2013/07/04/sacchetto-etichetta-nera-spumante-extra-dry/)

Pitam se koliko je ljudi ovo zapazilo u supermarketima 😉 Zar nisu spumante vina između 10 i 20 kuna? 🙂 Ovo je realno prosecco i to jako dobar prosecco. Iz nekog razloga se ne može nazivati proseccom pa je jedan od skupljih „spumante-a“ na domaćem tržištu.

6.) Jerković, Kujundžuša, 2012.

(https://vinopija.com/2013/07/12/jerkovic-kujundzusa-2012/)

Vjerojatno među najskupljim Kujundžušama, ali s dobrim razlogom. Prva berba nasljednika prerano preminulog Ivana Jerkovića još je uvjerljivije na tragu ranijih godišta od očito zahtjevne 2011. za Kujundžušu u Imotskom. Kujundžuša se sada već stavlja u drvo, radi se „sur lie“ i to sve vinopiju jako veseli, ali još uvijek je bazna priča ovo vino. Uspijeva biti onaj aperitiv ili čaša uz predjelo ili čak cijelo jelo koja Žlahtina (uglavnom) nije uspjela postati.

7.) Vinag, Renski Rizling, 2010.

(https://vinopija.com/2013/07/24/vinag-renski-rizling-2010/)

Oko ovog sam najviše dvoumio bi li ga uopće stavio, ali svaka čast za „ubod“ madirazza 🙂 Nije to baš skroz to, ali bar je napravljeno kako spada za novce koji su prihvatljivi. Sauvignon iste kuće bitno je nezanimljiviji i može koštati i duplo manje, a ne bi završio ovdje, ali ovaj Riesling je nešto drugo… primjer da ponekad treba riskirati i pratiti nešto novo na polici.

8.) Monte Zovo, Recioto della Valpolicella, 2011.

(https://vinopija.com/2013/09/12/monte-zovo-recioto-della-valpolicella-2011/)

Nisam stavio vino od 175 kn u best buy samo da bi provocirao 🙂 Premda i to ima svoje draži 😉 Čak i s ovom cijenom, bitno je „jeftiniji“ od ostalih Reciota i pruža dovoljno jasan uvid o čemu se tu uopće radi 🙂

9.) Kos Vlado, Zweigelt, 2012.

(https://vinopija.com/2013/09/19/kos-vlado-zweigelt-2012/)

Crna ovca Zeline u zemlji Kraljivine 🙂 Ponajbolji crnjak Zeline čini se da i nije neki pothvat u kraju u kojem kraljuje Kraljevina i gemišti. Ipak, ovo je stvarno dobar Zweigelt iz očito vrlo uspjele berbe u režiji vinogradara i garažiste koji je spletom okolnosti stvorio mogućnost sofisticirane prerade i odgoja vina. Uopće nemam dvojbi da je ovo best buy vino koje izlazi iz okvira Zeline.

10.) Tomac, Rajnski Rizling, 2012.

(https://vinopija.com/2013/09/24/tomac-rajnski-rizling-2012/)

Čini se da nema liste na kojoj nema Tomaca ove godine 🙂 Regularni Rizling 2012. kuće Tomac zadržao je cijenu unutar 10 Eur (između ostalog i jer je pao tečaj kune ha ha) To itekako drži vodu i zaslužuje istaknuto mjesto na best buy listi među ljubiteljima Rieslinga i vina općenito.

11.) Donatella Cineli Colombini, Chianti Superiore, 2011.

(https://vinopija.com/2013/10/07/donatella-cinelli-colombini-chianti-superiore-2011/)

Želim probati pravi Chianti, a ne fejkove po supermarketima i pri tom ne želim potrošiti bogatstvo. Čekam dan kad će netko skinuti ovo vino s ove istaknute pozicije. U kontekstu računa na kojem su iskazane „kn“.

12.) Perak, Graševina, 2012.

(https://vinopija.com/2013/10/21/perak-grasevina-2012/)

Vox populi 🙂 Da ne bi rekli da ne pratim trendove, premda Kaiken Malbec nisam kupio već godinama 😉 Vrlo solidno vino za poštenu cijenu. Pomalo se pitam što me sprečava da odem u vinotočje Iločkih podruma i uzmem rinfuzu Rizlinga za još manje novca, ali vidim već je tu „prestižnija“ etiketa s oznakom Mitrovac 😉

13.) Enjingi, Rajnski Rizling, kasna berba, 2007.

(https://vinopija.com/2013/10/24/enjingi-rajnski-rizling-kasna-berba-2007/)

Na svoje butelje Enjingi ne bi trebao isticati „kasna berba“, već „rana berba“ kad eventualno nije kasna 🙂 Ipak, majstorski rad i djelo jednog od najvećih RH vinara u obliku odležanih godišta sortnih vina po cijenama koje su niže nego ikad. Povremeno, gušt koji ne može ostvariti niti jedno drugo vino.

14.) Miloš, Plavac, 2009.

(https://vinopija.com/2013/11/18/milos-plavac-2009/)

Slow wine Plavac Mali podruma Miloš 😉 Ima jeftinijih, ima skupljih, ali nema ovakvih. Zbog toga učvršćuje svoju poziciju na listi najbolje kupnje.

15.) Kosovec, Škrlet, 2012.

(https://vinopija.com/2013/12/04/kosovec-skrlet-2012/)

Evo ga 🙂 Ne samo da zaslužuje čvrstu poziciju best buy opcije, već je malo falilo da završi na best of listi. Pokušavam zamisliti uspjeliji regularni Kosovec Škrlet od godišta 2012. Ivane, rezerviraj mi karton i ove godine obavezno, a Selekciju čekamo. Kao i Zweigelt, Frankovku, Crni Pinot i još jedan adut iz rukava 😉

16.) Mladina, Purtugizec, 2013.

(https://vinopija.com/2013/12/16/mladina-purtugizec-2013/)

U redu madirazd 😉 Ne mora biti Mladina, ali Purtugizec mora. Barem što se best buy liste tiče. Žao mi je što nisam stigao Režekov nabaviti, ali Plešivica je prepuna dobrih vrijednosti za novac u ovoj kategoriji. Pritom ne mislim baš na ono što se prodaje na čaše po raznoraznim vašarima, ali isplati se potražiti koju butelju…

17.) OPG Sladić, Debit, 2012.

(https://vinopija.com/2013/12/19/opg-sladic-debit-2012/)

Vino koje mi najčešće usfali jer ne znam čime bi ga zamijenio. Karakterni Debit ima nešto specifično što samo neka vina znaju prenijeti. Ovo je jedan od najuspješnijih, osobito za tražene novce.

 

Sljedeće 4 vinarije/vina već su navedene u Best Of listi 2013:

18.) Quinta do Vallado, Douro, Reserva, Field Blend, 2009.

(https://vinopija.com/2013/02/14/quinta-do-vallado-douro-reserva-field-blend-2009/)

200 kn best buy? Vrlo jednostavno. Ovoliko bi platio i u Portugalu za ovo vino. U nekim stvarima Dobra vina su zaista dar vinopijama.

19.) P.O. Poje, Vina Bunčić

(https://vinopija.com/2013/04/24/p-o-poje-vina-buncic-voscice-bijelo-2012/)

https://vinopija.com/2013/04/24/p-o-poje-vina-buncic-voscice-plavac-mali-2012/)

(https://vinopija.com/2013/04/26/p-o-poje-vina-buncic-issa-prosek-2010/)

Ponekad „ocjene“ pomažu kad želiš biti sasvim jasan. 91-92 boda za 50 kn 🙂 Ako to nije otkriće za naslovnicu vinskog žurnala, onda je makar primjer što okorjeli vinopija traži u vinu.

20.) Brkić

(https://vinopija.com/2013/05/29/brkic-greda-2008-2/)

(https://vinopija.com/2013/05/29/brkic-plava-greda-2009/)

Napisao sam da su „Greda i Plava Greda osjetno izvan kategorije, vina najsofisticiranijeg nasljeđa starog svijeta koje nemaju cijenu, čija vrijednost debelo nadilazi norme i konvencije sredine iz koje potječu i paradoks bez premca ovih krajeva općenito.“ 🙂 A još je bolje kad si stvarno čovjek može priuštiti ovakvo vino povremeno kao što je slučaj s Brkićem 😉

21.) Roki`s, Bugava, 2012.

(https://vinopija.com/2013/10/18/rokis-bugava-2012/)

Nedavno sam održao degustaciju u Vintesi na kojoj na žalost nije bilo Bugave. Dobra vijest je da je Vintesa u međuvremenu preuzela zadnjih 30ak boca (svježa informacija), a još bolja da sam na degustaciji shvatio koliko je Rokijev Plavac 2010 dobar. Još jedan previd. Morat ću biti oprezniji Ponekad treba vremena da čovjek shvati neke stvari 😦

 

Sljedeća 4 vina nisu best buy kategorija jer ih po toj cijeni nije moguće kupiti. Ova „krađa“ dogodila se zahvaljujući dojavi doušnika i brzim radom nogu 🙂

22.) Loimer, Riesling, 2007.

(https://vinopija.com/2013/02/21/loimer-riesling-2007/)

Riesling. Kamptal 2007. Ozbiljna vinarija i 20 kn 🙂 Ispravna boca! Krađa!!! 😀

23.) Tomac, Rajnski Rizling, 2007.

(https://vinopija.com/2013/11/06/tomac-rajnski-rizling-2007/)

Rizling. Plešivica 2007. Ozbiljna vinarija i 20 kn 🙂 Ispravna boca! I’m beginning to see a pattern here… 🙂 🙂 .-)

24.) Mulderbosch, Chenin Blanc, „Steen“ op Hout, 2007.

(https://vinopija.com/2013/11/13/mulderbosch-chenin-blanc-steen-op-hout-2007/)

Ponovo 2007 !?! Teorija zavjere 🙂

25.) Vinakoper, Sivi Pinot, 2005.

(https://vinopija.com/2013/02/05/vinakoper-sivi-pinot-2005/)

Kako je rekao komentator Zoran: „Bestbaj svih bestbajeva momentalno na tržištu bijelih vina“ 😉 Koliko sam informiran, taj je moment prošao, ali ovo je bilo donekle „regularno“ sniženje dok su prethodna tri bila „ispucavanje robe iz asortimana“.

 

Prošla je godina bila čupava iz brojnih razloga koji se žvaću na razini dnevne politike, već povijesnih propusta i makroekonomskih indikatora.

Istovremeno, u 2013. je na Dnevniku vinopije bilo toliko iznimnih vina kao u prethodne 4 godine zajedno.

Zato sam odlučio podjetiti se čak 40 (!) veličanstvenih vina kojih se ne bi posramio ni Decanter 😉 Naprotiv, tvrdim da je ovaj popis u velikoj mjeri jači. Definitvno je osebujniji i manje predvidljiv 🙂

Za razliku od prethodne godine, poredak nema značenje osim kronološkog! Odustao sam od „ocjenjivanja“ i to pokušao objasniti u jedinom tekstu koji nisam objavio na ovim stranicama, a naslovljen je „Danas ljudi znaju cijenu svemu, a vrijednost ničemu“ (http://www.vino.rs/2013-07-13-12-19-32/vinopija.html).

Teško mogu objasniti zašto na Top 40 nisam stavio Coronicinog Grabara 2008 ili Winkl Sauvignon 2011 Cantine Terlan koji tu pripadaju kao i još par vina, ali negdje sam morao podvući crtu zadržavajući pritom neke posebnosti… uostalom ovo je moja best off lista vina koja odgovara na pitanje „Koja bi vina otvorena u 2013. najradije ponovo otvorio od svih, bez obzira na njihovu cijenu i/ili dostupnost…“

1.) Chateau Lanessan, Haut-Medoc, 1995.

(https://vinopija.com/2013/01/08/chateau-lanessan-haut-medoc-1995/)

Beskrajno sam zahvalan paralelnoj cru bourgeois klasifikaciji i spletu povijesnih okolnosti i neuobičajenih trgovačkih putova kojim je ovakvo vino završilo u domaćoj distribuciji i na mojem stolu Čisto onako, ako netko želi probati zašto vinoljupci ostavljaju bogatstva za istinski Bordeaux 😉 Možda nije „Ho-Bryan“ 🙂 ,ali davno su isušene močvare u Medocu…

2.) Legovina, Noir Nobile cuvee, 2005.

(https://vinopija.com/2013/01/12/legovinanoir-nobile-cuvee-2005/)

Evo i domaćih vina inspiriranih Bordoškim uzorima. Mnoga su domaća prestižna imena pokušala i još uvijek pokušavaju dobiti „bordošku kupažu“ uz više ili manje uspjeha, ali savjetujem da probaju ovo 😉

3.) Lanson, Brut rose

(https://vinopija.com/2013/01/24/lanson-brut-rose/)

Pinot Noir koji ima dvojaku ulogu, „aromatiziran“ prpošnim Pinot Meunierom uz izravni, čvrsti Chardonnay. Možda se čini privlačno i po guštu na prvu, ali je istovremeno zahtjevno i komplicirano po svim parametrima, aromatskim i strukturnim i inim. Dakle, još veći gušt 😀

4.) Miloš, Stagnum, 2003.

(https://vinopija.com/2013/01/31/milos-stagnum-2003/)

Jedan od najvećih Malih Plavaca koja sam mogao ispiti uživajući pritom u svakom trenutku. Jedan od iznimno rijetkih slučajeva kad sam bio zahvalan na numeričkoj valorizaciji jer riječi nisu bile dovoljne, pa čak niti 130 slogova u dvije kvintine u trinaestercu 🙂

5.) Clemens Busch, Riesling vom Grauen Schiefer, 2010.

(https://vinopija.com/2013/02/04/clemens-busch-riesling-vom-grauen-schiefer-2010/)

Da skratim, ako netko misli nešto drobiti oko Rieslinga, bio vinar, vinopija ili kotlokrpa, morao bi i ovo probati koji put u životu. Mislim čak da ga imaju u Sherry`s-u (barem su imali), nadam se ne samo zbog moje slobodne sugestije 😉

6.) Quinta do Vallado, Douro, Reserva, Field Blend, 2009.

(https://vinopija.com/2013/02/14/quinta-do-vallado-douro-reserva-field-blend-2009/)

Vinčina. Kakva vinčina. Kakva fantastična vinčina…. middle ground za vinopije koji su poput Obelixa „pali u kazanče“ i za one vinopije koji poput Tamburiksa (Kakofonixa) ćute neke suptilnije note 🙂

7.) Domaine Fouassier, Sancerre, Les Chailloux, 2010.

(https://vinopija.com/2013/02/18/domaine-fouassier-sancerre-les-chailloux-2010/)

„Ovo“ je Sauvignon Blanc. Surovi terroir. Razorna čvrsta mineralnost tla u kičmi. A prozračno i pitko da ti se čini kako je ishlapilo iz boce 😉 Šalu na stranu, jedno od najozbiljnijih vina prošle godine.

8.) Hofstätter, Meczan, Pinot Nero, 2011.

(https://vinopija.com/2013/02/28/hofstatter-meczan-pinot-nero-2011/)

Alto Adige, Hofstätter i Pinot Nero. Pametnome dosta.

9.) Tomac, Classic, Brut

(https://vinopija.com/2013/03/05/tomac-classic-brut/)

Klasik. Kaže patti: „Uvjerljivo broj 1 u domovini“ 😉

10.) Zdjelarević, Chardonnay, Special Selection, 2008.

(https://vinopija.com/2013/04/01/zdjelarevic-chardonnay-special-selection-2008/)

Ovo je meni osobno bilo skoro šokantno otkriće. Zadnji sam koji uopće traži probati domaće chardonnaye, ali ovo je nešto drugo. Odnosno prvo, a (skoro) sve drugo je nešto treće. Ili tako nekako.

11.) P.O. Poje, Vina Bunčić, Voščice, bijelo, 2012.

(https://vinopija.com/2013/04/24/p-o-poje-vina-buncic-voscice-bijelo-2012/)

Vis. Viški terroir i nadahnuto vinarenje.Dakle ovo je kulturna baština. Ne znam odakle u Vintesi još onih par boca kad su te „garažne“ mikrokoličine planule još ljetos… jedva čekam novo godište!

12.) P.O. Poje, Vina Bunčić, Issa, Prošek, 2010.

(https://vinopija.com/2013/04/26/p-o-poje-vina-buncic-issa-prosek-2010/)

Koliko pamtim, bolji prošek nikad nisam probao uljučujući još iz djetinjstva one domaće koji „nisu za prodaju“ 😉

13.) Clos Bellane, Cotes do Rhone Villages, Valreas, Les Echalas, 2009.

(https://vinopija.com/2013/04/30/clos-bellane-cotes-du-rhone-villages-valreas-les-echalas-2009/)

Bez straha. To je samo drugi jezik, slova su skroz ista 🙂 Neću preporučivati vino, ali preporučujem iščitavanje dojma. 2008. mi je btw jedno od najboljih vinskih doživljaja. Ikad.

14.) Brkić, Greda, 2008. (punjenje 2013.)

(https://vinopija.com/2013/05/29/brkic-greda-2008-2/

Svjedočio sam transformaciji Žilavke u nešto veličanstveno…

15.) Brkić, Plava Greda, 2009.

(https://vinopija.com/2013/05/29/brkic-plava-greda-2009/)

Čuvam još samo jednu bocu 😦 Mislim da ovo godište nije u domaćoj distribuciji, ali što mislim o ovoj i ovakvoj Blatini valjda dovoljno govori da je jedino crno vino koje sam naručio u količinama većim od par butelja u zadnjih godinu dana.

16.) Miloš, Stagnum rose, 2012.

(https://vinopija.com/2013/06/10/milos-stagnum-rose-2012/)

Nakon kontroverznog rosea iz 2011, meni najbolji hrvatski rose berbe 2012.

17.) Col de`Salici, Valdobbiadene Prosecco Superiore, Brut 2011

(https://vinopija.com/2013/06/12/col-de-salici-valdobbiadene-prosecco-superirore-brut-2011/)

U kategoriji prosecca, ovaj se ističe profinjenošću i smislom. Želio sam izdvojiti jedno vino iz meni sve važnije kategorije prosecca…

18.) Zidarich, Vitovska, 2009.

(https://vinopija.com/2013/06/17/zidarich-vitovska-2009/)

Hod površinom Mjeseca. Ručni rad iz radionice Zidarich. Predivno.

19.) Stina, Opol, 2012.

(https://vinopija.com/2013/06/20/stina-opol-2012/)

Poput najljepše sirene koja plače jer ne može obuti cipele 😉

20.) La Castellada, Bianco della Castellada, 2006.

(https://vinopija.com/2013/07/05/la-castellada-bianco-della-castellada-2006/)

Lijek. Najelegentnije, najuglađenije „natura vino“ s kojim sam se susreo…

21.) Baković, Plavac Murvica, 2007.

(https://vinopija.com/2013/07/22/bakovic-plavac-murvica-2007/)

Vino zbog kojeg sam prestao dodjeljivati „ocjene“…

22.) Ronchi di Cialla, Schioppettino, 2008.

(https://vinopija.com/2013/07/26/ronchi-di-cialla-schioppettino-2008/)

(http://ronchidicialla.it/schioppettino-di-cialla-2008/) 😀

Ono što se smatra istinskom vinskom aristrokracijom… Cialla.

23.) Miloš, Stagnum desertni, 2007.

(https://vinopija.com/2013/08/12/milos-stagnum-desertni-2007/)

Malo je reći da me oduševilo…

24.) Zdjelarević, Nagual Grand Cuvee, Chardonnay-Sauvignon, 2007.

(https://vinopija.com/2013/08/15/zdjelarevic-nagual-grand-cuvee-chardonnay-sauvignon-2007/)

Još jednom koristim priliku ispraviti se za crni Nagual 2007. 🙂 Pogrešna procjena iz koje sam više naučio nego iz svih „pogodaka“. Bijeli, evidentno, nije vino „s ovih prostora“…

25.) Zidarich, Prulke, 2009.

(https://vinopija.com/2013/08/18/zidarich-prulke-2009/)

Neodoljivo. Aromatično iskustvo koje moram ponoviti. Jedan od trenutaka zbog kojih uopće uživam u vinu…

26.) Ronchi di Cialla, Picolit, 2009.

(https://vinopija.com/2013/08/29/ronchi-di-cialla-picolit-2009/)

Kad sam napisao „vinska aristrokracija“ mislio sam na nasljeđe i praksu koja je starija od aktualnih podjela na „prirodna“ i „ostala vina“… mislio sam na desetljeća prirodne ravnoteže i bogomdanih uvjeta s pravom lozom na pravom mjestu i na pravi način.

27.) Pierre Morlet, Champagne, Grande Reserve

(https://vinopija.com/2013/08/31/pierre-morlet-champagne-grande-reserve/)

Da sam lijepo ovo napisao kaže čak i ludi čika Tvrle 😛 Sljedeći cilj: Doći do „Marne“ s još donekle zdravom jetrom 😀

28.) Čotar, Malvazija, 2002.

(https://vinopija.com/2013/09/04/cotar-malvazija-2002/)

Ne, zaista se ne usuđujem napisati da mi je najbolja Malvazija koju sam probao – Slovenska 🙂

29.) Chateau Musar, Red, 2001.

(https://vinopija.com/2013/09/13/chateau-musar-red-2001/)

Osobno otkrivenje. Nadao sam se da je nastupio trenutak da zabilježim dojam o vinu koje predstavlja posljednji veliki okidač za osobni vinski interes i prozor u još jedan novi svijet…

30.) Olga Raffault, Chinon, Les Picasses, 1996.

(https://vinopija.com/2013/09/26/olga-raffault-chinon-les-picasses-1996/)

„Olga smrdi na Chinon u kojem nitko nikad nije bio“ 🙂 Znam tko je. Tnx Tvrle!

31.) Stephane Tissot, Arbois, Poulsard, 2006.

(https://vinopija.com/2013/09/27/stephane-tissot-arbois-poulsard-2006-vieilles-vignes/)

Tek sad vidim što mi znači, Trousseau, Poulsard i Savagnin… samo Arbois će meni ostati 🙂

32.) Torre Rosazza, Pignolo, 2008.

(https://vinopija.com/2013/10/02/torre-rosazza-pignolo-2008/)

Jedinstvena „ijcvzbč“ kategorija 😉 Na stranu što sam očito labilan na temu ovih autohtonih Furlanskih sorti, ovo je impresivno i za usputne cinike.

33.) Roki`s, Bugava, 2012.

(https://vinopija.com/2013/10/18/rokis-bugava-2012/)

Očito je ionako previše ljudi pročitalo ovaj dojam jer je vina ponestalo u ionako bizarnoj zagrebačkoj distribuciji. Ali nekako u skladu s osebujnim karakterom Visa, Višana i vina 🙂

34.) Jerković, Mračaj, 2011.

(https://vinopija.com/2013/10/29/jerkovic-mracaj-2011/)

Mitski Mračaj 😉 Hvala clemens na doprinosu u komentarima zbog kojeg je ovaj dojam još značajniji…

35.) Benvenuti, Malvazija „Anno Domini“, 2009.

(https://vinopija.com/2013/10/31/benvenuti-malvazija-anno-domini-2009/)

Što reći? Koju posluku porati? Izuzev ovoga što sam naznačio…

36.) Chateau Pierre-Bise, Anjou Villages. Sur Schistes, 2001.

(https://vinopija.com/2013/11/14/chateau-pierre-bise-anjou-villages-sur-schistes-2001/)

„Most French regions have a philosopher-king in their midst; a grower who not only tends to his vines with great solicitude and vinifies his fruit with skill, but who asks the deep questions which others forget to pose, and who then teases out answers which will, sooner or later, lift the game for all“

37.) Montenidoli, Carato, Vernaccia di San Gimignano, 2006.

(https://vinopija.com/2013/11/28/montenidoli-carato-vernaccia-di-san-gimignano-2006/)

Ako je Chateau Musar crno otkrivenje, Montenidoli je definitivno posljednje osobno bijelo otkrivenje…

38.) Tomac, Diplomat, Extra Brut

(https://vinopija.com/2013/12/12/tomac-diplomat-extra-brut/)

Molim, vjerujte u jamstva našeg uvažavanja 🙂

39.) Roki`s, Rose, 2012.

(https://vinopija.com/2013/12/23/rokis-rose-2012/)

Ah ti opoli, treba im vremena da prodišu 🙂 umjesto izravno iz frižidera intravenozno u sustav pregrijan ljetnom žegom, traži meditaciju i čuda 😛

40.) PZ Jedinstvno – vinarija Smokvica, Pošip Smokvica Superior, 2006.

(https://vinopija.com/2013/12/25/pz-jedinstvo-vinarija-smokvica-posip-smokvica-superior-2006/)

Što se ovdje dogodilo? Zašto mi je ovo promaklo? Gdje se ovo skrivalo? Zar sam i ja snobovski odbacio mogućnost da se iza ovakve etikete koju pošteni hipster ne bi ni baki na stol stavio, zapravo krije The Pošip ? Posljednji Mohikanac u hiperinflaciji Pošipa 😦

U nastavku je galerija fotografija vina otvorenih u društvu i uistinu osobna arhiva druženja 2013. godine

The WordPress.com stats helper monkeys prepared a 2013 annual report for this blog.

Here’s an excerpt:

The Louvre Museum has 8.5 million visitors per year. This blog was viewed about 200,000 times in 2013. If it were an exhibit at the Louvre Museum, it would take about 9 days for that many people to see it.

Click here to see the complete report.

Cijena: 55,00 kn u vinoteci Vintesa, Zagreb, Vlaška 63

Ćutim istom kako je vruće, opaljeno suncem. U ovome slučaju izvjestno više alkoholno negoli hlapivo, što počesto jest svojstvo Plavca s Pelješca, ne čineći mu pri tom ništa loše po pitanju dugovječnosti i uživanja u vinu.

Obilatost voća i vrućine na mirisu te donekle paljeno drvo, čime se unaprijedio svekoliki potencijal 🙂

Da je od trpka grožđa jasno se očituje pri prvome gutljaju, nazdravljajući tako kožici Plavca, najglavnijoj i najrasprostranjenijoj od sorti loze za proizvodnju vatrenih crnih vina. Obilje ekstrakta svjedoči tome u prilog.

U mladosti grubo, no osobite vrijednosti. Tvrdo i sočno, zrnatih tanina, no pleminito. Za izravan ga konzum valja prozračiti u taložniku da omekša i ukupnom kiselinom uzdrži sav taj ekstrakt i snagu. Makar je u ovome godištu umjerenih alkohola (13,4%), a skroz suho.

Dojam inspiriran Bulićevom Dalmatinskom Ampelografijom (1925.) objavljenom 1949. 😉

Nedjelja u Westinu nakon dva dana festivalčenja u Esplanadi. Zagrebački dan za festival organskih, biodinamičkih i prirodnih vina. Kao da to nije dovoljno da „uplaši“ domaću publiku, sve neka strana imena 😉 Poprilično se hvalimo nekim domaćim proizvodom, autentičnom namirnicom, sve nešto tradicionalno, „zdravo“ itd, ali kad je „prirodno“ tema u vinu, svega su 4 domaće etikete nastupile u nečemu što je slučajno postalo najvećim međunarodnim skupom vinara u Hrvatskoj, po kriteriju ukupnog broja stranih izlagača.

Vinari su barem s izloženim etiketama morali zadovoljiti 6 kriterija koje ne bi sad navodio jer ne mislim reciklirati informaciju koja se može lako naći na netu, ali o čemu možemo diskutirati i polemizirati u komentarima. Mnogi zadovoljavaju i daleko ekstremnije kriterije od kojih su neki na razini srednjovkovnih flagelanata, dakle nepotrebnog pretjerivanja 🙂

U načelu, laičkim rječnikom, radi se o vinima u režiji vinara koji namjerno odbacuju određene moderne tehnologije i mogućnosti manipulacije. Traže autentičnost, izvornost, iskrenost, prirodnost… i bez daljnjeg tu ima „čudaka“ i popriličnih freak-ova. Neki od njih rade ne baš uspješna vina. Neki rade čudesno dobra vina. Neki nekad rade spektakl, a ponekad sranja.

 

Ali, mnoga od ovih vina su daleko bolja nego što to „konvencionalna“ ikad mogu biti. Samo njihovo postojanje definira ostala sasvim normalna vina – „konvencionalnim“, jer nisu limitirana šablonom, receptom, sigurnom zonom, okvirom, diktatom tržišta, indiferentnim nepcem, maksimizacijom profita itd. U svoj suštini se neka od najvećih vina iz ove skupine bore za prevlast nad onim što ih želi uništiti i u veličanstvenom trijumfu potvrđuju jednu od pretpostavki života u boci.

Često se provlači kako ova vina „nastaju u vinogradu, a ne u podrumu“ naglašavajući time važnost prirodne ravnoteže i balansa u suglasju s prirodom. To je drugačiji pristup od kontroliranog uzgoja u kojem vlasnik angažira enologa za „kontrolu štete“ jer od idealnog makismalnog potencijala nekog nasada može imati samo veći ili manji gubitak. Nemaju baš svi taj privilegij da već generacijama uzgajaju pravu sortu na pravom mjestu na pravi način. Oni koji imaju, uvijek je pravo vrijeme da to i pokažu 😀

Probao sam imena koja sam prepoznao iz ranijih „istraživanja“ 😉 Emidio Pepe, La Stoppa, Domaine de l`Ecu, Bressan, Čotar, Urbajs i to su bili očkivani favoriti koji su oduševili svako na svoj način. To name but a few, predivan Etnella-in Etnarosso – Nottistelate, ali 2010. jer ovo recentnih godišta je još grijeh konzumirati, također i njihov Baletti, sjeverni položaj na 1000m vulkanske Etne.. zatim bijela Urbajsova vina u novom su godištu uspjela jer ono prošle godine bilo je „too much“ čak i za mene 😉 Čotarova Malvazija i surovi Teran u kakvom valjda samo ja mogu uživati 🙂 Montepulciano d`Abruzzo Emidio Pepe-a iz godišta 2001. i 1985. možda je najbolje što sam probao toga dana. S tim da sam to donekle i očekivao, ali nisam očekivao da će me uzdrmati i njihovo bijelo vino, odležani i uvjerljivi Trebbiano d`Abruzzo.

Na kraju su me jako ugodno iznenadila Loirska vina (ne znam zašto se tome čudim uopće). Npr. Chinon Les Boulais (Lambert), Bastingage (Clos de l`Elu), Skeveldra Sancerre (Riffault), zatim Ronac Emergence (Domaine Viret), pa onaj narančasti Chardonnay južne Štajerske (Tscheppe), pa ponajviše i Verduzzo, Muskatrose, Pinot Nero i Pignolo (Bressan), ali i meni potpuna nepoznanica – bijelo vino naziva Rucantu (2009.) vinarije Selvadolce iz Ligurije, 100% iz autohtonog kultivara Pigato 🙂

Mnoge naprosto nisam stigao obići 😦 Čak neka poznatija imena u ovom kontekstu poput Foradori (što mi je sad recimo žao) ili brojne „slovence-talijane“ samo zato što su mi dostupniji od Francuza i Talijana, a i zato što su dijelom već i prepoznati od strane domaće publike kojoj nije svejedno što pije.

 

Zbog svega probanog i neisprobanog i svega rečenog i neizrečenog, 01.12.2013. ostat će značajan datum u mojem kalendaru.

Cijena: N/A

Suho, probirna berba, 13,1%. Hvala Klompa na raritetnom poklonu 😉

Već je miris čepa slutio na nešto drugačije, neuobičajeno za hrvatska vina, kamoli pošipe… nije da je bilo potrebe šnjofati čep 😉

Školjke, alge i more. Mineralna slanost i „slatkoća“ oksidativnog vina. Nije svaki salinitet na nosu automatski „mineralnost“. Ovaj je definitvno potvrda vrlo naglašenog karaktera terroire-a.

„Iako posjeduje karakteristike kasne berbe, radi se o jednom izrazito suhom vinu čija je posebnost da razvija miris i okus u dodiru sa zrakom, te se može osjetiti njegova izrazita aroma.“ Odličan tekst s poleđine, vinozofski 😉 koji nastavlja… „Radi svojih karakteristika vino je najbolje poslužiti na sobnoj temperaturi (18˚C)“.

Suho, skoro adstringentno… steže usta i stvara slinu u skladu žutih tanina, kiselina i ekstrakta. Vino kamene i žilave strukture što se prerashlađeno može činiti kao kruto, ali zapravo je potvrda perzistencije, ustrajnog karaktera… smola crnogorice, dunja, kadulja.

Ovo je prvi put da sam doživio pravu veličinu Pošipa! Začin je doista jak.

Nadilazi trendovske podjele na konvencionalna i prirodna vina. Nadilazi pokušaje „svrstavanja u kućice“… Definitivno vino „izvan svog vremena“ u smislu prepoznavanja i valorizacije. Moja valorizacija je – uvjerljivo najbolji Pošip koji sam ikad probao!!! Jedno od najupečatljivih vina koje se ikad vrtilo u ovoj čaši koju držim u ruci.

Nazdravlje, sretan Božić i ugodni blagdani 🙂

 

Prošli sam tjedan bio moderator degustacije vina Adžić u Sherry`s-u. Dan ranije napravio sam bilješke koje sam potvrdio te večeri. Dodatno, naknadno sam utvrdio već utvrđeno 🙂 da bi ovog trenutka podijelio impresije…

 

Adžić, Graševina, 2012.

Cijena: 64,88 kn

Kamen pao sa srca. Najviše sam se plašio „bazne“ graševine znajući da je superpopularan odabir kao prerashlađena opcija za uzavrele ljetne terase. Zato što je populistički polusuha graševina…

Ne i 2012. Ove je godine graševina zadržala svježinu i pitkost, ali kao suho vino!

Slamnatožuta boja, vrlo bistro i s cvijetnim aromama na nosu. Sve vrlo čisto i vrlo jasno.

Osvježavajuće, reske kiseline i mišićavo tijelo, sasvim dosta ekstrakta i alkohola (13,4%) bez da je uopće teško… lako se ispija, klizi.

Ipak je možda najvažnija sačuvana karakteristika – prepoznatljivost. Mora biti neki razlog zašto je kraj svih welschrieslinga Weinviertela u Wine Grapes J.Robinson, J.Harding i J. Vouillamoz upravo Graševina prvo ime za ovo sortu.

 

Adžić, Rajnski Rizling, 2012.

Cijena: 69,25 kn

Polusuho je sasvim o.k. kod Rieslinga. I ne samo kod Rieslinga…

Adžićev Rajnski Rizling iz 2012. uspio je izvrsno. Ozbiljno dobar. Mladost, ali cjelovitost se ističu.

Cvjetni mirisi, sirup od jabuke i dunja u naznakama. Minimalni ostatak sladora je na vagi s vitalnim, ali uklopljenim kiselinama. Jezičac na vagi još se nije smirio i neće i ne treba još neko vrijeme… kad se potpuno smiri, unutrašnja ravnoteža dat će i dubinu ovom prekrasno zavodljivom Rieslingu. Većina će se vjerojatno popiti do tog datuma ionako 😉

 

Adžić, Pinot Sivi, 2012.

Cijena: 81,13 kn

Već boja djeluje sugestivno, dok se na nosu osjete zreliji tonovi „kasnije berbe“, voće i cvijeće. Međutim nije kasnije branje u pitanju, već Sivac ranije dozrijeva. Ovdje se možda najbolje osjete obilježja vrele 2012. godine.

To je zbog tamnije boje u skladu s „pravom bojom grožđa Sivog Pinota“ i dodira „maceriranosti“, ali kao začin, vrlo tankoćutno 😉 Doista jest nešto duže macerirano i možda upravo zahvaljujući tome izbjegava težinu kojoj doprinosti čak 14,4% alkohola. Međutim, neobjašnjiv sklad ne da naslutiti visoke alkohole, čak niti polusuhu strukturu već traži još jednu čašu.

Zbog svega navedenog ovo mi je najzanimljivije vino ovog line-upa.

 

Adžić, Graševina Hrnjevac, 2012.

Cijena: 81,63 kn

Nisam znao da Adžić pravi vina isključivo s autohtonim kvascima i ne forsira vino u podrumu. To je osobito poželjno kad se radi o „terroirskoj“ etiketi jer Hrnjevac je susjed Venju i Mitrovcu, najpoznatijim Kutjevačkim položajima.

Prosječna starost vinograda od 40 godina i gušći razmaci između redova iz vremena dok se nije vodilo računa o upotrebi mehanizacije nisu toliko raritetni, ali klon Graševine iz tog vinograda jest. Davni klon Graševine ovdje je pronašao prirodni balans što se najbolje osjeti kad mladi Hrnjevac odzvanja u čaši. Alkoholnije, punije i raskošnije.

Suhoo vino s 14,6%, sa sličnim aromama cvijeća i voća, ali koje su puno suptilnije i dublje. Na nepcu je čak i mineralno-herbalno, s vitalnim, osvježavajućim voćnim kiselinama.

 

Adžić, Zweigelt, 2012.

Cijena: 64,88 kn

Navodno su Zweigelt skoro nazvali rotburger 🙂 Kao da nije dovoljno profaniran 😉

Možda je zahvaljujući tome ovaj kontinetalni crnjak meni najbolja vrijednost za novac ovog line-upa. Mlada voćnost, ribizl i suhe šljive, ali i začinjenost (aromatične trave, lovor, bosiljak) i zemljanost!?

Na nepcu nemirna priroda Zweigelta, svježina i tjelesnost, suhoća i sočnost. Cimet koji sladunjavu voćnost ljubičica drži na hrpi.

Kai i bijela vina, Adžićev Zweigelt je vrlo direktno vino, konkretno. Što je odlično kad je ovako zemljani i pomalo mineralan Zweigelt u pitanju.